Prof.dr.sc. Nenad Ban za Večernji list pojašnjava nekoliko predloženih scenarija koji se provlače kroz medije.

Josip Aladrović

Evo gdje bi mogli raditi neki od nezaposlenih u Hrvatskoj

1. Virus bi mogao mutirati tako da se simptomi bolesti ublaže

Za: Nije neobično da se soj virusa koji ima slabije simptome lakše širi kroz populaciju, npr. virus koji je uzrokovao epidemiju SARS-a 2003. s mnogo jačim simptomima bolesti manje se efikasno prenosio jer bolesni ljudi nisu mogli biti društveno aktivni. Što se tiče mogućeg ublažavanja simptoma SARS-CoV-2 zbog mutacija, možemo se nadati da će mjere izolacije dodatno pogodovati selekciji virusa koji ima mutacije uzrokuje blaže simptome, dakle ako svi bolesnici s jačim simptomima ostaju kod kuće, možda će se samo blaži oblik virusa nastaviti širiti.

Protiv: Razlog zašto taj scenarij nije vjerojatan jest to što virus SARS-CoV-2, a i svi drugi koronavirusi, imaju jako veliki RNA genom i zbog toga imaju posebnu “mašineriju” koja korigira greške koje bi se mogle dogoditi kada se genom kopira. Zbog toga u dosadašnjim analizama sekvencija SARS-CoV-2 genoma ne vidimo velike promjene koje bi mogle promijeniti svojstva virusa. Dakle, ovaj virus mutira manje od HIV-a ili virusa gripe.

2. Imunitet krda

Za: Za svako širenje bolesti moguće je izračunati takozvani reprodukcijski broj virusa. Taj broj “R0” je za SARS-CoV-2 oko tri i pokazuje na koliko će osoba u prosjeku virus prenijeti jedna bolesna osoba. Taj je broj direktno povezan s postotkom populacije koja će se zaraziti prije nego što infekcija uspori. Dakle, infekcija neće stati prije nego što 60-70 posto populacije dobije bolest. Ako se transmisija smanji na 1,5, onda će epidemija stati na oko 30% populacije. Dakle, ako je bolnički kapacitet zemlje jako velik, kao što je primjerice u Njemačkoj, gdje se spominje da postoji više od 30.000 respiratora/ventilatora koji bi se mogli koristiti za liječenje oboljelih od COVID-19, onda bi se možda moglo “dopustiti” da relativno veliki broj ljudi istovremeno oboli i nadati se da će to vrlo brzo dovesti do velikog postotka populacije koja će preboljeti COVID-19 i spriječiti daljnje širenje.

Protiv: Čak i da je broj oboljelih od COVID-19 mnogo veći nego što je zasad dijagnosticirano, neće biti lako u dogledno vrijeme imati koristi od imuniteta krda. Računica je jasna, recimo da je u posljednjih mjesec dana u Njemačkoj umjesto 130.000 oboljelo šest puta više ljudi, ili gotovo 800.000, što je najoptimističnija brojka s obzirom na zadnja testiranja antitijela kod ljudi koji su preboljeli COVID-19. Dakle, da bi se postigao imunitet krda, kada 60 posto populacije preboli COVID-19, bit će potrebno 60 mjeseci, i to u zemlji čije je zdravstvo posebno dobro organizirano i opskrbljeno.

3. Cjepivo ili lijekovi

Za: Dobro cjepivo bilo bi pravo rješenje da se zaustavi širenje COVID-19. To je najbolji način da se potakne imunosustav cijepljene osobe da prepozna i neutralizira virus prije nego što se razviju simptomi bolesti. Druga bi opcija bila da se prenamijeni neki postojeći lijek za tretman COVID-19, a korist tog pristupa bila bi u tome što bi se takav lijek mogao koristiti i za moguće nove pandemije uzrokovane nekim drugim sojem koronavirusa na koji ne bismo bili imuni čak i da smo preboljeli COVID-19 ili da smo primili cjepivo.

Protiv: Za razvoj cjepiva trebat će vremena čak i ako se ubrzaju sve administrativne procedure. Ne samo da se cjepivo treba razviti, nego se treba i uspostaviti proizvodnja i distribucija, što će potrajati. Nadajmo se da će to biti do kraja ove ili početkom iduće godine. Manja je šansa da će se novi lijek moći početi koristiti u tom periodu. Prosječno vrijeme da se novi lijek stavi na tržište deset je godina. Taj period može se skratiti ako se radi o prenamjeni postojećeg lijeka, piše Večernji list.