U Akcijskom planu Strategije za provođenje reforme pravosuđa prenošenje ovrha na javne bilježnike izričito je prepoznato po učinku rasterećenja pravosuđa (bilo je to 2005.). Ovih dana ističu prve dvije reformske godine u kojima ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (primjerice, izdanog računa) provode javni bilježnici, a ne više za tu vrst usluge organizacijski i tehnički inferioran sudski aparat. No Ministarstvo pravosuđa ne govori o učincima tog dijela reforme, a čini se da pohvala izostaje samo iz razloga što imaju daleko većih briga koje se nipošto ne tiču ovrhe jer nju bi kao dobar pedagog trebali pohvaliti. Ovrha koja je doslovno izvučena iz sudske jurisdikcije te je povjerena notarijatu daje rekordne rezultate o kakvima je Vlada sanjala te se taj dio pravosudne reforme neusporedivo najupješnije provodi što za Poslovni dnevnik potvrđuje predsjednik Hrvatske javnobilježničke komore Ivan Maleković. Za podatke koje nam iznosi Maleković kaže da su bili očekivani. “Bio sam u radnoj grupi za promjenu Ovršnog zakona 2005. kad se raspravljalo o povjeravanju tog posla javnim bilježnicima, a upravo su se tome najviše suprotstavljali suci kojima je uzet velik broj predmeta. Ti su ih predmeti maksimalno pokrivali u statistici njihova rada, a zapravo je to posao koji treba mobilnost i operativnost, što javni bilježnici pružaju. Sami financiraju prostor u kojem rade i ljude, a nije im u interesu da posao stoji. Uzmite da je samo lani zaprimljen 404.891 prijedlog, a da su izdana 399.553 ovršna rješenja te da mala razlika postoji samo zato što fizički nisu u istoj godini stigli riješiti predmete zaprimljene u prosincu. U notarijatu se izdaju sva rješenja unutar mjesec dana, a na sudovima su stajala i po godinu dana. Nije bilo ljudi koji bi ih izdali i tako se stvarao umjetni sudački zaostatak”, objašnjava Maleković. Komora je još u siječnju svoje izvješće prezentirala Ministarstvu pravosuđa u kojem stoji da se brzo i efikasno izvršenje na temelju vjerodostojne isprave tiče više od sedamsto tisuća vjerovnika koji su se uz pomoć javnih bilježnika naplatili. Javni su bilježnici, kaže Maleković, od veljače 2006. do konca 2007. ukupno izdali 719.051 ovršno rješenje. U najvećem broju slučajeva vjerovnici su tako došli do sredstva naplate jer se na 677.081 rješenje dužnici nisu uopće “žalili”, tj. uložili prigovor.

Samo je, dakle, u slučaju 41.970 ovrha došlo do prigovora dužnika te se taj broj predmeta vratio natrag pravosuđu u obliku parnice. “Lani su javni bilježnici zaprimili 404.892 prijedloga za izdavanje rješenja na temelju vjerodostojne isprave. Izdali su 399.553 ovršna rješenja, a u odnosu na izdana rješenja bilo je 19.655 prigovora po kojima je uslijedila parnica između dužnika i vjerovnika”, kaže Maleković. U pitanju je očigledno uspješno provedeno veliko rasterećenje pravosuđa. Otkad su javni bilježnici preuzeli provođenje nespornih ovršnih predmeta od sudstva, dakle u proteklih 23 mjeseca, drastično se povećala učinkovitost ovrhe, smanjen je pritisak na sudstvo u vidu sve manjeg broja parnica koje proizlaze iz ovršnog postupka zbog odluke dužnika da vodi parnični spor u kojem osporava tražbinu, a sudstvo je rasterećeno za oko sedam stotina tisuća predmeta. Maleković drži da je najvažniji pokazatelj uspješne uloge javnih bilježnika u ovrsi upravo sve manji broj uloženih prigovora dužnika. Dužnici su, primjerice, preklani u 22.315 slučajeva uložili javnim bilježnicima prigovor na ovrhu i tako blokirali naplatu te pokrenuli nove parnice, no lani je broj takvih parnica ipak smanjen. Zbog prigovora dužnika 2007. započeto je 19.655 parnica. Ponovi li se u 2008. isti slučaj, moći će se govoriti o pozitivnom trendu smanjivanja broja parnica koje proizlaze iz ovršnog postupka pri čemu ključnu ulogu imaju javni bilježnici. Uspješnost ovrhe na temelju vjerodostojne isprave koju su oni riješili u odnosu na broj parnica pokrenutih zbog prigovora dužnika izražena u postotcima izgleda ovako: 2006. je nastalo 7 posto parničnih predmeta koji su se vratili na parnične općinske i trgovačke sudove, a 2007. samo se 4,9 posto ovrha pretvorilo u parnicu. Maleković tako zaključuje da je to znak da se sve manje dužnika kod javnih bilježnika odlučuje na prigovor jer se više ne može na taj način “kupiti” vrijeme kao što se to radilo kod sudova. S obzirom na brzi protok spisa prigovor gubi svrhu ako nije osnovan.