Prema podacima Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje (HHZ) zaključno sa 31. prosincem prošle godine u njihovoj su evidenciji bila 32 nezaposlena doktora znanosti. Prosječnome nezaposlenom doktoru znanosti je 40 godina, nezaposlen je do tri mjeseca, ima oko 10 godina radnog staža i zapošljava se u roku od šest mjeseci.

Premda je stanje ove godine uglavnom neizmijenjeno, problem nezaposlenih doktora znanosti mogao bi uskoro eksalirati. Početkom sljedeće akademske godine bez posla bi, naime, moglo ostati 500-tinjak znanstvenih novaka koji sada rade na hrvatskim sveučilištima i institutima. Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović nedavno je najavio da će država zaposliti 20 najboljih znanstvenih novaka, a svi ostali sreću će morati potražiti na tržištu – u Hrvatskoj, ali vjerojatnije u inozemstvu. To i ne bi bio toliki problem da država u obrazovanje svakoga od njih nije dosad uložila najmanje 1,5 milijuna kuna. Većina tih novaka je nakon prelaska na bolonjski sustav umjesto u roku od 11 godina doktorirala u roku od osam godina, nakon čega im je Ministarstvo omogućilo da rade kao asistenti još tri godine, a to razdoblje istječe ove godine. Kako u javnom sektoru postoji zabrana zapošljavanja, nova radna mjesta u znanosti za te novake se ne otvaraju, a stariji od 65 godina, koji bi i mogli u mirovinu, to ne žele. I tako se krug zatvara.

Skupi novaci bez posla?
"Za uvođenja bolonjske reforme nije se povećao broj predavača na sveučilištima, nego je nađeno privremeno rješenje s novacima koji su popunili tu rupu u nedostatku profesionalnog kadra. Sve nas u sustavu znanosti i obrazovanja zanima što će se dogoditi kad oni odu, tko će održavati nastavu po tzv. bolonjskim programima bez novaka? Jedna od mogućnosti je da Ministarstvo angažira novi kontingent mladih neiskusnih ljudi, koji će opet proći isti proces, i završiti na ulici za četiri do pet godina, s doktoratom ili bez njega, ali to će u konačnici biti uništavanje cijele jedne generacije mladih ljudi željnih bavljenja znanošću. Da ne govorim o trajnoj šteti u sustavu visokog obrazovanja koji sve više nalikuju na nekakav sporedni tečaj, a manje na istraživački utemeljenu nastavu", kaže dr. sc. Marija Brajdić Vuković s Instituta za društvena istraživanja.

U resornom ministarstvu kažu kako znanstvenim novacima nitko ni u samom početku nije obećao stalno radno mjesto, ni na sveučilištu, ni na institutima, već je cilj bio da se oni zaposle u gospodarstvu. U svijetu 80 posto doktora znanosti radi u gospodarstvu, u Europi 50 posto, u Hrvatskoj 15 posto, upozorio je nedavno ministar Željko Jovanović. No, ni gospodarstvo ne ispunjava svoju ulogu."U uspješnim zapadnim zemljama znanost je blisko povezana s gospodarstvom. Kod nas, na žalost, nije tako. Razlozi su brojni. Tu je, dakako, loše stanje gospodarstva, jer teško je plasirati znanje u ekonomiji s jako malom komponentom visokotehnološkog usmjerenja. No, tu su i demotivirajući zakoni o napredovanju, koji ne uvažaju suradnju s gospodarstvom", upozorava dr. sc. Tome Antičić, ravnatelj Instituta Ruđera Boškovića.Stručnjaci smatraju kako je država u startu pogriješila stipendiravši cijeli kontingent znanstvenih novaka. U inozemstvu trošak njihove specijalizacije snose uglavnom privatne gospodarske institucije. Danas je očito kako su ti novaci bili preskupi, ali i kako se njihova diferencijacija po granama znanosti vodila bez ikakve strategije.

Polovica u obrazovanju
"U Hrvatskoj je najviše znanstvenika u područjima društvenih i humanističkih znanosti, s tim da je prosječni omjer muškaraca i žena upravo u tim najzastupljenijim područjima podjednak, 51,3 posto žena i 49 posto muškaraca", ističe dr. sc. Jasmina Havranek iz Agencije za znanost i visoko obrazovanje."Kod nas se titula doktora znanosti u prosjeku stječe u kasnim tridesetima, dok su mladi vani sa 25-26 godina već doktorirali, a u tridesetima vode cijele institute. Istraživačka kvaliteta nam je još u plusu s obzirom na uloženi novac, ali po inovativnosti smo neupitno na začelju Europe. Hrvatska znanost treba jasno definirane kriterije vrednovanja i prema tome raspodjelu sredstava najproduktivnijim znanstvenicima, što će potaknuti kvalitetu znanstvenih istraživanja, a i zapošljavanje doktora znanosti i u gospodarstvu, kojih je danas samo oko 15 posto. Naše tvrtke, usto, trebale bi se ugledati, primjerice, na one u Njemačkoj, koja je u razdoblju krize povećala ulaganja u istraživanje i razvoj, u koje je uloženo više od 50 milijardi eura. Na razini Europske unije ulaganja u istraživanja i razvoj povećala su se u 2011. za 8,9 posto, prema 6,1 posto 2010. godine. U Hrvatskoj to, na žalost, nije slučaj", objašnjava dr. sc. Tome Antičić.Najveći broj doktora znanosti u Hrvatskoj je zaposlen je u djelatnosti obrazovanja, gotovo polovica (47,5%), u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi zaposleno ih je 19 posto, u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima 12,8 posto, u djelatnosti javne uprave i obrane; obveznoga socijalnog osiguranja radi njih 7,3 posto.

U svim ostalim djelatnostima zaposleno je 10,9 posto doktora znanosti, dok je 2,5 posto doktora znanosti nezaposleno."Udio zaposlenih u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima u ukupnom broju zaposlenih u Hrvatskoj je tek 12,8 posto, a upravo su to grane o kojima ovisi mogući gospodarstveni oporavak Hrvatske", ističe Tome Antičić.Hrvatska je, u odnosu na referentnu skupinu zemalja kandidata i novih članica EU, Poljske, Bugarske, Rumunjske i Turske, zemlja koja ima najveći relativni udio novih doktora znanosti u ukupnu broju stanovnika, iako ih još ima značajno manje u odnosu na zemlje EU (0,8 prema 1,6 novih doktora znanosti na 1000 u EU)."Za Hrvatsku je to relativno povoljan rezultat kada se uzme u obzir da je trend u ulaganja u istraživanje i razvoj od 2003. manje-više u kontinuiranu padu. U 2009. iznosio je oko 0,86 posto BDP-a, a u 2010. prema nekim izvorima i manje, samo 0,74 posto. No, usporedbe radi, u zemljama EU trend ulaganja je u rastu, sada u prosjeku iznosi oko 2,01 posto BDP-a", kaže Brajdić Vuković.S tim se slaže i ravnatelj Instituta Ruđera Boškovića. Hrvatska za znanstvena istraživanja i inovacije, podsjeća, izdvaja samo 0,76 posto BDP-a."Naši susjedi Slovenci izdvajaju oko 1,3 posto, dok je prosjek u razvijenim zemljama oko tri posto. Od postojećih dodijeljenih sredstava, na žalost, najveći se dio odnosi na plaće i na hladni pogon, a jako malo ostaje za znanstvena istraživanja. Rezultat; imamo vrlo malo inovacija i patenata, čak 20-ak puta manje od europskog prosjeka, te da smo po udjelu zaposlenih s visokim obrazovanjem na začelju Europe ", zaključuje Antičić.

Posao i motivacija
S obzirom na sve te nepovoljne čimbenike, postavlja se pitanje tko se i zašto danas u Hrvatskoj uopće želi baviti znanošću. Jasmina Havranek ističe da postoje brojni elementi motivacije za bavljenje znanošću. Općenito, tri su glavne skupine motiva, a po svojoj važnosti mijenjaju se ovisno o posebnostima društva. Dvije grupe vanjskih motiva su financijska nagrada i ugled."U većini zemalja svijeta bavljenje znanošću podrazumijeva relativno pristojnu, a u pojedinim slučajevima, ako ste tržišno uspješni, i izvanrednu financijsku nagradu. Rezultatima istraživanja, posebno ako su novi i kvalitetni, te otvaraju nova znanstvena pitanja, znanstvenici stječu ugled", ističe Havranek i dodaje kako unutarnja grupa motiva za bavljenje znanošću obuhvaća radoznalost, želju za otkrivanjem, rješavanje zagonetki. "Radoznalost i ugled, naravno, motiviraju i hrvatske znanstvenike. No, u hrvatskom društvu sama činjenica da je bavljenje znanošću dosad podrazumijevalo i radno mjesto, dakle, temelj za osnovnu egzistenciju, poticala je mlade ljude da se okušaju u bavljenju znanstvenim radom i znanstveno napreduju kako bi sačuvali to radno mjesto", zaključuje Havranek. 

Lani 1338 novih doktora

Tehničkih doktorata 13 posto

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

Od ukupno 1338 doktora znanosti u 2012. najveći je broj doktorskih disertacija, čak 24,6 posto, iz područja društvenih znanosti. Slijede područje biomedicine i zdravstva sa 19,1 posto disertacija, humanističke znanosti sa 17,3 posto, prirodne sa 15,7 posto, tehničke znanosti sa 13,2 posto, biotehničke znanosti sa 8,4 posto, interdisciplinarno područje znanosti sa 1,1 posto, a najmanje je doktorskih disertacija iz umjetničkoga područja (0,6 posto). Prema podacima Državnoga zavoda za statistiku, prosječna dob doktora znanosti u Hrvatskoj je 41,5 godina, dok je modalna grupa (s najvećom frekvencijom) od 30 do 34 godine. Žene su u prosjeku nešto mlađe (40,7 godina) od muškaraca (42,4 godine).

Sustav visokog obrazovanja počinje nalikovati na tečaj, a manje na istraživački utemeljenu nastavu
M. Brajdić Vuković, Institut za društv. istraž.

Bavljenje znanošću podrazumijevalo je i radno mjesto, što je, uz ostalo, poticalo mlade na taj izbor zanimanja  
Jasmina Havranek, Agencija za znanost 

Naše tvrtke trebale bi se ugledati na one u Njemačkoj, koja je u krizi povećala ulaganja u istraživanje 
Tome Antičić, Institut Ruđera Boškovića