U političkom smislu to je puno teže. Otprilike to je kao postavljanje multimilijunskog startupa osim što ništa ne prodaješ i ne ostvaruješ profit, drugim riječima to je noćna mora, izjava je Dominica Cumberbatchu filmu Brexit, the uncivil war koji se bavi objašnjavanjem kako je proguran na referendumu izlazak Engleske iz Europske unije, dobrim djelom kroz digitalni marketing.

Najčešće, ako se prikaže neka nova metoda u marketingu onda politika preuzima i kreće iskorištavati tu metodu u političke svrhe, samo što ne prodaje nego se nada da će njihov glas doprijeti daleko te uvjeriti glasača da eto baš na taj dan daju svoj glas određenom kandidatu. Na prvu zvuči jednostavno ali malo je kompliciranije, naime ta poruka treba rezonirati s glasačkim tijelom, a čini se kako su na ovim izborima kandidati jasno i nedvosmisleno zauzeli svoje stavove. Možda čak i prejako. Samu digitalnu kampanju razdijelili smo na dva djela: onaj plaćenu kampanju i onu neformalnu koja dodatno pogađa ili ne pogađa određene skupine društva.

Nove društvene mreže poput Tik-Toka pojavile su se i u potpunosti zavladale u strategijama digitalnih timova, dok nam je EU parlament omogućio nikad bolju transparentnost u vidu potrošnje na društvenim mrežama. Kampanja ulazi u drugi krug, a podaci koji se navode u tekstu su nepotpuni uzmemo li u obzir da treba vremena kako bi u potpunosti zbrojili ukupnu potrošnju.

Zoran Milanović krenuo je u kampanju lagano i bez nekog velikog truda, jednom se pojavio na sučeljavanju i u načelu nije previše pričao. Ako pogledamo digitalno sasvim druga priča, samo na Google display oglase potrošio je 17.100 eura, a taktika je bila sljedeća: kako se bliži kulminacija izbora tako i pojačava prisutnost. Na Metinim platformama (Facebook i Instagram) kao predsjednik objavljivao je gotovo svih pet godina, ali u kampanju je službeno ušao 22. rujna kada su se počeli objavljivati prvi sponzorirani postovi. Grafički ujednačena kampanja koja je, kako na plakatima diljem Hrvatske, tako i u internetskoj sferi prikazivala iste poruke taman da se zamislite tko je protukandidat Plenković ili Primorac. No, to je stil Zorana Milanovića, pa ako neće on direktno hoće kampanja. I tu dolazi do izražaja jedan drugi moment isti taj Zoran Milanović kao predsjednik i kao pripremu za kampanju poziva influencere na Pantovčak te njegov tim otvara Zokipediu. Upravo taj profil na jedan komičan i neformalan način prikazuje „Zokija“  i uz jedan ciničan i autoironičan humor „trola“ kandidate. U prijevodu sve ono što prosječni pripadnik generacije Z želi vidjeti na društvenoj mreži: zezancija i nimalo bitne teme (kao da ih je bilo u kompletnoj kampanji).

Dragan Primorac ima sličan recept kao i Milanović no s nešto drugačijim postavkama, naime prve objave datiraju čak s početka godine, što jasno ukazuje da je Primorac već tada bio potencijalni kandidat, na Google display je potrošio oko 20.000 eura, a u zadnjim danima kampanje krenuo je u klasično „tepih bombardiranje“ domaće internetske scene te ostvario više desetaka milijuna impresija. Službena kampanja počela je već u svibnju dok je preko ljeta pojačavao i u jesen ušao s jasno postavljenim smjernicama koje su gotovo identične kao i na televiziji i plakatima. Poruke koje jasno komuniciraju stavove i ublažuju aktualnosti oko HDZ-a. Na Tik-Toku imamo neformalnog Dragana Primorca koji kuha, pere, čisti i priča dogodovštine iz svog života te se jako trudi biti neformalno-formalan. Postoji par neformalnih računa i videa, no za ukupni dojam potreban je i veći napor u drugom krugu.

Ivana Kekin dominirala je ovim izborima ali ne na način na koji bi ona htjela. Naravno riječ je o famoznoj kavi,a digitalna kao i ona PR-ovska kampanja prepoznala je moment za dodatno isticanje tema. Digitalni tim stranke Možemo! Itekako zna kako doći do glasača, pa je tako snimio i oglasio niz horizontalnih videa koji su svojevrsni apeli prema glasačima, dok se u toku aktualnosti s „ne nogometašem“ pozivalo na „zbijanje redova“. Na Google display kampanju potrošilo se oko 7.000 eura dok se u Facebook kampanju krenulo krajem rujna. Ivana itekako zna biti neformalna pa je tako na  Tik-toku objašnjavala svoje recepte i kuhala s aktualnim gradonačelnikom Tomaševićem. Ako Milanovićevo jurišanje na HDZ tijekom pet godina gledamo kao pripremnu kampanju, onda je kandidatura Ivane Kekin bila uvertira i prvi čin u Zagrebačke odnosno lokalne izbore,a digitalna kampanja to potvrđuje.

Marija Selak Raspudić je dominirala na sučeljavanjima no ne i na društvenim mrežama, nažalost njena digitalna kampanje je bila skromna i ne inovativna, te je u Google display uloženo samo 850 eura, dok je na Facebook krenula krajem rujna. Neformalna kampanja zabljesnula je na trenutke u kojima se s viklerima vozi u auto na skup, no nedostatak stranačkog tima za digitalni marketing jasno je pokazao da se ne može ući u bitku bez vojske i sredstava.

Branka Lozo ima stranku iza sebe ali očito se nije išlo u frontalni napad kao Škoro prije par godina, sada je to bitno skromnija kapanja koja je u Google Display uložila 800 eura dok se na Metinim platformama nakon osnivačke skupštine našlo svega i svačega, uglavnom javnih nastupa koji su pretvoreni u kratke videe, za dobar rezultat to je dovoljno, a ipak se nesmije zaboraviti da su te kanale postavljali u vrijeme složnog Mosta.

Praktični format

Praktična, brza, dostupna – kako je mala trgovina postala velika u našem svakodnevnom životu

Intervju

“Do 2030. želimo učvrstiti METRO kao ključnog partnera hrvatske gastronomije”

Miro Bulj se vrtio oko par tema pa je nastavio taj narativ na internetu, a u Google display uložio je oko 1.000 eura, poruke su jasne kao svaki njegov nastup, a na Metinim platformama kreće jače tek pri kraju kampanje. Sve u svemu vidjeli smo da Most ovakve kampanje može puno jače izvesti pa se čini kako je ovo kampanja koju je Miro odradio da ju odradi.

Niko Tokić Kartelo nameće se publici od početka godine no kod njega nije jasna strategija, ili se previše puta promijenila. Na Google displayju se nije oglašavao dok je Metine platforme koristio za pozivanje istomišljenika na druženja, dijelne krutih videa, a zamijećeno je kako je i osmislio Nikin adventski kalendar u kojem je darovao one kojima je pomoć potrebna, nešto za što nismo baš sigurni da koristi u digitalnom političkom marketingu već u onom korporativnom. Niko je vodio podcaste, razgovarao sam sa sobom i ubacio niz formata za koje mi nije jasno što je zapravo cilj. Niko ima i Tik-Tok, gdje često komunicira, a možda je najbolje da ga po uzoru na Zokipediju nazove Tik-Tokić.

Tomislav Jonjić u kampanji je prozivao medije da ga bojkotiraju, no nije se proslavio na društvenim mrežama, na Googleu se nije pojavljivao dok je na Metinim platformama objavio svega par objava počevši s 19. prosincem. No i bez značajnije kampanje  Tomislav Jonjić je gostovao po podcastima desne tematike i zahvaljujući kampanji koja nije vidljiva širem krugu već građanima koji prate takvu tematiku, digitalnim putem, pomalo nalik na Trumpa, ostvario odličan rezultat. Ako uzmemo uloženo i dobiveno (popularni ROI- eng. return of investment) Jonjić je napravio odličan rezultat.

Prvi krug kampanje na internetu je pokazao da jaki digitalni timovi znaju što rade, dok oni slabiji pokušavaju nešto napraviti no najčešće bez nekog jasnog cilja. Rovovi su zauzeti već na početku kampanje, a digitalna sfera pokazala je ono što već odavno znamo, da nećemo čuti ništa novo. Možda nas baš drugi krug uvjeri u suprotno.