Naime, očuvanje likvidnosti nije pitanje samo za razdoblje zaključavanja – neophodno je osigurati likvidnost poduzetništvu na duže razdoblje, kako bi se poslovanje moglo pokrenuti (i vratiti na točku pokrića) u trenutku kada se ograničenja (rada, kretanja) maknu te kako ne bi došlo do lančane nelikvidnosti u gospodarstvu, navode u priopćenju. Potrebno je osigurati nastavak rada poduzeća i nakon isteka kompenzacijskih mjera (što uključuje i potpore za očuvanje radnih mjesta) države. Ovo se ponajviše tiče mikro i malih poduzeća koja čine osnovu gospodarstva (98,6% svih poduzetnika u 2019.), a upravo su ona najviše ugrožena privremenim zatvaranjem ili ograničenim poslovanjem zbog ovisnosti o svježem priljevu gotovog novca u svom poslovanju, dodaju iz HUP-a.

“Oporavak je moguće ostvariti jedino uz investicijski zamah. Iako nisu sve djelatnosti jednako pogođene ovom krizom, za održivi rast ukupnog gospodarstva potrebno je pokrenuti poslovanje u svim sektorima. Međutim, s obzirom na učinak koronakrize, upitno je u kojoj su mjeri poduzeća sposobna sama financirati novi investicijski ciklus. Unatoč povećanoj štednji u bankarskom sektoru i općenito višku likvidnosti u financijskom sustavu, pristup financiranju je ograničen zbog postojeće izloženosti i smanjenog obujma poslovanja tijekom koronakrize. Stoga je nužna adekvatna potpora od strane države kako u obliku dodatnih mjera i programa, tako i putem bespovratnih sredstava i poticaja za pokretanje investicija.

Iako je zaduženost države značajno porasla zbog saniranja posljedica pandemije, i dalje je rizik naglog popuštanja pratećih mjera gospodarstvu znatno veći od dodatnog zaduživanja pod relativno povoljnim uvjetima na svjetskim financijskim tržištima, uz značajnije korištenje EU sredstava za investicije u privatnom sektoru. Naime, najgore bi bilo da nakon svih mjera i svega izdržanog zbog trenutne obustave mjera pogođene tvrtke ostanu u probleme i počnu s otpuštanjem. U konačnici, zašto bi vlasnici pogođenih poduzeća sami morali snositi gubitak prihoda? Oni nisu više ili manje krivi za krizu od vlasnika poduzeća koja slučajno nisu pogođeni ovom krizom koja se događa jednom u 100 godina”, stoji u obraćanju ministru.

Stoga su u HUP-u pripremili sljedeće prijedloge za očuvanje likvidnosti i pokretanje investicija u gospodarstvu:

1. Zadržati potpore za očuvanje radnih mjesta i nakon ukidanja ograničenja rada gospodarskih subjekata u svrhu suzbijanja posljedica pandemije uz uvažavanje postotnog pada prihoda
   • Prijedlog: zadržati potpore sve dok poduzeća ne ostvare bar 90% prihoda iz pred-pandemijske 2019. Iznimno je važno da se odluka o napuštanju određenih mjera potpore gospodarstvu uvodi postepeno, ovisno o epidemiološkoj situaciji, ali i o situaciji  u svakom pojedinom sektoru kao ne bi došlo do vala stečajeva i otpuštanja. Načelno, ovo je nešto što u svojim preporukama naglašavaju i međunarodne institucije, poput OECD-a, MMF-a ili Europske komisije.
   • Dodatni prijedlog: Nastavak pokrivanja određenog dijela fiksnih troškova uz uvažavanje postotnog pada prihoda. Fiksni izdaci poduzeća koji nisu namijenjeni za plaće mogu predstavljati značajan udio troškova, posebice malih i srednjih poduzeća. Krediti, koliko god povoljni, stvaraju dodatni teret te bi se zapravo i dio troškova kapitala trebao sufinancirati od strane države. Učinkovita i poštena nadoknada kapitalnih troškova pogođenih poduzeća trebala bi biti u istom postotnom rasponu kao i mjere sufinanciranja plaća, odnosno vezana uz pad prihoda (i skalirana shodno tome).

2. Osigurati brz i jednostavan pristup kreditima za likvidnost i obrtna sredstva, uključujući i jamstvene sheme za mikro, mala i srednja poduzeća
   • Većina MSP-a, dijelom zbog vlastite veličine i nedovoljnih ljudskih kapaciteta, ali i zbog sporosti i pretjerane složenosti postupaka i kriterija za prihvatljivost ima ograničen pristup financiranju, dok su s druge strane upravo oni izloženi najvećem problemu s likvidnošću.
   • Država, odnosno jamstvena agencija, mora pokrivati raskorak između potreba i potražnje mikro, malih i srednjih poduzeća i bankarske spremnosti na rizik. Mogućnost da država sufinancira kamate za odobrene kredite, uz određena jamstva i za glavnicu.
   • U fazi izlaska iz krize kao ključne instrumente za poticanje gospodarske aktivnosti banke vide jamstvene instrumente, kako za tradicionalno financiranje, tako i za leasing i faktoring, te za modele podjele rizika.
   • Ostaje otvorenim potencijalni ulazak banaka u vlasništvo (kapital) poduzeća kao i ulazak države suvlasništvo (equity ili quasy-equity).
   • Dodatni prijedlog: Mogućnost pretvaranja kredita u bespovratna sredstva (u određenom postotku). Dio zajma (do npr. 60%) neće biti potrebno vratiti jer će biti pretvoreno u bespovratna sredstva onim poduzećima koja ne mogu nadoknaditi izgubljene prihode s odgođenom potražnjom tijekom zaključavanja (uz uvjet pada prihoda). Bespovratne potpore mogle bi se rezervirati za sektore koji ne mogu, ili mogu u vrlo ograničenoj mjeri, nadoknaditi izgubljeni prihod tijekom zaključavanja odgođenom potražnjom (npr. ugostiteljstvo, osobne usluge i sl.). Jasni kriteriji za pretvaranje zajmova u bespovratna sredstva trebali bi se objaviti unaprijed, kako bi se izbjegla arbitrarnost u donošenju konačnih odluka.

3. Nastavak moratorija i prolongata na postojeće kreditne obveze (uz državna jamstva)
   • Minimalno do kraja 2021., a i dulje, uz transparentne kriterije. Poduzećima će biti potrebno da se vrate na određenu razinu poslovanja prije nego budu u mogućnosti vraćati postojeće kredite.

4. Dodatne (kreditne) potpore izvoznicima i onima koji ulažu u industriju 4.0
   • Većim dijelom namijenjeno velikim poduzećima. Preko HBOR-a. Postoje primjeri drugih EU zemlja (npr. Austrije – potpora izvoznicima: do 10% izvoznog volumena do 60 mil eura po grupaciji + 15 mlrd eura za očuvanje likvidnosti i Italije – za ulaganje u industriju 4.0 kroz porez na dobit poslodavcima se vraća 50% investiranog (do 2,5 mil eura) u roku od 3 godine). Tu su svakako bitne i dodatne (kreditne) potpore onima koji ulažu u sektoru turizma kako bi se potaknula ulaganja i ubrzao nastavak pripremljenih investicija u sektoru usporenih radi Covid-krize.
   • Dodatni prijedlog: Podrška investicijama velikih poduzeća kroz povećanje potpora putem Zakona o poticanju ulaganja.

5. Dodatne (kreditne) potpore poduzećima za sufinanciranje projekta iz EU fondova
   • Povlačenje sredstava ugroženo je zbog potrebe sufinanciranja (i do 50%). Zbog ranije izloženosti, kreditiranje od strane poslovnih banaka je uvelike ograničeno, a dodatni problem je sto su korištena i vlastita likvidna sredstva za sufinanciranje pa nema više prostora ni za to. Potrebno je da u tom procesu (reindustrijalizacija, investicije u industriju 4.0, zeleno i digitalno) HBOR bude partner, tj. izravni kreditor (ne preko poslovnih banaka), a da država osigura dodatne jamstvene sheme.

6. Mogućnost prebijanje potraživanja (kompenzacije) između poduzeća
   • Zbog sprečavanja lančane nelikvidnosti. Primjer Slovenije koja koristi ovu mjeru za smanjenje nelikvidnosti u sustavu.

7. Ubrzavanje utvrđivanja nenaplativih kredita (non-performing loans)
   • Kako bi se očistile bilance banaka te otvorio prostor za kreditiranje onih zdravih i održivih.

8. Ubrzavanje procesa stečaja (likvidacije) poduzeća
   • S ciljem otvaranja prostora za potporu održivim poduzećima i preusmjeravanju radne snaga tamo gdje je potrebna.

9. Dodatna porezna i neporezna rasterećenja
   • Značajno smanjivanje ili ukidanje neporeznih i parafiskalnih davanja.
   • Plaćanje poreza na dobit u trenutku isplate dobiti (ukidanje akontacije), uz prijenos poreznog gubitka. Prijedlog: produljenje razdoblja prava na prijenos poreznih gubitaka za koje je pravo na korištenje isteklo još 2020. za dodatne četiri godine. Preporuka o nacionalnom tretmanu gubitaka EK je također na tom tragu. Ova bi mjera posebno mogla koristiti MSP-ovima koji su najviše izloženi pandemijskoj krizi. osim daljnjeg smanjenja porezne stope unutar sustava poreza na dobit i za veća poduzeća, svakako je prijedlog i plaćanje poreza na dobit u trenutku isplate umjesto trenutnog akontacijskog plaćanja, odnosno kreditiranja države, a na što upozorava i Komisija u svojoj Preporuci.
   • Smanjenje stope PDV-a.
   • Porezne olakšice za ulaganja.

10. Sve mjere i programe pripremiti za digitalnu provedbu, pojednostaviti i objaviti na jednom mjestu te ukloniti prepreke za kombinaciju instrumenata do pragova koje dozvoljava regulativa
    • Potrebna su poboljšanja postojećih mehanizama jamstveih instrumenata kako bi se ubrzalo njihovo korištenje i unaprijedila njihova kvaliteta. Budući da se i NPOO kao instrument za pomoć u krizi najvećim dijelom fokusira na već postojeće instrumente, ključno je poboljšati ih, pogotovo one jamstvene, na način da njihovo korištenje postane što jednostavnije i brže, te da instrumenti budu prvoklasni.
    • Važno je osigurati jamstvene instrumente koji pokrivaju sve sektore, sve tipove i veličine klijenata, sadrže ugovorne klauzule koje odgovaraju bezuvjetnim jamstvima te osiguravaju maksimalne stope pokrića. Primjerice, Covid jamstveni instrumenti su se dosada koristili u ograničenom opsegu, a razlog za to je pravna nesigurnosti koja proizlazi iz različitog tumačenja usklađenosti instrumenata s temeljnim zakonima od strane pravnih službi banaka i državnih institucija.
    • Potrebno je uskladiti kriterije instrumenata i transparentno ih navesti u programima (uključujući kriterije koji proizlaze iz regulative o državnim potporama) te od klijenata tražiti informacije kojima on raspolaže, a ne informacije povezane s evaluacijom tih informacija prema regulativi i kriterijima programa.