Tehnologije napreduju, brendovi dolaze i odlaze, no jedna poslovna tradicija stoljećima ostaje ista. Razmjena vizitki ili posjetnica između ljudi koji se prvi puta sreću nezaobilazan je obred u poslovnom svijetu. Predaja kontaktnih podataka simbolizira uspostavu veze s drugom stranom. No, kako se naš život digitlizira, nove tehnologije nude nove mogućnosti za razmjenu kontakata. Otkako su se pojavile elektronske komunikacije ljudi su počeli jedni drugima slati svoje kontakte putem e-maila, SMS-a, MMS-a i Bluetootha. Podatke zaprimljene u kompatibilnom formatu ne moramo unositi ručno u mobitel, već oni sami “sjednu” na odgovarajuće mjesto u adresaru. I ne moramo prebirati po hrpici posjetnica da bismo pronašli koga tražimo.

Bonton razmjene posjetnica
Ljudska ovisnost o mobilnim uređajima u svakodnevnom snalaženju je u porastu i informatičke kompanije smišljaju aplikacije poput Bumpa za što jednostavniji prijenos kontaktnih podataka. Povezivanje na društvenim mrežama još je jedan efektan način razmjene podataka i to u većem obimu od onog kojeg dopušta mali format posjetnice. Specijalizirana poslovna mreža LinkedIn je prikladan nadomjestak ili nadogradnja za vizit-karte, ali poslužiti mogu i Facebook, Twitter i druge mreže. Bit je u dodavanju osobnosti poslovnom odnosu koji bi inače bio suhoparan.Iako se trend digitalne razmjene kontakata širi, biznis oko tiskanja klasičnih posjetnica nije ni blizu propasti. Fizička plastična ili kartonska kartica sačuvala je šarm i to osobito izvan anglosaksonske virtualizirane kulture. Dok su Amerikanci skloni neobavezno iskrcati karticu iz džepa i odložiti je na stol pred sugovornikom, Japanci je svečano i objeručke predaju i na jednak način prihvaćaju. I strancima se preporučuje da se u kontaktu s Japancima obzirno odnose prema posjetnici.Razmjena kartica podliježe bon-tonu kao i pozdravljanje i darivanje. Nudimo vam nekoliko savjeta koji će vam pomoći da ne uprskate pri rukovanju s karticama.

Na poleđinu napišite bilješku
Držite kartice za sebe i ne dijelite ih okolo kao milostinju. Utrpati nekome karticu u prolazu dobrodošlo je koliko i slanje neželjenih reklama ili spamova. Ako ste na nekom prijemu razdijelili dvadesetak vizitki, to ne znači da ste se umrežili s dvadeset ljudi. Najbolje je karticu uručiti onome tko je od vas zatraži ili tko vam prvi preda svoju, jer je tada očigledno da od tog kontakta može biti neke koristi. Želite li produbiti kontakt s nekim koga ste sreli, tada vi od njega zatražite karticu, jer ćete na taj način imati kontrolu nad situacijom i mogućnost da se dotičnome opet javite telefonom ili elektronskom poštom. Ako vi samo nekome ‘tutnete’ u ruku karticu, moguće je da vam sugovornik neće uzvratiti na isti način pa ćete ostati bez njegovog kontakta i prilike da imate inicijativu u daljnjoj komunikaciji (ako je uopće bude). Kad nekome predajete vizit-karticu, na poleđini napišite bilješku koja će primatelja podsjetiti na vaš razgovor ili na razlog zbog kojeg mu uručujete svoje kontakte. Na taj način pomoći ćete drugoj strani da si osvježi pamćenje kad idući puta naiđe na vašu karticu u svojoj zbirci.

Porijeklo kartica

“Pažnja, dolazim!”
Kartice s osobnim podacima prvi su se puta pojavile u Kini u 15. stoljeću, a u Europi ih je prvi usvojio francuski dvor u 17. stoljeću za vladavine Luja XIV. Francuzi su ih zvali visite biletes (posjetne kartice ili – posjetnice), jer su služile za najavljivanje dolaska u goste. U Sjedinjenim Američkim Državama kartice su se strogo podijele na posjetne i poslovne kartice, no u nas se zadržao naziv posjetnica ili vizitki i za kartice koje služe za poslovno predstavljanje.