Bruto investicije nefinancijskih poduzeća porasle su 5,1 posto u 2025. na rekordnih 14,4 milijarde eura, no investicijski zamah osjetno slabi. Rast ulaganja bio je upola sporiji od prosjeka razdoblja 2022.-2024. (11,4 posto), a usporavanje je zahvatilo sve glavne kategorije investicija. Najizraženije je kod prijevoznih sredstava, gdje je smanjen rast s 21,6 posto na pet posto, te kod ostale materijalne i nematerijalne imovine, gdje je rast usporio s 8,3 na 3,7 posto.

Udio bruto ulaganja u dugotrajnu imovinu u poslovnim prihodima ponovo je smanjen i trenutačno (8%) je oko 2,5 postotnih bodova niži u odnosu na pretpandemijsko razdoblje. Istodobno su ulaganja samo u novu dugotrajnu imovinu stagnirala na razini od oko 5,4 milijardi eura, a udio im je smanjen na 37 posto, što implicira slabiji rast novih kapaciteta.

Kad poduzeća na taj način relativno smanjuju stopu investicija, to onda srednjoročno najčešće ima negativne reperkusije na produktivnost, konkurentnost i održivu profitabilnost. Dok su srednje velika poduzeća u 2025. povećala ulaganja 16,4 posto, a mikro poduzeća zadržala rast od 10,3 posto, mala poduzeća smanjila su investicije za 11,2 posto nakon prosječnog rasta od 12,2 posto u razdoblju 2022.-2024.

Posebno zabrinjava što je pad zabilježen u svim glavnim kategorijama ulaganja, od strojeva i opreme (-11,9%) do građevina (- 8,9%) i ostale materijalne i nematerijalne imovine (-34,5%). Takva kretanja upućuju na naglo pogoršanje investicijske aktivnosti upravo u dijelu gospodarstva koji čini najveći dio domaće poduzetničke baze.

Pad ulaganja u prijevoz

Velika poduzeća, koja nose najveći dio ukupnih ulaganja i potencijal za skaliranje, također bilježe sporiji rast ulaganja od 5,3 posto, što je manje od polovice prosječnog rasta od 11,7 posto ostvarenog u razdoblju 2022.-2024. Posebno je izraženo usporavanje ulaganja u prijevozna sredstva, gdje je rast smanjen s 32,3 na 4,5 posto, dok su ulaganja u ostalu materijalnu i nematerijalnu imovinu, ključnu za digitalizaciju i rast produktivnosti, smanjena 1,1 posto nakon prosječnog rasta od 11,2 posto u prethodne tri godine.

A kako izgleda početak ove godine? Nakon što su novoodobreni krediti poduzećima u 2025. porasli 2,1 puta, u prva četiri mjeseca 2026. zabilježen je pad od 28,2 posto. Rast investicijskih kredita usporio je s 50,1 na 9,7 posto, dok su krediti za obrtna sredstva pali 50,9 posto, što sugerira hlađenje investicijskog zamaha. U trenutku kada tvrtke očito ulažu opreznije, a rast BDP-a usporava, u sklopu tzv. antiinflacijskih mjera predlaže se porez na tzv. prekomjernu dobit.

Takav porez može pogoditi upravo ona domaća poduzeća koja su ulagala u produktivnost, tehnologiju, automatizaciju ili učinkovitije radne procese. Takva društva nisu nužno povećavala cijene niti ostvarivala korist od tržišnih poremećaja, nego su boljim poslovnim odlukama, dugoročnim ulaganjima, preuzimanjem poslovnih rizika ili skaliranjem povećala marže. Oporezivati rezultat dobrog menadžmenta kao “ekstra dobit” značilo bi poslati poruku da se ulaganje, učinkovitost i poduzetnički rizik naknadno kažnjavaju.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Također, računovodstvena i porezna dobit može porasti iz tehničkih ili vremenski uvjetovanih razloga koji nemaju veze s povećanjem tržišne moći ili “neopravdanim” rastom cijena. Primjerice, društvo može u tekućoj godini ostati bez poreznog štita, iskoristiti ranije prenesene porezne gubitke, završiti amortizacijski ciklus povezan s prethodnim investicijama ili knjižiti izvanredne prihode. Takav rast dobiti ne smije biti osnova za dodatni porezni teret.

Dodatni problem je što se kao kriterij za utvrđivanje tzv. prekomjerne dobiti spominje profitna marža koja sama po sebi ne govori ništa o stvarnom povratu na uloženi kapital. Prinos na investirani kapital rezultat je umnoška profitne marže i obrtaja uloženog kapitala, odnosno udjela dobiti u prihodu i prihoda prema angažiranom kapitalu (vlasnički kapital i dug). Visoke profitne marže ne znače nužno i visoke prinose investitorima, kao što ni niske marže ne znače nužno slab prinos.

Kriterij profitne marže

Tvrtke s nižim maržama mogu imati konkurentne povrate zahvaljujući brzom obrtaju kapitala, dok poduzeća s visokim maržama često imaju znatno veće kapitalne potrebe i niže prinose na kapital. Korištenje profitne marže kao kriterija “ekstra dobiti” može dovesti do pogrešnih zaključaka o stvarnoj profitabilnosti i tržišnom položaju poduzeća. Bez adekvatnog prinosa na uloženi kapital nema ni dugoročne motivacije za ulaganja i preuzimanje rizika.

Najavljene izmjene oporezivanja paušalnih obrta, u onim slučajevima kada je riječ o prikrivenom zapošljavanju, treba gledati kroz prizmu porezne evazije kao rezultat visokog poreznog klina na srednje i više plaće. Paušalno oporezivanje ima važnu ulogu za razvoj poduzetništva, no treba raditi razliku između stvarnog obrtništva i prikrivenog zapošljavanja. Broj paušalnih obrta povećan je s 90.968 na kraju 2020. na više od 133 tisuće krajem 2025. godine, odnosno za gotovo 50 posto u samo pet godina. Istodobno, najnoviji Vladin prijedlog predviđa povećanje poreznog i doprinosnog opterećenja za paušalne obrte s primicima iznad 19.900 eura godišnje, dok za približno 60 posto obrta ne bi bilo promjena.

Čak i nakon implementacije najavljenog poreznog povećanja, Hrvatska će imati jedan od najvelikodušnijih poreznih tretmana “paušalaca” u EU, i među rijetkima je koje imaju takav režim bez vremenskog ograničenja. Problem nastaje kada se iste ili vrlo slične aktivnosti oporezuju bitno različito, ovisno o pravnom obliku poslovanja. Takve razlike narušavaju tržišno natjecanje, potiču prebacivanje rada i prihoda u porezno povoljnije oblike poslovanja te stvaraju pritisak na poduzeća koja posluju kroz standardne oblike zapošljavanja.

Cilj reforme ne treba biti povećanje poreznog opterećenja stvarnih poduzetnika, već postupno smanjivanje poreznih razlika koje nisu utemeljene na stvarnom poduzetničkom riziku. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti kratkoročnom turističkom najmu. Hrvatska već godinama snažno usmjerava kapital prema nekretninama i rentijerskim aktivnostima, dok istodobno produktivni dio gospodarstva bilježi usporavanje rasta investicija. U takvim okolnostima opravdano je preispitati porezni tretman djelatnosti koje ostvaruju značajne prihode uz osjetno povoljnije oporezivanje od rada i poduzetništva.

Umjesto novih poreza na investicije i kapital, prioritet bi trebao biti uklanjanje poreznih nejednakosti – u prvom koraku kroz izjednačavanje poreznog tretmana kratkoročnog i dugoročnog iznajmljivanja, a srednjoročno s općim porezom na dohodak od nesamostalnog rada. HUP zato zagovara daljnje ograničavanje maksimalnog dohotka paušalnih obrta, izjednačavanje poreznog tretmana usporedivih aktivnosti i manji porezni klin na srednje i više plaće, kako bi se poticali produktivnost, zapošljavanje i ulaganja u djelatnostima koje stvaraju višu dodanu vrijednost.

Hrvatska bilježi i jedno od najvećih povećanja bruto plaća u EU od 12,5 posto u 2025., a prihod po zaposlenom tek 6,7 posto. Trošak rada u prihodima porastao je na 14,8 posto (s 14 posto u 2024.), a njegovo nominalno povećanje za 2,8 milijardi eura nadmašuje rast investicija u dugotrajnu imovinu od tek 0,7 milijardi eura. ECB i mnogi drugi otprije upozoravaju kako rast troška rada koji nije praćen rastom produktivnosti pogoršava inflaciju i konkurentnost, osobito u izvozno orijentiranim granama.

Masa plaća u javnom sektoru je u periodu 2022.-2025. skočila 63 posto, nadomak 14 posto BDP-a pozicionirala Hrvatsku kao viceprvaka u EU i vrši pritisak na rast plaća u privatnom sektoru iznad rasta produktivnosti. U okolnostima usporavanja investicija, slabljenja kreditne aktivnosti i rasta BDP-a od 2-2,5 posto u ovoj godini, daljnji rast troška rada bez temelja u dodanoj vrijednosti ne može biti odgovor na inflaciju niti održiv način rasta standarda.

Rast plaća i produktivnost

Održiv rast plaća može proizlaziti samo na temelju rezultata ulaganja u produktivnost i stvaranja nove vrijednosti. Jednako tako, porez na prekomjernu dobit ne može biti učinkovita mjera protiv inflacije jer ne doprinosi smanjenju troškova proizvodnje ni povećanju ponude roba i usluga niti uklanja temeljne uzroke inflacije. Sve dok Hrvatska očito iskače prema izdacima za plaće u javnom sektoru i prema udjelu proračunskih prihoda u BDP-u (odnedavno) premašuje prosjek EU te znatno nadmašuje prosjek CEE regije, u HUP-u smatramo kako postoje učinkovitije mjere za gašenje inflacijskog “požara”.

Među njima su svakako obuzdavanja mase plaća u javnom sektoru i u proračunu za 2027. godinu, vezanje rasta minimalne plaće uz produktivnost, osiguranja konkurentnijih cijena električne energije za gospodarstvo. Komplementarno, prioritet je jačati konkurentnost kroz niži porezni klin na srednje i više plaće, poticanje reinvestiranja dobiti i ubrzanu amortizaciju ulaganja u nove tehnologije, opremu i industrijska postrojenja.

U slučaju da se dodatno oporezivanje dobiti razmatra, HUP predlaže izuzimanje jednokratnih prihoda, prodaje imovine i druge izvanredne događaje iz porezne osnovice uz korekcije za amortizaciju, porezne gubitke i druge porezno-računovodstvene okolnosti, kao i porezno izuzimanje poduzeća koja ulažu u produktivnost, istraživanje i razvoj, energetsku učinkovitost te reinvestiraju dobit.