Novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, izglasan prošli tjedan u Saboru, potpuno je ignorirao dosadašnja ulaganja na pomorskom dobru i zanemario upisani kapital, stavivši investitore u poziciju da se natječu za koncesije kao i svi drugi, bez mogućnosti da dobiju ikakvu kompenzaciju za ulaganja u proteklih 30 godina trajanja koncesije.

Posebno će to biti izazovno u marinama, gdje će najvidljiviji rezultat biti pad kvalitete usluge. Upozoravaju to za Poslovni dnevnik predstavnici struke i poduzetnici koji se osjećaju izigrano, jer je Vlada unatoč obećanjima, u Zakonu u potpunosti ignorirala nastojanja da se pronađe rješenje koje će zadovoljiti tržišno natjecanje i zaštititi goodwill.

Nije najsretnije riješeno ni pitanje plaža, koje su pod pritiskom javnosti, a s ciljem skupljanja političkih bodova, sve stavljene u isti koš, te će se teško udovoljiti kvaliteti koju traži visoki turizam, kažu naši sugovornici.

Primjeri Italije i Španjolske
“Dobili smo na silu neuravnotežen Zakon, u velikom dijelu stručno i životno neodrživ. Nered koji već imamo samo će multiplicirati. Ne samo to, otvorili smo prostor za mnogobrojne upravne i dugotrajne sudske sporove, posebno o imovinsko-pravnim pitanjima i stečenim pravima na pomorskom dobru”, ističe dugogodišnji stručnak za pomorsko pravo Branko Kundih, osnivač portala Pomorsko dobro koji je sudjelovao u radnoj skupini za izradu Zakona.

Izuzetno bitnim smatra pitanje uređenja imovinsko-pravnih odnosa na pomorskom dobru, odnosno valoriziranja zakonitih ulaganja, kako prije tako u postupku pretvorbe, kao i nakon izvršene pretvorbe.

“Nitko iz znanosti, struke i gospodarstva ne dovodi u pitanje nevlasnički pravni režim pomorskog dobra. To je načelo koje nema alternative. Pretvorba u kojoj je procijenjeno zemljište i zgrade na pomorskom dobru i upisano vlasništvo u zemljišne knjige je apsolutno nezakonita. No, kad se radi o imovinsko-pravnim pitanjima posebno vezanih uz pretvorbu, stečena prava i legitimna očekivanja, Zakon u cijelosti zanemaruje problem”, kaže Kundih.

Za trgovačka društva koja su prema starim zakonima imala neograničeno pravo na korištenje pomorskog dobra, vrijednost ulaganja u njega prije pretvorbe procijenjena im je i unesena u temeljni kapital.

Ovim je društvima nanesena šteta u postupku konverzije prava na korištenje pomorskog dobra u pravo iz koncesije, jer je tim postupkom ranije stečeno trajno pravo korištenja postalo vremenski ograničeno – u područjima izvan luka na maksimalno 12 godina, a u područjima posebnih luka na 12, odnosno 32 godine.

Time je ne samo bitno vremenski ograničeno nekada trajno pravo, što je utjecalo na daljnju mogućnost stjecanja dobiti gospodarskim iskorištavanjem dobra, nego neka društva neće uspjeti ni amortizirati ulaganja. Primjer je lanac marina ACI, kojem 2030. ističu skoro sve koncesije.

“Znači, imamo zakonita ulaganja upisana u temeljni kapital kompanija i činjenicu da će se koncesija moći davati na tuđem kapitalu, što je vrlo diskutabilno i otvara prostor za brojne sudske postupke i arbitraže na međunarodnoj razini”, kaže Kundih.

Ovaj Zakon, unatoč očekivanjima, nije pronašao adekvatno rješenje za zaštitu kapitala, i za novo koncesijsko razdoblje mogu se natjecati svi zainteresirani pod istim uvjetima. Eventualni novi investitor tako će dobiti izgrađen i svrsi priveden gospodarski objekt na pomorskom dobru, a bivši koncesionar ostaje bez većine upisanog temeljnog kapitala, te temeljem Zakona nema pravo na naknadu ili obeštećenje prethodnih ulaganja.

Sean Lisjak, predsjednik Udruženja marina pri HGK podsjeća da se unutar radne skupine za izradu Zakona nastojalo pronaći neko srednje rješenje koje će udovoljiti europskim direktivama za zaštitu tržišne utakmice, nakon što je kroz godine usuglašavanja oko zakona postalo jasno da nema šanse za institut produljenja koncesija kojeg su tražile tvrtke. Ima opcija, primjer je Italija koja je donijela izmjene Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, a Španjolska je koncesije produljila na 50 godina.

“Naš je prijedlog bio da novi koncesionar ima obvezu isplate naknade starom, i dobili smo obećanje od Ministarstva prometa da će taj prijedlog poslati EK na ocjenu, udovoljava li direktivi zaštite tržišne utakmice. No, ne samo što nikad nismo saznali je li to otišlo na ocjenu u Bruxelles, već je čitav taj dio nestao iz prijedloga Zakona. Obratili smo se i Europskom i Svjetskom udruženju marina, kao i Saborskom odboru za pomorstvo koji je uputio dopis Ministarstvu, no odgovor nije stigao”, otkriva Lisjak. Ističe kako će izglasanim rješenjem doći u pitanje mnoga ulaganja u marinama pred istekom koncesije.

“Na bubanj će otići 30-ak godina rada, educiranja kadrova, ogromnih investicija, i netko drugi može dobiti koncesiju za sve što je ulagao bivši koncesionar. Nitko pametan neće se izložiti takvom riziku i ulagati u nešto što može vrlo skoro izgubiti, tako da se očekuje da će pred kraj koncesijskih razdoblja pasti kvaliteta usluga marina, a time i prihodi”, kaže Lisjak, te podsjeća da marine godišnje generiraju milijardu eura prihoda od turizma.

Cijena koncesije odlučuje
Zanimljivo je da će tu najviše izgubiti država, kao većinski vlasnik najvećeg lanca marina ACI, koji će u narednom razdoblju biti pod posebnim povećalom sektora. I ACI je kroz članstvo u Udruženju marina HGK bio uključen u radnu skupinu na Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama.

ACI se zasad nije javno oglasio oko novog Zakona, no predsjednik Uprave Kristijan Pavić jasno je upozoravao da je nekorektno da postojeći koncesionari izlaze na javni natječaj, te da je uz to cijena koncesije odlučujući faktor. Isticao je kako je ACI, umjesto ugovorom predviđenih 207 milijuna kuna, dosad investirao više od 750 milijuna kuna u povećanje kvalitete infrastrukture i usluga u marinama.

“U naše smo marine proteklih gotovo 40 godina ulagali i ulažemo u infrastrukturu, ljudske resurse, da ne spominjemo goodwill, brand, ugled… Nadamo se da će i kod nas nadležna tijela, na čelu s resornim ministarstvom, iznaći adekvatno rješenje problema. To je nužno kako bismo nastavili unapređivati razinu usluga u marinama. Dok se problem oko produljenja koncesija ne riješi, bilo kakva daljnja ulaganja nisu isplativa,” upozoravao je Pavić u razgovorima za Novi list i Lider.