Nakon izgradnje modernog kampusa, najveće investicije u domaće obrazovanje u dugo vremena, u Algebri ne prestaju kovati ambiciozne planove.

Na krilima suradnje s renomiranim svjetskim akademijama i ‘gladi’ za digitalnim znanjima, najesen očekuju do četvrtine upisanih studenata više nego ove godine.

“Tajna je u stranim studentima ako želimo zadržati ovakav broj upisanih, a kamoli računati na rast. No, želimo li napredovati kao društvo, država se mora uključiti olakšavajući privlačenje i zadržavanje stručnjaka”, kaže predsjednik Uprave Algebre Tomislav Dominković.

Što je presudilo da napravite iskorak prema gradnji vlastitog kampusa? Radi se o najvećoj investiciji u obrazovanje u posljednje vrijeme?
Bili smo u najmu prostora Hrvatskog katoličkog sveučilišta, i godinama smo razvijajući se tražili novo rješenje, posebice u okolnostima akreditacije u sveučilište. Vagali smo varijante, čak i vlastitu gradnju, no to bi iziskivalo blokiranje kapitala u zgradu i kasnije probleme u slučaju prodaje prilagođenog prostora.

Pronašli smo rješenje u suradnji sa Sigmom koja je na ovoj lokaciji namjeravala graditi poslovnu zgradu. Njima je trebao netko spreman na dugoročni zakup, a nama je benefit što je prema urbanističkom planu u planu izgradnja još jednog poslovnog nebodera od 20 katova za 4-5 godina.

Nastave li se trendovi rasta imat ćemo potrebe za dodatnim kvadratima. Od crtanja i prve lopate sudjelujemo u investiciji, ukupna vrijednost je oko 100 milijuna kuna, a mi smo financijski sudjelovali s unutarnjim uređenjem, opremanjem i prilagođavanje zgrade u visini desetak posto ulaganja.

U dugoročnom smo najmu na 12 godina, još ne koristimo oko 1300 kvadratnih metara površine na 4. i 5. katu u koje će ući drugi najmoprimci na kraći rok, a nama je to zona sigurnosti da ćemo se imati gdje širiti prema potrebama.

Što govori o našem obrazovnom sustavu činjenica da takva investicija dolazi iz privatnog sektora?
Situacija u javnom obrazovnom sustavu nije idealna, ali je pitanje je li idealna u drugim zemljama. Nama ona ostavlja prostor da se kvalitetnije istaknemo u određenim elementima i umanjimo razliku s obzirom da ste kod nas studijska godina plaća. Osobno sam FER upisao 1993. godine, kad još nije bilo privatnih fakulteta, nakon što sam četvrti razred srednje škole završio u SAD-u.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Bio sam u poziciji da bez stipendije ne mogu upisati neko vrhunsko sveučilište u Americi pa sam se odlučio vratiti i upisati fakultet koji je besplatan, a već tada je bio renomiran izvan granica Hrvatske. U toj situaciji su možda i neki naši studenti danas.

Može li, i treba li, obrazovanje biti besplatno?
Besplatno obrazovanje je stvar političkog opredjeljenja, mislim da je dobro za državu da omogućava besplatno školovanje i zdravstvo. No, pitanje je gdje je granica; često se događa da ono što je besplatno bude neučinkovito.

Sveučilište u Zagrebu na ljestvici svjetskih sveučilišta nije ni među prvih 500, uvijek se skriva iza svoje autonomije. Godinama se skupilo puno lošeg upravljanja jer često nema dobrih alata i procesa upravljanja za vrednovanje kvalitete, učinkovitosti, ne prate se potrebe tržišta pa studenti izlaze sa znanjima koja više nikom ne trebaju.

Ispada da, radio ti ili ne, novac uvijek stiže, a kvaliteta mnogih ustanova je ispod očekivanog prosjeka. Da je na javnim fakultetima sve idealno, nama bi bilo značajno teže. Ovako primjećujemo manjkavosti na temelju čega gradimo našu strategiju.

Da pokucam o drvo, mislim da smo prilično uspješni. U dobrom smo području digitalnih znanja i zanimanja koja se traže i brzo razvijaju u Hrvatskoj i svijetu.

Kako napreduje proces akreditacije Algebre u sveučilište?
U redovnom smo postupku koji traje dvije godine pod mentoriranjem FER-a, odnosno Zagrebačkog sveučilišta. Pri kraju smo završne godine u kojoj zajednički provodimo njihov studij Elektrotehnike i računarstva koji će biti okončan na jesen.

Već smo akreditirali naše studijske programe, a završetak cijelog postupka dogodit će se nekoliko mjeseci nakon kraja školske godine. U zadnjoj fazi provjerava se jesmo li zadovoljili uvjete kvalitete, primjerice, kako evaluiramo uspješnost studenata i zadovoljavamo li kadrovske uvjete. Ideja nam je da sa školskom godinom 2023./24. upisujemo prve studente na naše sveučilišne programe.

Koji su vam planovi i očekivanja kada postanete sveučilište?
Kao sveučilište možemo ponuditi novu dimenziju studija u znanstvenoj sferi s novim programima za koje očekujemo dodatni interes studenata. No, oduvijek nas je isticalo i davalo vjetar u leđa praktično iskustvo, pa ćemo i dalje maksimalno zadržati prijenos tih vještina. Prošle godine prvi puta smo upisali više od 400 studenata na naše programe, a u ove školske godini očekujemo porast od najmanje 20 posto.

Na portalu Postani student imamo oko 40 posto više zainteresiranih pa procjenjujemo da bismo mogli upisati i do četvrtinu više, doći do brojke od 500, među kojima i stotinjak stranih.

Kada se uzme u obzir demografija, da imamo oko tisuću manje maturanata nego lani, naš uspjeh je utoliko i veći. Rast broja stranih studenata nije slučajan; godinama obilazimo inozemna sveučilišta, predstavljamo se, razvijamo partnerske odnose i provodimo združene studijske programe.

Želimo li zadržati ovakav broj studenata, a kamoli računati na rast, moramo se okrenuti prema stranim studentima. To je naša misija, ne samo radi Algebre već i društva u cijelosti.

Digitalno gospodarstvo je u usponu, potražnja za IT stručnjacima raste i, da bismo mogli podržati taj dio gospodarstva kojem nedostaje kadrova, moramo raditi na njihovom privlačenju. Naša misija je da privlačimo strane studente od kojih će dio ostati živjeti i raditi u Hrvatskoj.

Uz uspjehe tvrtki poput Infobipa, Nanobita i Rimca, koliko Hrvatskoj treba IT stručnjaka godišnje?
Tempo digitalizacije je izniman; u Europi danas ima 8,5 milijuna IT stručnjaka, a procjena je da će ih do 2030. biti potrebno 20 milijuna.

Microsoftovo istraživanje predviđa da će do 2026. za kapacitet hrvatskog gospodarstva uz aktualne trendove digitalizacije biti potrebno 125 tisuća IT stručnjaka, danas ih je oko 75.000. To je za nas jako dobra perspektiva, računamo do 2026. imati 2500 studenata, gotovo 50 posto više nego danas, od čega 500 stranih.

Kako privući strane studente?
Uspostavljanjem vrlo snažne suradnje s inozemnim sveučilištima s čime smo već dobrano krenuli. Prva je s Epitechom, jednom od najeminentnijih francuskih škola računarstva, s kojima smo napravili združeni studij interneta stvari i umjetne inteligencije s idejom da studente upisujemo i mi i oni na način da jednu godinu studiraju u Francuskoj, drugu kod nas.

Ove jeseni očekujemo prve francuske studente na ovom studiju. Druga je suradnja sa Goldsmiths Collegeom, sastavnicom University of London, koja je na listi 500 najboljih svjetskih sveučilišta. Nakon strogog procesa akreditacije oni su priznali naše studijske programe pa kandidati koji se upišu kao studenti Algebre i Goldsmithsa završetkom školovanja dobivaju hrvatsku i englesku diplomu.

Dosad je interes za upisom iskazalo 160 budućih studenata, od čega je za njih 70 to prvi izbor. To im povećava vidljivost pred stranim poslodavcima, partnerima i klijentima. Upravo to su ‘kolačići’ kojima ih mamimo.

Pokušavamo zadržati mlade koji žele ići studirati u inozemstvo, ali želimo i privući strane jer završiti fakultet u Zagrebu je puno jeftinije nego u Londonu, od školarine do troškova života. Hrvatska je dio EU što je dodatna privlačnost za strance, posebno iz Azije.

Koliko je pandemija utjecala na vas?
S pandemijom se, općenito govoreći, puno izgubilo na kvaliteti obrazovanja jer mnogi nisu bili spremni prebaciti svoje aktivnosti online. Online nastava može biti jednako kvalitetna kao ona uživo, no nužno je imati organizaciju koja to osigurava s infrastrukturom i metodičkom pomoći. Još teže je imati hibridnu nastavu.

Postoji tehnologija, naše dvorane u kampusu su za to opremljene i studenti to traže. Ipak, pogledamo li rezultate onih kojih su studirali online, lošiji su 20-ak posto. Mladi imaju problem s koncentracijom i disciplinom, mnogi idu linijom manjeg otpora, lako gube fokus kod kuće.

Imali smo negodovanje i lošije rezultate kada su se ispiti umjesto online održavali u učionici. Od prvog dana Algebre zadali smo si da nećemo dijeliti diplome već da ih svi moraju zaslužiti i, jednom kad dođu pred poslodavca, pokazati potrebno znanje.

Sve drugo je rezanje grane na kojoj sjedite. To se dobro vidi prema našem rastućem broju studenata za razliku od nekih drugih privatnih obrazovnih ustanova. Oko 96 posto naših studenata zaposle se u roku tri mjeseca od diplomiranja, a rekao bih da njih 90 posto i prije nađe posao zahvaljujući programima odrađivanja prakse.

To nam je najbolja reklama, zbog toga pratimo tržište rada, anketiramo poslodavce o potrebama prilagođavajući studijske programe.

Što se danas traži, a nije prije pet godina?
Primjerice, umjetna inteligencija i internet stvari (IoT). Ovo drugo je krilatica za mnoge senzore koji se danas postavljaju, od kamera ili mjerača, koji šalju podatke u neki sustav i na temelju toga se donose odluke. I kod nas u par gradova, primjerice, imate kamere i senzore koji zbrajaju koliko je ljudi na određenom mjestu određujući turistima najzanimljivija mjesta.

Stoga se za slučajeve gužvi rade posebni rasporedi za smanjenje pritiska što u konačnici poboljšava i iskustvo samih turista. IoT ima razne primjene, poput industrije u kojoj se senzorima može poboljšavati sigurnost i efikasnost proizvodnje. Umjetna inteligencija je usko povezana jer sve te silne podatke obrađuje i donosi ‘pametne’ zaključke, temelj za promjene.

Jednom kad obrazujete IT stručnjake, kako ih zadržati da ostanu ako su svugdje traženi i vani mogu dobiti bitno veće plaće?
Nije jednostavno, niz je elemenata kako zadržati ljude, od dobre atmosfere do zanimljivosti posla koji su prepoznati na svjetskoj razini, kao što rade Rimac ili Infobip. Ne smije se zaboraviti ni komponenta primanja jer sa zanimljivim poslom možete samo donekle kompenzirati niže plaće.

To su izazovi industrije koji se ne mogu riješiti bez podrške države. Kroz aktivnosti u HUP-u predlažemo da se poreznom reformom olakša opterećenje rada, posebno kroz doprinose gdje smo među najskupljim državama u Europi. Nama su doprinosi za zdravstvo prilični, ono ispada čak skuplje nego u zapadnoj Europi, posebno na visokim plaćama IT stručnjaka.

Treba vidjeti koji su oblici rada možda preslabo oporezovani što nije fer, poput paušalnih obrta. Tržište se u zadnjih 10 godina promijenilo, a nama je zakonodavni okvir ostao isti.

Nije samo problem države da ljudi s jako dobrim primanjima malo participiraju za zdravstvo i mirovine već to stvara problem i IT industriji jer se putem paušalnih obrta nude vani, da rade za strane poslodavce, a iz Hrvatske, što strane poslodavce stavlja u bolji položaj od domaćih. Ispravljanje tih anomalija omogućilo bi da opterećenje redovnih plaća bude manje, a ne da oni koji su se snašli prolaze bolje.

Imate jedinstvenu perspektivu, u isto vrijeme obrazovnu i poduzetničku. Što bi po vama, osim rasterećenja rada, trebalo napraviti za bolje poduzetničko okruženje?
U Zakonu o radu potrebne su daljnje izmjene za fleksibilizaciju rada, od rada na daljinu koji postaje za mnoge norma i u suprotnosti je za zakonom. Bez toga će se neki poslodavci naći u problemima jer dio mladih čak to i uvjetuje za zaposlenje.

I obrazovanje mora reagirati na te trendove, moramo gledati kako što više toga ponuditi ‘online’, no da to ne bude nauštrb kvalitete. Moramo olakšati dolazak stranaca u Hrvatsku, uključivo i stranih studenata. Neki pomaci su se dogodili, poput ukidanja kvote za IT stručnjake, no ostale su čudne svari.

Primjerice, ako netko ovdje dolazi na studij, kod prve prijave za zdravstveno osiguranje mora platiti za 12 mjeseci unatrag. Kakvog tog ima smisla za mlade studente? Također, vrlo je dugotrajan postupak sređivanja dokumentacije, ona se šalje iz jednog ministarstva u drugo. Na kraju se kandidat izmuči da bi dobio odbijenicu.

Drugi to imaju puno bolje riješeno, ispunjavanjem digitalnog formulara pri čemu odluka stiže za nekoliko dana. Ako želimo konkurirati, moramo ubrzati te procese. Imamo znanja i ljude za automatizaciju procesa, ali država je ta koja se mora odlučiti da krene u tom pravcu.