Energetska kriza uzrokovana ratom u Ukrajini stavila je Hrvatsku u novu geostratešku realnost gdje je upravo naša zemlja postala točka za opskrbu energijom brojnih zemalja središnje i jugoistočne Europe.

Uz LNG terminal na Krku, upravo je Jadranski naftovod (JANAF) jedna od glavnih poluga nove energetske uloge Hrvatske za Europu. Kako su se u JANAF-u snašli u novoj ulozi, kakvi su im planovi za naredno razdoblje te što generalno očekuju od globalnih energetskih trendova, razgovaramo s Vladislavom Veselicom, članom Uprave.

Prošla poslovna godina bila vam je rekordna, kao i za većinu energetskog sektora. Koliko vam je postojeća situacija energetske krize i svekolike tranzicije izazov za pravljenje poslovnih planova?
Proteklo razdoblje bilo je i izazovnije nego inače, ali nemojmo zaboraviti da je energetsko tržište uvijek dinamično, obilježeno je volatilnostima cijena i prilagodbi geopolitičkim izazovima. Kad je o naftnom tržištu riječ, na njega utječe niz složenih čimbenika, od potražnje u većim ekonomijama poput SAD-a ili Kine, pa do raznih geopolitičkih odnosa koji utječu na cijenu, količinu proizvedene nafte ili dobavne pravce. S druge strane, zadovoljni smo našim odgovorom na sve te izazove.

Održali smo povjerenje dugogodišnjih partnera, redom vodećih regionalnih i globalnih naftnih kompanija, te pridobili neke nove partnere, a geopolitika je potvrdila našu stratešku važnost. Prošle smo godine, kao što ste i sami rekli, ostvarili rekordne poslovne rezultate, a to je plod strateškog pristupa i usmjerenosti prema ostvarivanju ciljeva.

Tu moram istaknuti dobru suradnju s predsjednikom Uprave Stjepanom Adanićem, kao i potporu vlasnika te predanost svih zaposlenika. Produkt toga je i rast prihoda na 897 milijuna kuna u 2022. godini, što je 13 posto više nego godinu ranije.

Dozvolite da se samo kratko osvrnem i na ponekad iskrivljeno viđenje JANAF-a kao navodnog monopolista u državnom vlasništvu. Naime, čak 40 posto prihoda društva dolazi od djelatnosti skladištenja nafte i naftnih derivata, a u tome imamo izrazito jaku konkurenciju na tržištu, pogotovo na mediteranskom tržištu, i okolnosti u kojima poslujemo više su nego izazovne.

Kako očekujete da će se situacija na tržištu, po pitanju potražnje, ponude, pravaca dobave te u konačnici i cijene nafte, odvijati u ovoj godini?
Iznimno je nezahvalno prognozirati takva kretanja, osobito u aktualnim geopolitičkim okolnostima. Za JANAF je dovoljna činjenica da smo se potpisivanjem ugovora s nizom partnera dobrim dijelom osigurali od tržišne volatilnosti i od drugih rizika. To potvrđuje i činjenica o visokoj popunjenosti transportno-skladišnih kapaciteta kompanije.

Jesu li u ovom trenutku rasprodani svi transportni i skladišni kapaciteti Janafa za ovu godinu ili imate prostora za nove poslove i narudžbe?
Gotovo svi skladišni kapaciteti JANAF-a rasprodani su do kraja desetljeća, što znači skoro svih 2,1 milijuna tona kapaciteta za sirovu naftu i 242 tisuće kubika za naftne derivate. U ovom trenutku bilo bi opravdano ozbiljno razmišljati o njihovom širenju. Kad je o transportnim kapacitetima riječ, čiji je realni kapacitete 24 milijuna tona godišnje, što značilo da možemo, primjerice, u potpunosti zadovoljiti potrebe Mađarske i Slovačke, a dijelom i Češke, za sirovom naftom.

Konkretne komunikacijske vještine

Što danas znači biti relevantan iz perspektive onih koji kreiraju komunikaciju budućnosti?

E-mobilnost bez prepreka

Revolucija u punjenju električnih vozila: Charge Pro donosi pametnu kontrolu i uštedu za tvrtke

Hrvatska je zahvaljujući JANAF-u i LNG-u energetski sigurna i neovisna, kaže Veselica/G. Kovačić/PIXSELL

Tehnički kapaciteti Janafa su puno veći, gotovo dvostruki, od onog što se trenutno koristi. Očekujete li da će biti u skorije vrijeme angažiran puni kapacitet vaših cjevovoda kako je zamišljen i projektiran prije 40-ak godina?
To će u najvećoj mjeri ovisiti o tome kako će se dalje razvijati odnos s MOL Grupom, jednim od ključnih partnera JANAF-a s kojim imamo uspješnu suradnju i kvalitetne odnose. Već sada možemo zadovoljiti potrebe rafinerija u Budimpešti i Bratislavi prijevozom nafte od terminala u Omišlju do mađarske granice. Ponosni smo na činjenicu da tu nije riječ samo o komercijalnom odnosu, nego i o važnoj sponi u gospodarskim odnosima Hrvatske i Mađarske.

Kako komentirate svojevrsni kopernikanski obrat po pitanju korištenja JANAF-a – ako sam dobro upoznat, on je bio projektiran upravo da zadovolji potrebe zemalja središnje i jugoistočne Europe (Hrvatska, Srbija, BiH, Mađarska, Slovačka i Češka), a od kojih su tadašnje “strane” zemlje izašle iz projekta. Sada ponovno postoji najveći interes upravo Mađarske, Slovačke i Češke za jadranski pravac dobave nafte?
Odmak od ruske nafte te ostalih ruskih energenata kao posljedica ruske agresije na Ukrajinu i sankcija Europske unije utjecao je je na promjenu geopolitičke karte Europe te je samim time natjerao energetske kompanije da rade na diverzifikaciji dobavnih pravaca.

Upravo su te okolnosti potvrdile stratešku važnost JANAF-a, koji je danas ključni akter u području energetske sigurnosti za zemlje Europske unije, poglavito srednje Europe, ali i zemalja u okruženju.

U energetskom planu Europske unije REPowerEU za potpuno odbacivanje uvoza nafte i plina iz Rusije, JANAF je prepoznat kao strateška kompanija. Što će to, na kratki i dugi rok, značiti za kompaniju i hrvatski energetski sektor u cjelini?
Sada se potvrđuje da je izgradnja i razvoj kvalitetne energetske infrastrukture odluka koja nikad nije pogrešna. Hrvatska je zahvaljujući JANAF-u i LNG-u energetski sigurna i neovisna, usprkos naglom prekidu isporuke energenata iz ruskih izvora. Ne samo da je Hrvatska osigurala vlastite potrebe, nego je i u mogućnosti zajamčiti pokrivanje potreba naših susjeda u široj regiji.

To značajno jača međunarodni položaj Hrvatske, kao i hrvatskog energetskog sektora u cjelini. U trenutnim okolnostima vidimo koliko su tvrdnje o strateški važnom položaju Hrvatske utemeljene, pogotovo s obzirom na to da raspolažemo značajnom infrastrukturom za transport i skladištenje energenata.

Na vašoj nedavnoj konferenciji bile su spomenute neke moguće investicije, kako po pitanju skladišnih kapaciteta, tako i mogućnosti provlačenja dodatne cijevi. Koliko je to realno, u kojim rokovima bi se to moglo izvesti te koliko bi to u konačnici koštalo?
Nedavno smo na našoj šestoj po redu energetskoj konferenciji, nakon pauze uzrokovane COVID-om, u Zagrebu okupili naše partnere i ujedno neke od vodećih ljudi energetskog sektora, prvenstvenu tu mislim naftnog sektora, u regiji i šire, kako bismo razgovarali o sigurnoj opskrbi Europe energijom. Na konferenciji je bilo govora o tri scenarija, od kojih prvi, zadržavanje JANAF-a na aktualnom kapacitetu transporta, odmah možemo odbaciti s obzirom na rastuće potrebe tržišta.

Imamo razrađen scenarij u kojem smo povećali kapacitete na 14 milijuna tona godišnje ubrizgavanjem polimera koji smanjuju trenje, kao i scenarija dogradnje nove cijevi u duljini 108 kilometara procijenjene vrijednosti do 200 milijuna eura.

Taj bi scenarij uključivao i značajno ulaganje u nove skladišne kapacitete, a izveo bi se sporazumom Hrvatske, Mađarske, Slovačke i Češke, uz potporu Europske unije. Za takav scenarij bilo bi moguće koristiti sredstva iz programa RePowerEU, ali to je u prvom redu politička odluka na razini država srednje Europe. Ako dođe do nje, JANAF će biti spreman.