Uspjeh žalitelja u žalbenom postupku pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave u 2006. bio je u blagom porastu, a to izraženo u postotku iznosi 51,09 posto od ukupno izjavljenih žalbi. Činjenica da se preklani usvajalo 51,09 posto žalbi te poništavale odluke i postupci nabave govori sama za sebe, no dijelom svjedoči i o rastućoj učinkovitosti pravne zaštite, a uočeno je i povećanje kvalitete izjavljenih žalbi. Pritom su se najčešće žalila trgovačka društva – 90 posto žalbi poteklo je od domaćih poslovnih subjekata, a samo jedan posto čine žalbe stranih pravnih osoba.

Izravni ugovori
Uz navedene podatke koji stoje u Izvješću o radu DKOM-a za 2006., koje će Sabor raspraviti na prvoj radnoj sjednici, Komisija navodi da je preklani došlo do pada broja žalbi. No pretpostavljaju da još postoji znatan broj postupaka javne nabave u kojima nikad ne dolazi do pravne zaštite u obliku žalbenog postupka. U 2006. Državna komisija zaprimila je 696 žalbi koje su se odnosile na 413 različitih naručitelja. U pitanju je pad od 6,7 posto u odnosu na 2005. kada su postupali po 761 žalbi. Istodobno navode da je prema podacima Oglasnika javne nabave Narodnih novina u 2006. bilo 13.548 objava o javnim nabavama što u omjeru sa 696 žalbi upućuje na zaključak kako su od ukupnog broja objavljenih nabava žalbe izjavljene u 5,14 posto slučajeva. Postupci koji su uvelike izmicali kontroli zakonitosti obuhvatili su inače u tri velike grupe. I dalje je “popularno” cijepanje predmeta nabave kako bi se primjenom povoljnijeg propisa omogućila znatna sloboda u postupanju. Tako se netrasparentno troše sredstva, omogućava se diskriminacija, a onemogućava se tržišno natjecanje i pravna zaštita. No još su veći problem postala izravna ugovoranja bez prethodno provedenog zakonom propisanog postupka nabave. Promjenom Zakona o javnoj nabavi iz listopada 2005. uvedena je obveza objavljivanja Izravne pogodbe u pregovaračkom postupku bez objave poziva na nadmetanje, a 2006. objavljena je 3371 takva objava. Na takav način u nabave je uloženo samo 27 žalbi što iznosi 0,8 posto u odnosu na broj ukupnih objava takvog načina nabave. U Državnoj komisiji zaključuju da novostvorena mogućnost pravne zaštite prema statističkim podacima nije dala očekivane rezultate. Slučajeve najvećeg kršenja prava javne nabave predstvaljala su tako masovna izravna ugovoranja bez prethodno provedenog zakonom propisanog postupka nabave (bez objave, natjecanja i bez donošenja odluke o odabiru), a taj je model raširen i tiče se 25 posto ukupnih objavljenih nabava. Dok su naručitelji “iskoristili” tu mogućnost, ponuditelji nisu odgovorili na adekvatan način te su u pravilu izbjegavali ulagati žalbe DKOM-u na taj način nabave. Komisija navodi da je od samo 27 zaprimljenih žalbi odlučeno u 25 predmeta, a od toga je samo je u tri predmeta žalba odbijena. Postotak usvajanja žalbi iznosi 76 posto što, kažu, dovoljno govori o zakonitosti naručitelja odabira tog načina nabave.

Anektiranje
Pozornost privlači i njihov zaključak da protupravno aneksiranje postojećih ugovora kojim se širi opseg nabave, kako po vrijendosti tako i po obujmu, Državna komisija uopće ne može utvrditi zbog postojećih ovlasti. Na tom terenu kažu da pravne zaštite nema jer se postupak odvija izvan sustava javne nabave, a jedino nadzor može otkriti i sankcionirati takve postupke. Za nadzor je, podsjetimo, zadužen Vladin Ured za javne nabave, a čitajući između redaka DKOM-ova izvješća čini se da bi trebao imati pune ruke posla. Naime, takvu nabavu, a sklopljenu izravnom pogodbom bez primjene propisa javne nabave, DKOM kvalificira kao najteži oblik kršenja propisa. Još u izvješću DKOM-a navode da su postupci javne nabave nekih komunalnih projekata od velikog općeg značenja provedeni nezakonito, olako držeći da je primjena propisa javne nabave formalizam i da ga treba zaobići u konkurenciji s općim značenjem takvih projekata. Zna li se da Nacionalno vijeće o provedbi antikorupcijskog programa iz formalnih razloga nije prihvatilo izvješće o antikorupcijskom djelovanju Državne komisije, a da je DKOM-ovo izvješće kritično i u pogledu nadzora javnih nabava, poslovna zajednica ima razloga za zabrinutost zbog poruka koja odašilju oba tijela.

Rekorderi kojima su poništeni svi natječaji

Zanimljiv je i “popis najčešćih kršitelja zakona” gdje su navedeni naručitelji javnih nabava protiv čijih je odluka pokrenut žalbeni postupak pred Državnom komisijom četiri ili više puta. Zbog velikog broja žalbenih postupaka koji su rezultirali s poništenjem baš svake javne nabave prednjače Plovput iz Splita (10 žalbi i poništenja), Promet d.o.o. iz Splita (6 žalbi i poništenja), Zavod za javno zdravstvo grada Zagreba (5 žalbi i poništenja). Gradsko komunalno gospodarstvo Zagreb, Gradska plinara Zagreb i Opća bolnica Vukovar imali su po 4 žalbena postupka i svi su doveli do poništenja nabava.