Jeste li previše vezani za negativna iskustva iz prošlosti, nezdravo ste opsjednuti budućim ciljevima ili ste pretjerano fokusirani na instant zadovoljstvo? Može li se slom burze objasniti sveprisutnom pohlepom koja je inače mudre, razumne i orijentirane budućnosti financijere navela na kratkoročne odluke i fokusirane na sadašnjost koji nisu odoljeli da pojedu odmah svoje čokoladice? Perspektivu ljudskog života vodi nešto čega ljudi nisu svjesni a to je osjećaj za vremensku perspektivu. Konkretnije, način na koji odjeljujemo naše iskustvo u različite vremenske okvire na nesvjestan i automatski način. Kako je moguće da nešto čega nismo svjesni ima najjači utjecaj na cjelokupno ljudsko ponašanje. Autor ovog “teškog” zaključka je poznati psiholog Philip Zimbardo, ujedno autor poznatog istraživanja socijalnih uloga i deindividualizacije u simulaciji zatvora (eksperiment u stanfordskom zatvoru). Zimbardo izvodi ovaj zaključak temeljen na 30-godišnjem istraživačkom radu i u osnovi priča o fenomenu pod nazivom Paradoks vremena.
Utjecaj osjeta
Prema ovom paradoksu, ljudi se dijele u tri kategorije ovisno o tome ne koji način donose odluke. Ljudi okrenuti sadašnjosti, donose odluke u datoj situaciji i uvjetovani su podražajem. Podražaj može biti perceptivni, socijalni ili fiziološki. Na primjer ako ste orijentirani na sadašnjost naručit ćete jelo prema osjetu mirisa, ponašat ćete se u situaciji kao što se drugi ponašaju, o tome kako se osjećate zaključit ćete na osnovu toga što vam vaši hormoni govore. Za druge kategorije, sadašnjost nije bitna te su odluke usidrene u prošlosti. Na primjer, ljudi koji rezoniraju prema principu što sam prošli put naručio, kako sam se prije ponašao ili kako sam se prije osjećao nazivaju se orijentiranima prema prošlosti. Za treću kategoriju ljudi, u istim situacijama odlučivanja nije bitna niti prošlost niti sadašnjost već očekivane posljedice ponašanja u budućnosti i svojevrsna analiza koristi i troška. Ova kategorija ljudi naziva se orijentiranima prema budućnosti. Zimbardo predlaže da ovu kategorizaciju možemo gledati kao kontinuum od prošlosti, preko sadašnjosti do budućnosti pri čemu su prošlost i budućnost hipotetski konstrukti koje osoba rekonstruira. Zanimljiva istraživanja koja su provjeravala ove postavke provedena su sa četverogodišnjom djecom koju se stavljano pred dilemu: uzeti i pojesti jednu čokoladicu sada ili pričekati sami u sobi neko vrijeme i dobiti dvije čokoladice. Iako se čini da je u osnovi ove situacije relativno jednostavna odluka, pokazalo se da baza za tu odluku ima enormne posljedice na cijeli život. Pokazalo se da većina djece odmah pojede jednu čokoladicu i njih se kategorizira u orijentirane prema sadašnjosti. Ipak, manji dio djece uspijeva se oduprijeti napasti te se kontrolira – orijentirani prema budućnosti. Ova osobina sposobnosti odgađanja zadovoljstva učinila je velike razlike među djecom koja su testirana kada su napunila 18. godina. Djeca orijentirana sadašnjosti pokazala su se slabijima na testovima rezoniranja, pretjerano reagiraju na frustraciju, neodlučna su, sklonija ljubomori i zavisti. S druge strane, djeca orijentirana na budućnost pokazala su se sposobnijima raditi pod pritiskom, samopouzdanima. Naizgled jednostavna odluka čini veliku razliku u mnogim aspektima psihološkog funkcioniranja i ponašanja.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu