Ideja o putu oko svijeta je došla iznenada uz čašu vina na trijemu obiteljske kuće 2007. godine. Dali smo otkaze i mjesec dana nakon toga već smo bili na putu. U 10 mjeseci obišli smo više od 35 zemalja, naučili engleski i španjolski, posjetili više od 200 vinarija, te stekli krasna prijateljstva. Takvo jedno veliko putovanje razvije u pojedincu kreativnost, maštu i karakter, te osposobi čovjeka za nove životne izazove. Vratili smo se, a ideje su same počele izvirati. Pokrenuli smo prvu konferenciju „Putovanje je znanje“, koja je okupila tada najveća imena hrvatske putovalačke scene. Cilj nam je bio motivirati mlade na velika putovanja. Upravo je završena četvrta po redu konferencija koja je od ove godine izrasla u vodeći festival individulanih putovanja u Hrvatskoj. Nevjerojatan je osjećaj kad ti ljudi priđu i zahvale što smo im razbili strah od nepoznatog, motivirali ih na putovanje i zauvijek promijenili njihov način života.

Zoran Paunović i ivica Jujnović, osnivači neprofitne udruge „Oko svijeta“ koja organizira festival „Putovanje je Znanje“

Putujući oko svijeta najčešće smo odsjedali u hostelima. Imaš krevet, zajedničku kupaonicu i kuhinju, svi su komunikativni, te lako saznaš najvažnije informacije o gradu i okolici. Nije li to sve što mladoj osobi na putovanju treba? Hrvatska je postajala sve atraktivnija destinacija omladinskog turizma, a u Makarskoj nije bilo niti jednog hostela. Tako sam odlučio obiteljsku kuću pretvoriti u hostel. Težak je poduhvat uvjeriti roditelje da uhodani posao sa sobama i apartmanima, treba pretvoriti u hostel. Kažu da je najlakši put za svađu u obitelji ući u zajedniči posao. Mi se još posvađali nismo. Međutim kad uvjeriš roditelje, ubrzo se počneš susretati i sa zakonskim nelogičnostima i ograničenjima, jer u kući koja ima stambenu namjenu ne može poslovati pravna osoba (hostel), dok turistička djelatnost u obliku iznamljivanja soba i apartmana može funkcionirati. A da bi se promijenila namjena, potrebna je značajna investicija u papirologiju. Još k tome, hosteli su bili novost u Hrvatskoj te se zakonodavstvo još nije u potpunosti prilagodilo svjetskim trendovima. Danas intenzivno razmišljam o investiciji u proširenje smještajnih kapaciteta, te širenju na druge gradove.

Zoran Paunović i Ivica Jujnović

Jedan od osnovnih ciljeva koje sam postavio na putovanju oko svijeta je bio izučiti marketing vina sa željom da napišem knjigu koja će pomoći hrvatskim vinarima da postanu prepoznatljivi na svjetskom tržištu. Obišli smo mnogo vinarija, najviše u Australiji, Novom Zelandu i Argentini, čitao sam stručne časopise i knjige po knjižnicama. Knjigu još nisam napisao. Međutim, rodila se nova ideja. Ideja o pokretanju vinskog festivala u Dalmaciji. Zagreb je imao svoja dva velika festivala, Istra svoju Vinistru, a u Dalmaciji nije bilo značajne manifestacije na kojoj posjetitelji mogu vidjeti pregled najboljih vina Dalmacije. Više od godinu dana je trebalo od ideje do realizacije. Mnogi su radili pro bono i tako dali svoj doprinos projektu vjerujući u njegov uspjeh. Bilo je tu neprospavanih noći, mnoštvo sastanaka, razgovora sa potencijalnim izlagačima, sponzorima i medijima. Sve do samog kraja nismo znali hoće li uspjeti ili ne. Izlagači su se počeli prijavljivati tek 2 tjedna uoči održavanja. Veliki je to rizik bio, veliki stres. Ali zajednička vizija, upornost, predanost, komunikacija i prije svega vjera svih ljudi u timu, omogućila je uspjeh festivala. Nažalost, prošle godine sve nas je jako potresao nesretni događaj. Prerano je preminuo naš prijatelj, partner i jedan od idejnih začetnika festivala Milan Ožić. U znak sjećanja, osnovana je humanitarna udruga koja nosi njegovo ime, a svaki sljedeći festival ima humanitarni karakter te dio prikupljenih sredstava uplaćuje na račun udruge. Ove godine, direktno i indirektno u realizaciji Dalmacija Wine Expo-a sudjelovalo je preko 70 ljudi. Više od 120 izlagača predstavlja se svojom ponudom, te je zasigurno najveći festival vina u Dalmaciji, te jedan od 3 najveća u Hrvatskoj.

Saša Špiranec, Zoran Paunović, Milan Ožić Mike – začetnici Dalmacija Wine Expo-a

U Hrvatskoj je mnogo nezaposlenih; ljudi svakodnevno dobivaju otkaze. Težak je to udarac za svakog pojedinca. Poslovica kaže kako često predugo gledamo u zatvorena vrata, pa ne vidimo prozor (novu priliku) koji nam se otvorio na drugoj strani. Upravo takve, na prvi pogled bezizlazne situacije, prisile čovjeka na dodatni mentalni napor, pa uz optimizam i vjeru, rješenje se uvijek nađe na kraju. Većina ljudi se boji. Boje se odgovornosti, obaveza, neuspjeha, samoće, borbe, siromaštva, zamjeranja društu. Moje je iskustvo da trebaš napraviti ono čega se naviše bojiš. Poduzetnicu su ljudi koji igraju igru pokušaja i promašaja. Kad kiksaju, uvijek se dižu i kreću iznova. Grešaka će uvijek biti, s tim treba živjeti. Problem je kada iz grešaka ne izvučeš pouku. Svaki poduzetnik će vam reći da je u početku teško. Radni dan počinje u 6 ujutro i završava u 23 h. Često ima i neprospavanih noći. Ali nakon što prežive porođajne muke, na kraju će vam svi sa osmjehom reći da im nije žao što su krenuli u „nesigurne“ poduzetničke vode. Meni nije žao.

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Imate priču? Javite nam se na web@poslovni.hr!