Treća panel diskusija na temu Gospodarska budućnost Banije govorila je o revitalizaciji te koji su koraci nužni da bi taj kraj zasjao i u gospodarskom smislu. Unatoč nizu problema na terenu, panelisti ističu kako su privlačenje investicija i novih ulaganja put do gospodarske obnove.

“Od prvog dana sam na terenu, a dinamika i metodologija je zaživjela u potpunosti od strane svih dionika u procesu. Samo u našoj struci sudjeluje 1700 inženjera, i iako je aktivnost manja, potreba nije. Na temelju kolektora imamo uvid u podatke, i još imamo 5000-7000 pregleda”, objašnjava Mihaela Zamolo iz Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo.

Postoje mogućnosti

Marko Jurčić, savjetnik predsjednika Hrvatske gospodarske komore smatra kako se ljude u tom kraju može zadržati samo ako im se daju poslovne prilike. “Taj kraj je bio područje od posebne državne skrbi, no nažalost ta posebna skrb im nije baš puno donijela. Ovo je prilika za kraj i za te gradove i županiju, da se ovo nije desilo bojim se da bi kroz 20-30 godina taj kraj nestao.

Revitalizacija će u velikoj mjeri ovisiti o demografiji, ali postojii mogućnost da se taj kraj podigne, privuku nove tvrtke, nove grane industrije i poslovne mogućnosti koje će zadržati ljude, a neke čak i vratiti tamo. Trebamo potaknuti privatni sektor, poticati tvrtke koje već posluju i privlačiti nove, graditi pogone i otvarati nova radna mjesta. Tu je ključna politička volja, ali i znanje”, ističe Jurčić.

Josip Mihalić, direktor tvrtke Jedinstvo Krapina također smatra kako bi država trebala dati poticajne mjere poduzetnicima. “Mi poduzetnici imamo potrebe, konkretno naši proizvodi se traže i u EU zemljama, a s našim kooperantima brojimo 1000 zaposlenih i dvije trećine prihoda nam je od izvoza. Mi ljude moramo naučiti raditi, obučiti ih, dati im prilike. Zemlja smo koja ima velike količine nezaposlenih, a čini se kao da naša država ne potiče rad dovoljno.

Ne možemo stajati i čekati, nama samo treba jači benzin, kako se u Europi može, tako se može se i kod nas samo nam fali poticaja. Imamo prevelik državni aparat, a sve manje onih koji stvaraju dodanu vrijednost. Iako Hrvatska ima drva, mi ne izvozimo toliko namještaja koliko izvozimo trupaca i tu je država ta koja tu novu vrijednost i proizvodnju mora stimulirati”, kaže Mihalić. Kako ističe Jurčić, problema na terenu je niz, od spomenika kulture do podijeljenog vlasništva zemljišta.

˝Još uvijek smo u počecima, ako se ne varam 70 posto naših zemljišnih knjiga je još iz vremena Austro-Ugarske, sve su to prepreke i za investicije, a ovo nam je prilika da se to riješi te da se taj kraj podigne na veći nivo.

Moramo učiti na pogreškama kada su u pitanju EU fondovi, mi nismo dovoljno dali privatnom sektoru, a ni velikim tvrtkama u prošlom razdoblju, imali smo rigorozne uvjete i to moramo mijenjati. Ipak EU fondovi nisu jedini izvor, i to moramo imati na umu.

Trebamo se okrenuti izvozu, dodanim proizvodima, poticanju proizvodnje, a kako imamo projekt za Slavoniju, tako možemo i na ovaj kraj”, smatra Jurčić te napominje kako nam upravo to što je u pitanju kraj koji je vrlo blizu Zagreba omogućuje da gradimo i druge grane tamo osim poljoprivrede te da podižemo proizvodnju na veću razinu.

Interdisciplinarni pristup

Zamolo napominje kako je recikliranje građevinskih materijala bitan segment obnove jer je njihova primjena široka.

“Velika sam pobornica tehnologije i inovacija, no trebamo ići među te ljude i s njima razgovarati. Trebamo ući u interdisciplinarno u obnovu i revitalizaciju, i da se nađe načina da se tamo naprave i neki pogoni te da dobra priprema i planiranje dovede do ostvarenja cilja što prije”, poručuje Mihaela Zamolo.