Preko sudskog registra na internetu moguće je saznati ime vlasnika tvrtke ili osnivača, ali samo pod uvjetom da tvrtka ima jednog dioničara ili udjelničara. Ako su tvrtku osnovale dvije ili više osoba, odnosno ako je više osoba naknadno steklo njezine vlasničke udjele, tada više nije moguće dobiti informaciju o vlasničkoj strukturi tvrtke. Razlog? Javni registar koji vode Trgovački sudovi ne upisuje takvu vrstu podatka. Navedeno stanje mnogi pravni stručnjaci drže apsurdnim. Kažu da dovodi do netransparentnosti podataka o vlasničkim udjelima, posebice u društvima s ograničenom odgovornošću, ali i dioničarima kod dioničkih društava. Kritiziraju pravni režim koji godinama na snazi održava dvije odredbe Zakona o trgovačkim društvima (ZTD-a), te predlažu da se hrvatsko pravo ugleda na švicarsko pravo. Člankom 182. ZTD-a propisano je da se u sudski registar upisuje “i ime i prezime i porezni broj jedinog osnivača dioničkog društva, odnosno njegova tvrtka”, ali i to tek od 2003. S druge strane, prema čl. 396. ZTD-a, u sudski se registar ne upisuju osnivači ili vlasnici neke tvrtke ako ih je više od jednog, a po tome sudovi rade 15 godina.

Gruntovnica kao uzor
Kritičari navedenih rješenja tvrde kako nema nijednog pravnog razloga zbog kojeg se sudski registar ne može uskladiti s potrebama poslovne javnosti u 21. stoljeću. Zakonski je, kažu, izjednačena odgovornost više osnivača i vlasnika tvrtki za njezine obveze s odgovornošću jednog vlasnika, primjerice, d.o.o.-a. Kako se objavljuje podatak o 100-postotnom udjelničaru, smatraju da zakonodavac ne treba štititi ni identitet više vlasnika, pa rastu očekivanja da će i ta informacija postati dostupna trećim osobama. Zanimljivo je i da se apsurdna situacija objašnjava tehničkim razlozima. U tehnici, navodno, stoji prepreka zbog koje sudski registar ne može evidentirati velik broj vlasnika tvrtki. No, naši sugovornici tvrde da bi se to trebalo premostiti po uzoru na grutnovnicu gdje se vide svi suvlasnici određene nakretnine, pa i njih stotinjak ako ih toliko ima. Uspoređujući upisane podatke o vlasnicima u javnim registrima – u gruntovnicama koje vode Općinski sudovi i sudskom registru pri Trgovačkim sudovima – pravnici hvale što grutovnice daju brzu i potpunu informaciju o vlasništvu upisane nekretnine. Ona je često mnogo vrjednija od tvrtke koja ima upisani minimalni temeljni kapital od 20 tisuća kuna, na žiroračunu ima nula kuna, no problem je što je tvrtka aktivna, a posluje s tajnim vlasnicima čija su imena, zahvaljujući rupi u propisu, javnosti nepoznanica. Kritike idu na račun zakonodavca – jer propisuje diskreciju ili, neki kažu, čak tajnovitost čime se otežava put do imena osnivača ili vlasnika. Motivirani kritičari traže promjene, s jedne strane, zbog veće zaštite vjerovnika, te, s druge strane, interesa poslovne javnosti. Brojne aktivne tvrtke imaju više vlasnika kao i u slučaju nekretnina, no dvostruka pravila dovode do transparentnosti imovine samo vlasnika kuća i stanova. Dok svaka osoba u Hrvatskoj može saznati sve o vlasnicima bilo koje vile, poduzetnici ne mogu preko javnog registra saznati imena vlasnika tvrtki s kojima trebaju poslovati ili natjecati se, a to dovodi do višestrukih loših posljedica. “Postupak upisa u sudski registar trebao bi biti stavljen pod kontrolu javnosti barem kad su u pitanju društva s ograničenom odgovornošću jer se po postojećem režimu ne može saznati imovina udjelničara, ali ni mnogih dioničara u dioničkim društvima”, kaže i profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu Mihajlo Dika.

Porezna nedohvatljivost
Objašnjava kako se zbog registriranja deset najvećih dioničara u bazi podataka koju vodi Središnja depozitarna agencija (SDA) ipak postiže relativna kontrola imovine dioničara, dok kod udjelničara u d.o.o.-ima nema nikakve kontrole imovine. “U Hrvatskoj vlada prevelika tajnovitost u pitanju vlasničkih udjela u tvrtkama”, zaključuje Dika. Evidentiranje svih vlasničkih udjela u tvrtkama važno je i zbog imovine njihovih vlasnika u stečaju. U slučaju stečaja jedne pravne osobe koja ima vlasnički udjel u drugoj, ključno je saznati iz sudskog registra podatke o vlasnicima kako bi se zahvatilo u tu imovinu. “Ako se želi zaplijeniti imovina, mora se znati iz javnih registara da je osoba ima, a to se ne može saznati ako to ne proizlazi iz sudskog registra. U našoj situaciji, čini se, svima odgovara tajnovitost i porezna nedohvatljivost razne imovine”, komentira Dika. Odvjetnik Mićo Ljubenko predlaže da se Hrvatska ugleda na švicarsko pravo koje propisuje obvezu upisa vlasnika tvrtki, čuvanje u sudskom registru podataka o bivšim vlasnicima određene tvrtke, te čuvanje podataka o tome da je vlasnik ili čak direktor te tvrtke proveo ili predlagao stečaj nad određenom drugom tvrtkom. “Kad bi se sudski registar u Hrvatskoj vodio na isti način kao u Švicarskoj, onda bi naši poduzetnici prilikom pripremanja pregovora s određenom tvrtkom uvidom u sudski registar došli do saznanja mogu li očekivati da će njihov potencijalni poslovni partner, po pojavi prvih problema u poslovnom odnosu, predložiti otvaranje stečaja ili ispuniti svoj dio obveza”, kaže Ljubenko. Zaključuje da bi to omogućilo i da se u softveru za pretraživanje sudskog registra, koji sada predviđa da se mora znati naziv ili matični broj tvrtke, u perspektivi pretražuje po imenima vlasnika, ali i direktora. U trgovačkom sudstvu skreću pozornost da se knjige poslovnih udjela nalaze u rukama tvrtki. Iako su o promjenama u knjizi udjela dužni sudski registar informirati predsjednici uprava, u sudstvu kažu da je praksa krenula pogrešnim putem. Mnogi direktori nisu poštovali tu obvezu, a zakonodavac je prebacio odgovornost na javne bilježnike, koji pak, čvrsto vjeruju registru.

Ovjera netočnih podataka

Investitori mogu mirno spavati samo ako im provjere podataka na dan transakcije izvrše odvjetnici. Razlog tome je nesavršenost sudskog registra koji ažurira podatke onim tempom kako mu dostavljaju pojedini sudovi, ali bez posebne naznake o tome. Za razliku od toga, zemljišne kjnige imaju naznaku “nije verificirano”. Moguće je da na isti dan netko ishodi rješenje na sudu, ode kod javnog bilježnika i deklarira se prema ranijem stanju, a bilježnik provjerava preko interneta samo ako se radi o jednom vlasniku tvrtke, dok za više vlasnika traži podatke od suda čime se ništa ne postiže. Tako se, navodno, može dogoditi da kod notara dođe do pogrešne ovjere. Ozbiljni se investitori ne mogu pouzdati u stanje koje će mu prezentirari javni bilježnik jer mu, u slučaju zloporabe ili slučajne promjene podataka baš na taj dan, neće biti satisfakcija što bilježnik nije kriv. To se u praksi rješava neovisno o javnom bilježniku, tako što na dan transakcije na sudskom registru provjeru čini odvjetnik. Oni koji tako ne rade se izlažu riziku.

VTS: Sudovi evidentiraju sva rješenja

Odvjetnik Ljubenko zauzima se za unaprjeđenje sudskog registra u dijelu rubrike “pravni odnosi”. Poziva se na neujednačenu sudsku praksa o tome upisuju li se sve promjene i statusni postupci ili samo neki, a kao primjer navodi važne informacije o prijetećem stečaju. Njih, pak, u praksi samo neki sudovi dostavljaju na evidenciju. “Zbog pouzdanja u službeni internetski registar bilo bi potrebno da sudovi objavljuju i pravila o tome koje informacije objavljuju a koje ne. Primjerice, mogu označiti da se ne objavljuje činjenica pokretanja stečaja nego samo kad je stečaj otvoren. Prema sadašnjem stanju, netko može ući u poslovni odnos s tvrtkom u kojoj je pokrenut postupak za otvaranje stečaja. Kako to nije objavljeno, partner te tvrtke misli da je relevantno stanje koje vidi na internetu. On ne zna što se objavljuje a što ne, jer ne zna što sud (ne)objavljuje, pa to treba korigirati”, kaže Ljubenko. Predsjednica radne grupe za sudski registar i pravo društava Visokog trgovačkog suda (VTS-a), Vesna Buljan, opovrgava postojanje različite sudske prakse. “Nakon što je to pitanje na nov način riješeno čl. 65 st. 1 Zakona o upisu u sudski registar, sudovi evidentiraju sva rješenja vezana za stečaj. Moguće je da neki evidentiraju i prijedloge za otvaranje stečaja, ali to je zbog prijašnjeg propisa koji je to dozvoljavao. Ne postoji instrumentarij za brisanje upisa koji su se provodili na osnovi prethodnog propisa, pa to stvara dojam o različitoj sudskoj praksi”, kaže Buljan.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji