Ustavni sud je odbio žalbu riječkog suca Velimira Radoševića kojega je Državno sudbeno vijeće (DSV) kaznilo ukorom jer je 2007. pištoljem ubio psa. U odluci koju je potpisao sudac Davor Krapac (u vijeću su bili suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Mario Jelušić, Duška Šarin i Miroslav Šeparović) ističe se da se “sudac u profesionalnom postupanju i privatnom životu mora ponašati humano i primjenjivati najviša etička načela u skladu sa standardima profesionalne i opće kulture te u obnašanju sudačke dužnosti i aktivnostima izvan suda razvijati standarde ponašanja koji pridonose očuvanju ugleda i dostojanstva suda i sudačkog poziva i mora izbjegavati svako ponašanje koje je nedostojno i koje stvara dojam nedoličnosti sudačkom položaju, prihvaćajući i ona ograničenja koja bi se drugim građanima činila opterećujućim”.

Kodeks sudačke etike
Radošević je početkom ožujka 2007., šećući sa svojom majkom i kćeri te psom na povodcu, hicem iz pištolja, za koji ima dozvolu, ustrijelio 14-mjesečnog labrador-retrivera koji je napao njegova psa. Sudac je poslije u medijima taj čin obrazložio strahom i bojazni za život kćeri, no udruge za zaštitu životinja odmah su zatražile njegovu suspenziju i kažnjavanje, ocijenivši da nije dostojan obavljanja sudačke dužnosti. Predsjednica suda na kojemu radi Radošević smatrala je pak da je prekršio Kodeks sudačke etike koji propisuje da se sudac u profesionalnom postupanju i privatnom životu mora ponašati humano i primjenjivati najviša etička načela u skladu sa standardima profesionalne i opće kulture. U svojoj žalbi Ustavnom sudu sudac Radošević je naveo da je odluka o njegovu kažnjavanju donesena “u atmosferi javnoga medijskog linča, u kojoj (…) nije bilo prostora za (…) suprotnu odluku”, što bi slijedilo iz činjenice da je predsjednica suda, u kojemu je sudac, objavila sadržaj stegovne prijave i priloga te obavještavala medije o tijeku stegovnog postupka te postupka DSV-a, koje je pak na internetskoj stranici objavilo njegovo ime i prezime. Osim iznošenja tijeka postupka, žalio se i na novinske napise da je na temelju nezakonitih dokaza proglašen krivim za stegovno djelo – ponašanje suprotno temeljnim načelima Kodeksa sudačke etike, kojim se nanosi šteta ugledu sudačke dužnosti, koje u trenutku počinjenja nije Zakonom o sudovima bilo propisano kao stegovno djelo niti je bila propisana sankcija za postupanje suprotno Kodeksu sudačke etike. Također je tvrdio da mu je povrijeđeno pravo na obranu jer mu na ročištu, održanom 5. veljače 2009., nije bila dana mogućnost da angažira branitelja.

Javnost nije utjecala
Tvrdnje o povredama postupovnih odredbi Ustavni sud ocjenjuje kao neosnovane. DSV je, navodi se u odluci Ustavnog suda, pravilno odbilo više postupovnih žaliteljevih zahtjeva, navodi se u obrazloženju odluke. Tako je zahtjev za odgodu ročišta, održanog 5. veljače 2009. radi angažiranja drugih branitelja, odbijen jer je žalitelj bio nazočan, DSV je uvažavanjem svih okolnosti slučaja, posebice žaliteljeva stručnog znanja i samostalnoga sudačkog iskustva valjano ocijenilo da obrana preko branitelja u tom trenutku postupka nije bila potrebna, već je nakon dugog tijeka stegovnog postupka, u kojemu se žalitelj djelatno branio, ocijenilo da je prijedlog žalitelja usmjeren na odugovlačenje postupka. Prijedlog suca Velimira Radoševića za izdvajanje iz spisa zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka zbog povrede tajnosti postupka dostavljanjem zahtjeva Novom listu, DSV je odbio jer je ocijenio da eventualno objavljivanje u javnosti sadržaja zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka nije bilo od utjecaja na stegovnu odgovornost žalitelja ni na zakonitost stegovnog postupka.

Stegovne mjere za suce

Od ukora do razrješenja
Za počinjena stegovna djela sucima se mogu izreći ukor i novčana kazna do 1/3 plaće ostvarene u prethodnom mjesecu kroz najdulje šest mjeseci ili razrješenje od dužnosti. Stegovna kazna razrješenja od dužnosti može se izreći samo za stegovno djelo počinjeno pod naročito teškim okolnostima.