Kada je u pitanju potrošnja goriva kod automobila, plin je zasigurno najaktualnija tema u Hrvatskoj. Vozeći se na plin, ostvaruje se ušteda troška goriva od oko 50 posto, a valja spomenuti i ekološki element jer plin je osjetno čišći energent. Većina automobila koji u Hrvatskoj rabe plin, koriste se ukapljenim naftnim plinom poznatim i kao LPG. Riječ je o plinu koji se dobiva procesom rafiniranja nafte. Takav se plin u nas koristi već desteljećima, a današnje instalacije se sastoje od modernih i sigurnih spremnika koji zauzimaju malo mjesta i koji u nekim slučajevima mogu biti gotovo neprimjetni, primjerice, smješteni u prostoru za rezervni kotač. Napredak plinskih instalacija je uz rapidni rast cijena benzina i dizela jedan od glavnih faktora popularizacije plina kao pogonskog goriva za automobile.

Infrastruktura
Nasuprot popularizaciji plina i plinskih instalacija stoji poprilično loša situacija s benzinskim postajama. Postaje koje su opremljene uređajima za punjenje plina još su u manjini unatoč činjenici da im je posljednjih godina porastao broj. Zbog malog broja postaja vozači su često prisiljeni na prevaljivanje većeg broja kilometara kako bi “napunili” svoj automobil, a ni gužve na postajama nisu rijetkost. Tome valja pridodati i probleme s opskrbom jer autoplina nedavno u nekoliko navrata jednostavno nije bilo, zbog internih problema u Ini i remonta naftne rafinerije u Sisku. Mnogo bolja situacija s plinom je u europskim državama, posebice onim istočnim. Tako primjerice u Rumunjskoj gotovo nema benzinske bez barem jedne pumpe za plin. Takva situacija posljedica je lošijih primanja tamošnjih građana i voznog parka koji uglavnom čine stariji automobil s pogonom na benzin. U nas vozači radije štede odabirom automobila s dizelskim motorom, no zbog rapidnog rasta cijene dizelskog goriva uštede su sve manje. Vožnjom na plin potrošnja skače do 15 posto. To znači da će automobil koji troši 10 litara benzina trošiti do 11,5 litara plina na sto kilometara. No to povećanje potrošnje je zanemarivo uzmemo li u obzir cijenu plina koja iznosi samo 3,35 kuna po litri. Računica je jasna. Vožnjom na plin štedi se više od 40 kuna na sto kilometara. Povoljna posljedica ugradnje plinske instalacije je i povećana autonomija automobila. Njega je i dalje moguće voziti na benzin: kapacitetu spremnika za plin valja pridodati i kapacitet spremnika za benzin. To može biti vrlo korisno pri putovanjima na duže relacije bez odlaska na crpku. Kada radi na plin, automobil razvija 3 do 7 posto manju snagu, no to je zanemarivo. I zbog lošijeg benzinskog goriva snaga automobila može pasti u tim granicama. Ugradnja plinske instalacije uvelike ovisi o vozilu u koji se uređaj ugrađuje. Konstrukcija i oblik vozila određuju veličinu i smještaj spremnika za plin, a sustav napajanja motora gorivom određuje i sustav napajanja plinom. U stražnjem dijelu vozila nalazi se spremnik te priključak za vanjsko punjenje koji je sukladno sa zakonom obvezno smješten s vanjske strane automobila, dakle na braniku, ispod branika ili kod otvora gdje se ulijeva benzinsko gorivo.

Prilikom vožnje na plin ušteda po litri goriva iznosi i do četiri kune što svakako nije za zanemariti. Ipak, “ugradnja plina” nije baš jeftin pothvat tako da se plin isplati tek nakon otprilike 30.000 kilometara. Kada se vozilo koristi u poslovne svrhe, tolika se udaljenost u prosjeku prođe za manje od godinu dana tako da je ugradnja plina posebno isplativa za tvrtke i poduzetnike. Nažalost, dostavna vozila koja čine velik postotak prosječnog voznog parka u pravilu su opremljena dizelskim motorima, a njihova konverzija na plin osjetno je skuplja tako da je u pravilu nijedna tvrtka u Hrvatskoj ne izvodi. Sa stajališta sigurnosti, plina se nije potrebno bojati. Mnogi se užasavaju vožnje s “bocom eksplozivnog plina u prtljažniku”, no moderne instalacije su u potpunosti sigurne.

Sigurnost u vožnji
U Hrvatskoj nikada nije zabilježen slučaj eksplozije vozila s ugrađenom plinskom instalacijom. Plin je zapravo i sigurniji od benzina. Plinski spremnik koji se ugrađuje u vozilo napravljen je od kaljenog željeza, a benzinski spremnici izrađeni su od plastike. Ako pak dođe do ispuštanja na samoj instalaciji, odmah se aktivira sigurnosni ventil koji sprječava istjecanje plina. Cijena ugradnje moderne plinske instalacije može varirati od 7500 do dvadesetak tisuća kuna, ovisno o vrsti instalacije i automobila, no uglavnom je riječ o cijenama od oko osam do deset tisuća kuna za automobil kompaktne ili srednje klase s četverocilindričnim motorom od stotinjak konjskih snaga. Ipak, prilikom odluke za ugradnju plinske instalacije valja biti svjestan i dodatnih troškova koji će se javiti prilikom atesta i tijekom daljnje eksploatacije vozila. Cijena obveznog atesta nakon ugradnje iznosi 1100 kuna. S prosječnim automobilom potrebno je voziti oko 3000 kilometara kako bi se taj trošak isplatio. Nakon pet godina potrebno je ponoviti atest, a to stoji 600 kuna. Tu je i dodatak na cestarinu koji je potrebno platiti svake godine prilikom registracije i koji iznosi 550 kuna, a i tehnički pregled automobila s plinskom instalacijom je 50 kuna skuplji. Samo da bi se isplatio godišnji dodatak na cestarinu, potrebno je prijeći oko 1500 km. Pitanje je i hoće li država na plin jednom odlučiti zaračunati sve namete koje naplaćuje na ostala goriva za cestovna vozila? Koristi li se automobil u poslovne svrhe, računica je sasvim jasna. Prosječni automobil pogonjen motorom snage oko 100 KS instalaciju i troškove atesta “isplatiti” će za 30 do 40 tisuća kilometara. Toliku kilometražu prosječni poslovni automobil prevali u godinu dana. Nakon toga, od uštede koja u slučaju opisanog automobila iznosi oko 35 do 40 kuna na sto kilometara valja oduzeti samo trošak godišnje naknade za cestarinu i povećane cijene tehničkog pregleda. Pretpostavimo li da automobil opremljen plinskom instalacijom u tri godine, koliko traje prosječna eksploatacija automobila u poslovne svrhe, prevali 100.000 kilometara, vlasnik je stvarno počeo štedjeti nakon što je prevalio 35 do 45 tisuća kilometara. Ušteda za tih preostalih 55 do 65 tisuća kilometara iznosi oko 25 tisuća kuna što je iznos koji konačno govori u prilog ugradnje plinske instalacije. Što je automobil snažniji, to se plinska instalacija više isplati, no valja napomenuti i da cijena instalacije raste s brojem cilindara motora. Što je snaga motora manja, to su ušteda i isplativost instalacije manje. Osim smanjenog obujma prtljažnika i manje snage motora kao nedostatak plina valja spomenuti i mogući gubitak tvorničkog jamstva na vozilo.

Razlozi ‘za i protiv’ ugradnje plinske instalacije

+ Osjetna novčana ušteda prema ostalim gorivima
+ Produžen vijek trajanja katalizatora
+ Povećana autonomija vozila
+ Ekološki aspekt
+ Veća vrijednost vozila pri daljnjoj prodaji

– Smanjen prtljažni prostor
– Nedovoljno dobra pokrivenost postajama s “pumpama” za plin
– Smanjena snaga motora
– Gubitak tvorničke garancije na vozilo (u nekim slučajevima)