Hoće li se Zakon o radu (ZOR) donijeti tek administrativnu implementaciju obaveznih europskih direktiva ili će novi prijedlog zakona biti temeljitiji i uređeniji, pitanje je koje će u petak postaviti premijer Ivo Sanader na redovnom sastanku socijalnim partnerima. Odgovor ionako ovisi samo o poslodavcima i sindikatima, te se Vlada u pitanje regulacije radnog zakonodavstva, osim obveznog dijela, neće pretjerano miješati. Europska komisija je Banskim dvorima preporučila da se u promjenu ZOR-a ne ide brzlopletnim intervencijama te da krajnji dogovor prepusti upravo predstavnicima radnika i poslodavcima. Iako se isprva činilo da je dogovor između njih nemoguć zbog nepomirljivih razlika, činjenica da su obje strane na tu temu uvele određeni “silenzio stampa” vrlo je znakovita.

Prava i ustupci
Poznato je samo da je početkom tjedna održan u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) sastanak na kojem su sindikatima prezentirani vrlo temeljiti i opsežni zahtjevi. Poslodavci inače ne gledaju blagonaklono na brojna prava i ustupke koje čekaju hrvatske radnike s usklađivanjem zakonodavstva te već sad upozoravaju kako je prema sadašnjoj verziji ZOR-a radnik prezaštićen. Kako neslužbeno doznajemo iz izvora bliskih HUP-u, jedan od njihovih zahtjeva je da se zbog uvođenja plaćenog godišnjeg odmora u trajanju od najmanje 4 tjedna radni tjedan s pet poveća na sedam dana. To bi konkretno značilo da se u godišnji odmor računaju i dva dana obveznog tjednog odmora, odnosno vikend. Na posljednjem sastanku sa sindikatima otvorili su im karte, pa su se i iz sindikalnih redova mogli čuti pomirujući tonovi. “Zahtjevi poslodavaca su vrlo temeljiti i suvisli, a iako postoje područja o kojima ćemo se još morati usuglašavati, činjenica jest da obje strane moraju naći snage i strpljenja kako bi ZOR konačno dobio značaj i kvalitetu kakvu hrvatski radnik zaslužuje”, rekla Zdenka Gizdić, predsjednica Matice sindikata javnih službi. No, i sindikati imaju svoje zahtjeve od kojih ne žele odustati, a većina se tiče izuzimanja iz ZOR-a onih članaka koji umanjuju njihovu ulogu i funkciju radničkih vijeća. Oni također inzistiraju da se zapošljavanje na određeno vrijeme ograniči na godinu dana umjesto sadašnje tri. Međutim, problem je što svi sindikati u pregovorima ne žele sudjelovati, a i između njih postoje razlike u mišljenju koliko se može “popustiti” poslodavcima. U razgovorima o ZOR-u tako ne sudjeluje Ozren Matijašević iz Hrvatske udruge sindikata (HUS) jer drži da će novi ZOR po krinkom usklađivanja s europskim zakonima sniziti radnička prava. “Zakon smo dobili prekasno i malo je vremena ostalo za detaljno i kvalitetno uređenje. U ZOR treba sada implementirati samo potrebne direktive, a tek naknadno poraditi na usuglašivanju”, smatra Matijašević. Inače, njegov je stav isprva bio zajednički svim sindikatima. No, pet središnjica je ipak otišlo na pregovore s poslodavcima. Bez obzira na međusobne nesuglasice, poslodavci i sindikati okupljeni u GSV-u ponavljaju kako su spremni pregovarati jer se Poglavlje 19 mora ubrzo zatvoriti. Podsjetimo, obvezne europske direktive pri uređenju ZOR-a odnose se na maksimalni broj sati rada u tjednu od 48 sati, koji uključuje i prekovremene sate, plaćeni godišnji odmor u trajanju najmanje 4 tjedna, minimalni broj sati dnevnog odmora za radnika od 11 sati na svakih 24 sata, te na jedan dan tjednog odmora svaki tjedan. Dnevnu pauzu, ako je radni dan duži od 6 sati te maksimalno prosječno 8 sati noćnog rada na svakih 24 sata.

Dopušteno 48 sati
Država članica može u svoje zakonodavstvo ugraditi odredbu kojom se isključuje primjena odredbe o najvećem broju sati rada u tjednu (48 sati), pod uvjetom da se radnik s time složi. Ali radnik ne smije biti podvrgnut bilo kakvom pritisku ako nije pristao potpisati takav sporazum o produženju broja sati rada u tjednu. Direktiva ne utvrđuje maksimalni broj sati rada dnevno, ali utvrđuje obvezu dnevnog odmora radnika u neprekidnom trajanju od 11 sati. Prema odredbi članka 38. sadašnjeg ZOR-a, puno radno vrijeme u Hrvatskoj ne smije biti duže od 40 sati tjedno, s time da bi u slučaju da radnik radi prekovremeno (najviše 10 sati), broj sati tjednog rada prelazio u Direktivi dopuštenih 48 sati. Stoga će se odredbe Zakona o radu morati usklađivati s odredbama Direktive na način da broj sati rada u tjednu, uključujući prekovremene sate, ne bude veći od 48 sati tjedno.