Globalno tržište je prošlih godina bilo pogođeno velikom krizom, a domaći otkupljivači, najčešće prekupci, našli su se u nezgodnoj poziciji te su u toj cijeloj priči zapravo najviše nastradali lješnjikari. Ove se godine više od 130 uzgajivača lijeske odlučilo udružiti u Poljoprivrednu zadrugu Naš lješnjak kako bi bolje odgovorili na izazove tržišta, a nedavno su ispunili jedan od najtežih ciljeva, piše Agroklub.

Naime, sav njihov urod otkupit će kupac iz Italije i to, kako doznajemo, po zadovoljavajućim uvjetima. “Na moje iznenađenje, pronašli smo ga preko jedne WhatsApp grupe te je cijela komunikacija išla tim kanalom. Većini zadrugara, pa i meni, je bilo nevjerojatno da će čovjek otkupiti sav naš urod, isplatiti avansno te poslati svoje kamione”, priča Tomislav Haršanji, upravitelj zadruge.

Kupac je Gianni Sirignano, talijanski poduzetnik koji je obiteljski posao pretvorio u internacionalni biznis. Bavi se proizvodnjom nugata te energetskih pločica. “Dogovaram posjet u rujnu Italiji kako bih istražio točno čime se bavi, ali prema onome što mi je rekao zvuči ozbiljna priča”, napominje naš sugovornik. Kaže da Sirignano u svojoj “mreži” ima više kompanija.

Koju su cijenu dogovorili?

Naime, on kupuje lješnjak po cijelome svijetu, a ove godine je dogovorio 100 kontejnera jezgre iz Turske. Ostatak je u ljusci iz Oregona, Azerbejdžana, Gruzije i Hrvatske. Bavi se preradom lješnjaka, izradom čokolade te svoje gotove proizvode plasira u trgovine. “Jedna od kompanija je i u Turskoj, a u dogledno će vrijeme otvoriti i tvrtku u Hrvatskoj”, priča nam Haršanji o planovima tog poduzetnika.

Ističe da suradnja s njim izbacuje posrednike i stavlja proizvođače u direktno partnerstvo s tvrtkom koja proizvodi i plasira finalne proizvode.”Pronašavši ovakvog kupca, koji cijele godine otkupljuje lješnjak svih kvaliteta, u sezonu krećemo sa sigurnošću da smo zajamčili “minimum””, dodaje Haršanji.

“S kupcem smo dogovorili cijenu od 1.90 €/kg za konvencionalni te 2 €/kg za ekološki plod u ljusci. Cijena je to za lješnjak s 40 posto randmana i 7 posto vlage”, otkriva nam Haršanji.

Zanimljive destinacije

U ovih sedam gradova se isplati putovati vlakom

Ako će netko od otkupljivača zbog bilo kojih razloga ponuditi veću od ove, kaže da to smatraju svojim uspjehom jer će se opet taj “višak” novca naći na računima lješnikara, onih zbog kojih su zadrugu i osnovali.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

“Sav će lješnjak koji bude plasiran kroz zadrugu ići s najvećom kvalitetom te će tako većina zadrugara ostvariti maksimalnu cijenu”, napominje Haršanji.

Plaćanje je avansno

Kaže da su na zadnjoj skupštini dogovorili da će svi zadrugari “ostaviti” 5 posto provizije zadruzi i to u vidu plodova lješnjaka. “Moramo si osigurati određenu količinu s kojom ove godine planiramo pokrenuti i vlastiti brend”, najavljuje.

Plasman će se vršiti iz pogona zadrugara Josipa Horine iz Velikog Grđevca te će odande šleperima ići za Italiju. “Naravno, nakon što prvo evidentiramo uplatu. Iskreno, da nam je netko rekao da ćemo u roku od 9 mjeseci od osnivanja sklopiti ugovor s kupcem koji plaća avansno i šalje svoje šlepere, rješavajući nas u potpunosti logističkih problema prijevoza, eliminirajući mogućnost da se dostavi i onda strepi hoće li ga kupac preuzeti, mislim da bi svaki od trenutnih zadrugara rekao da je to nemoguća misija”, dodaje Haršanji.

Navodi i da je PZ Naš lješnjak za sve članove osigurao separatore koji služe za odvajanje plodova od nečistoća poput malih grana, zemlje, lišća i ostalog.

Kaže kako primaju i sve veći broj upita hoće li zadruga otkupljivati lješnjak i od onih koji nisu njezini članovi. “Neće. Osnovali smo ju s jednim ciljem, a to je pomoć pri plasmanu svojih članova”, napomenuo je dodavši da im je to u prvoj godini već dovoljno velik izazov.

Dakle, svi koji žele plasirati svoj urod kroz zadrugu, moraju postati članovi iste. Još uvijek primaju nove, a svi koji žele pristupiti mogu poslati upit na e-mail: tomi@nasljesnjak.eu.

Ove je godine bilo previše vlage

Kada je riječ o ovogodišnjem urodu, godina je opet posebna. “Za razliku od prošle, kada je u vegetaciji bila suša, ove je pak bilo previše vlage. No, izborili smo se s travom i korovima, ali su nas kao i ostale poljoprivrednike, zahvatile elementarne nepogode”, priča nam Haršanji.

Tuče i olujni vjetrovi, poharali su jedan dio nasada, a štete su značajne. “Problem su bile i poplave, a društvenim mrežama je procirkulirao video kolege koji je čamcem prelazio ogradu i ulazio u svoj nasad lijeske. Katastrofa!”, napominje.

No, nažalost, kaže, već su navikli na to da su njihove tvornice pod vedrim nebom i kao takve iznimno rizične. Rizik koji ih je najviše pogađao je bio plasman. “Sada se s veseljem okrećemo berbi jer znamo na čemu smo, da smo osigurali startnu točku na koju možemo nadograđivati priču sljedećih godina”, zaključio je Haršanji.

Iskorištava cijelu sirovinu

Mlada Našičanka obiteljski hobi pretvorila u posao, planira širenje i proizvodnje i nasada

Bila je ovo prosječna godina za zadrugara Rikija Borkovića iz Virovitice koji lijesku ima zasađenu na 10 hektara. “Nakon više godina koje su bile izrazito sušne i to u najgorem periodu kad lješnjak puni plod, ova godina je došla s odličnim rasporedom padalina i obećavala je vrhunski urod i kvalitetu”, priča nam ovaj voćar.

U strahu da se lijeski ne desi što i aroniji

Međutim oluja, tuča i poplava napravile su svoje. Napominje da nije bilo ni značajnih napada stjenica i ljeskotoča pa se nada dobroj kvalitetu, a kada su u pitanju prinosi kaže: “Nije važno koliko proizvedeš nego koliko uspiješ prodati”.

Pronalazak spomenutog kupca iz Italije, ističe, došlo je u pravi čas jer je proteklih godina u Republici Hrvatskoj posađeno puno lijeske koja sada dolazi u rod. Prema njegovim riječima, količine uroda se povećavaju za 20 posto godišnje.

“Postalo je jako teško prodati lješnjak. Bili smo u strahu da ne prođemo kao proizvođači aronije te masovno počnemo vaditi nasade. Siguran otkup nam daje prostor da se fokusiramo na proizvodnju, podižemo produktivnost i količinu uroda kako bi postigli veću isplativost”, priča nam.

Dogovorena cijena je, kaže, očekivana. “To je roba s kojom se trguje globalno i cijenu diktira tržište, naročito tursko. Ono na što se mi kao proizvođači moramo fokusirati i na što možemo utjecati je količina uroda”, istaknuo je rekavši da ako je on oko 2,5 t/ha onda je i cijena dobra.

Njega je najviše iznenadilo kod kupca što plaća avansno i otkupljuje lješnjak koji drugi nitko neće. “Ovo nam je jako važno jer kad budu loše godine imamo veliki udio takvog ploda kojeg nije moguće prodati ni po kojoj cijeni. Ovaj kupac kupuje sve, a naravno i cijena to prati”, dodaje Borković.

Zadruga im je, kaže, došla kao slamka spasa da se ne ponovi scenarij s aronijom. “Nitko od proizvođača nije mogao samostalno izvesti robu u Italiju. Udruženi možemo puno više”, poručio je.

“Nisam se nadao da ćemo već prve godine postojanja organizirati otkup, nabavku repromaterijala, postati zastupnici za strojeve za obradu lješnjaka, doći do pogona u kojem možemo prerađivati i što je najvažnije međusobno se povezati i razmijeniti iskustva”, zaključio je rekavši da je u ovoj godini saznao više novih stvari o uzgoju i preradi nego u svih 16 koliko se bavi tim poslom.