Spomenička renta omča je oko vrata hotelijerima u Hrvatskoj. Ne žele izbjeći njezino plaćanje, svjesni važnosti očuvanja kulturne baštine posebno u turističkom smislu, no nepravednim drže način obračuna i naplate koja ozbiljno pogađa već ionako niskoprofitabilnu granu gospodarstva, opterećenu imperativom neprestanog ulaganja, previsokim porezima, ali i brojnim parafiskalnim nametima među kojima je i spomenička renta. Neizbježna je to tema u hotelijerskim krugovima, redovito i na sastancima njihove strukovne organizacije. I ministarstva kulture i turizma upoznata su s tom problematikom. No sve je još na razini priče, prijedloga i negodovanja, bez konkretnoga rješenja. U međuvremenu, astronomski računi po toj osnovi ne kasne, a Zakon je jasan.

Lokalna vlast
U Ministarstvu kulture ističu kako su svi hoteli dužni plaćati spomeničku rentu temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, odnosno 0,05 posto od ukupnog prihoda ostvarenog obavljanjem djelatnosti. Ako još djelatnost obavljaju u samom kulturnom dobru ili na području zaštićene kulturno povijesne cjeline, plaćaju još i rentu prema površini prostora koju koriste. Lokalna samouprava područja na kojem se kulturno dobro nalazi propisuje visinu spomeničke rente od 3 do 10 kuna mjesečno po četvornom metru korisne površine. Od 80 gradova koji ubiru spomeničku rentu, napominju u uredu ministra Bože Biškupića, svako gradsko poglavarstvo autonomno odlučuje o načinu ubiranja i visini spomeničke rente. Prihod od spomeničke rente uplaćuje se 60 posto u korist grada ili općine na području kojih je renta ubrana, a 40 posto u korist državnog proračuna za ostvarivanje nacionalnog programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara. “Već smo upozoravali kako je spomenička renta iznimno veliki teret za poslovanje uz ostala obvezatna davanja, posebice izravna koja se plaćaju po četvornom metru površine. Tako Riviera Poreč samo za objekte koji se nalaze u povjesnoj jezgri Poreča (hotel Neptun s depandansama Jadran i Parentino i drugi manji objekti) treba plaćati 575.404 kuna godišnje spomeničku rentu”, kaže Veljko Ostojić, predsjednik Uprave porečke Rivijere koja kao najveća kompanija grupacije Valamar najviše i plaća spomeničke rente koja je lani iznosila gotovo 800 tisuća kuna, od čega za izravnu spomeničku rentu više od 575.000 kuna. Valamarove kompanije: Riviera Poreč, Rabac, Zlatni otok i Dubrovnik – Babin kuk plaćaju godišnje oko 950.000 kuna spomeničke rente. Hotelska kuća Rabac lani blizu 49.000 kuna, Dubrovnik – Babin Kuk više od 77.000 kuna, a Zlatni otok 18.000 kuna.

Rast od 30 puta
“Trebalo bi odrediti raspone: npr. u starogradskim jezgrama po zonama i površinama i/ili ograničiti do određenog postotka prihoda. Dio izdvajanja obvezatno bi trebalo vraćati kao ulaganje u održavanje objekata obveznika plaćanja, koji se nalaze u kulturno-povjesnim cjelinama ili u povjesnoj jezgri i svakako sagledati ukupna davanja za spomeničku rentu i preispitati zakonski okvir”, veli Ostojić. U kompaniji Rabac, pak, rješenje vide u ukidanju spomeničke rente jer za istu svrhu već izdvajaju sredstva putem drugih obveza prema lokalnoj i državnoj upravi. Opatijski hotelijeri među najpogođenijima su spomeničkom rentom. U Ugo grupi, čija kompanija Milenij hoteli u Opatiji ima sedam objekata, odnosno četiri hotela visoke kategorije Milenij 1 i 2, 4 opatijska cvijeta i Agava, ustrajno upozoravaju na golem teret koji im predstavlja spomenička renta i predlažu da se dio boravišne pristojbe kanalizira u korist spomeničke rente. Direktor Ugo grupe Branimir Jurišić ističe kako su im problemi nastupili 2006. godine. Do tada su za objekte tvrtke Milenij hoteli u Opatiji plaćali 45.000 do 50.000 kuna godišnje za spomeničku rentu, odnosno 0,05 posto od ostvarenog bruto prihoda. “Kad je uvedeno i plaćanje rente po četvornom metru korisne površine, obveza nam je narasla 30 puta pa sada godišnje plaćamo gotovo 1,3 milijuna kuna! Samo Grand hotel 4 opatijska cvijeta godišnje mora plaćati 880.000 kuna spomeničke rente”, ističe Jurišić. Na problem su, veli direktor Ugo grupe u čijem je vlasništvu i šibenski Solaris, ukazali opatijskom gradonačelniku, bila je to i tema Gradskoga poglavarstva, a razgovarali su i s ministrom Biškupićem i suradnicima. Svi su otvoreni za razgovore, najavljeni su i novi, no zasad rješenja još nema.

“Problemu bi ipak trebalo selektivno pristupiti. Nepravedno je rentu naplaćivati prema bruto prihodu. Renta se po istom iznosu plaća i kad objekti nisu u funkciji, a još je i gore po četvornom metru, jer se ne uvažava sezonsko poslovanje. Budući da 60 posto iznosa odlazi lokalnoj samoupravi, neuspješno smo predlagali da nam barem umanje komunalnu naknadu koja nam je gotovo u visini spomeničke rente. U Opatiji dio toga iznosa koriste za obnovu fasada i krovišta, no i u tom smo slučaju diskriminirani, jer vlastitim smo i kreditnim sredstvima već sve objekte sami izgradili ili temeljito obnovili poštujući sve konzervatorske zahtjeve”, kaže Jurišić. “Prošle smo godine poslali ministarstvima turizma i kulture konkretne prijedloge kako bi se mogao riješiti problem, no niti odgovora još nismo dobili. Nije u redu, primjerice, da hotel površine 10.000 četvornih metara plaća 6 kuna po kvadratu isto kao i kafić ili trgovina površine 50 četvornih metara”, upozorava Franco Palma, predsjednik Hrvatske udruge hotelijera i najavljuje da će na predstojećoj sjednici Predsjedništva HUH-a ponovno raspravljati o toj temi i uskoro krenuti u nove akcije prema Ministarstvu kulture i Ministarstvu turizma.

Drugi nameti
Inače, hotelijeri se već dugo bune i na druge parafiskalne namete poput naknade za ZAMP, RTV pretplatu… I u grupaciji Jadranski luksuzni hoteli Gorana Štroka također su nezadovoljni dosadašnjim načinom obračuna i naplate spomeničke rente smatrajući kako je to još samo jedno u nizu velikih davanja koje značajno opterećuju poslovanje. Za hotel Dubrovnik Palace, Excelsior, Bellevue i Kompas u Dubrovniku, te Grand Hotel Bonavia u Rijeci, JLH godišnje izdvaja gotovo 400.000 kuna spomeničke rente, od čega je lani samo za Bonaviju uplaćeno 240.000 kuna. Zagrebačka Esplanada, primjerice, na ime izravne spomeničke rente godišnje plaća više od 460.000 kuna. “Hoteli su dužni mjesečno uplaćivati akontacije po osnovi iznosa za spomeničku rentu, a u slučaju kašnjenja obračunavaju i zatezne kamate na buduće obveze što dodatno opterećuje tekuće poslovanje”, ističe Oleg Valjalo, direktor financija Jadranskih luksuznih hotela. “Iznos spomeničke rente mijenja se ovisno o ostvarenom prihodu. Budući da svi hoteli grupacije JLH iz godine u godinu bilježe znatan porast prihoda, proporcionalno se uvećava i iznos spomeničke rente”, dodaje Valjalo. Ne žele svi ni govoriti o spomeničkoj renti, poput kompanije Maistre iako su prvotno pokazali interes.

Naplata prihoda

U Poreznoj upravi koja nadzire i naplaćuje spomeničku rentu, unatoč inzistiranjima, nisu odgovorili na pitanja o strukturi prihoda i naplati spomeničke rente za hotele. Tek priopćuju kako je naplata prihoda od spomeničke rente po stopi na ukupni prihod lani iznosila 7,344 mil. kuna, i to za čitavu kategoriju H u kojoj su hoteli zajedno sa studentskim domovima, barovima i restoranima… U 2006. godini registrirano je 14.846. obveznika. Za hotele u Ministarstvu kulture tek znaju da gotovo 7000 hotela i restorana sudjeluje sa 11 posto u spomeničkoj renti na ukupan prihod. Prošle je godine potraživano ukupno 66,4 milijuna kuna spomeničke rente na ukupan prihod, a po četvornom metru 120 milijuna kuna. Cijenama prednjači Zagreb, a slijede Rijeka i Split.

Uredba o digitalnoj operativnoj otpornosti

Digitalna otpornost na ispitu u praksi: Kako se sektor nosi s DORA-om?

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života