Europska industrija već se neko vrijeme nalazi u nikada izazovnijem razdoblju; promijenjene geopolitičke okolnosti, rast cijena energenata, poremećaji u globalnim dobavnim pravcima i zelena europska agenda europske proizvođače i industrijalce stavlja pred brojne izazove i dileme.

Naime, ljeto 2023. u znaku je pada proizvodnje i narudžbi u industrijskom sektoru kod velikih europskih država, pokretača europskog gospodarstva. Pad bilježe Njemačka, Italija i Francuska što izravno utječe i na industrijske sektore istočne Europe, pa tako i male otvorene ekonomije poput Hrvatske. Premda je Europa uspješno prebrodila prošlu zimu i punjenje skladišta plina dobro napreduje, cijene energenata i sirovina teško će pasti na razine prije ruske invazije na Ukrajinu.

Rat je najviše pogodio Europu koja se dugoročno mora nositi sa svim izazovima Net Zero Industry Plana kao europskog odgovora na ogromna ulaganja Kine i SAD-a u nove tehnologije i borbu protiv klimatskih promjena te kratkoročno, na supstituiranje ruskog plina i nafte. Europa nastoji zadržati korak u tehnologiji, ali i vratiti proizvodnju pojedinih tehnologija nazad na kontinent, poput proizvodnje solara gdje trenutno dominira Kina.

Kako provesti tranziciju?

Europski i hrvatski industrijski sektori trenutno se suočavaju s padom potražnje, višim troškovima i pitanjem kako provesti zelenu tranziciju, a istovremeno spriječiti osipanje industrijske, odnosno tehnološke baze bez koje se ne možemo suprotstaviti klimatskim promjenama.

Sukladno veličini domaće ekonomije u razmjerima Europske unije, hrvatski industrijski sektor je skromnog obujma, no usprkos izazovima, turbulentna 2022. godina donijela je pozitivne rezultate jer su rasli ukupni prihodi kao i izvoz. Ipak, na iduće razdoblje treba gledati s oprezom jer je zbog globalnog pada potražnje došlo i do usporavanja i pada proizvodnje u ključnim europskim tržištima.

Prema pokazateljima DZS-a, ukupna sezonski i kalendarski prilagođena industrijska proizvodnja u Hrvatskoj u lipnju 2023. u usporedbi sa svibnjem 2023. porasla je za 2%. dok je u lipnju 2023. u usporedbi s lipnjem 2022., kalendarski prilagođena industrijska proizvodnja porasla za 2,4%. Ako pogledamo rezultate za prvih šest mjeseci ove godine u odnosu na isto vremensko razdoblje lani, vidljiv je pad industrijske proizvodnje od 0,8%.

Kao glavne generatore aktivnosti u lipnju sa dvoznamenkastim rastom na godišnjoj razini ističu se; Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka 46,8%, Proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, osim strojeva i opreme 26,7%, te Proizvodnja električne opreme za 25,8%.

Zaposlenost je na visokoj razini, no bila bi još i veća kada bi tržište rada moglo odgovoriti na potrebe industrije za radnicima. S ciljem zadržavanja radnika, gotovo svi sektori su prošle godine povećavali plaće što poslodavce stavlja pred dodatna iskušenja jer su kvalificirana radna snaga uz održivo upravljanje troškovima rada, ključni elementi za održavanje konkurentnosti.

Na rashodovnoj strani, europska industrija je suočena i s cijelim nizom europskih regulativa koje su uvedene kako bi EU ostvarila ambiciozne ciljeve zelene i digitalne tranzicije. Strateški najvažnija komponenta zelene tranzicije hrvatskim tvrtkama, a prema analizi Hrvatske gospodarske komore i Apsolona o spremnosti domaćih poduzeća na zelenu tranziciju, je nužnost povećanja udjela obnovljivih izvora energije.

Okretanje prema OIE posljedica je energetske krize na globalnoj razini uzrokovane ruskom invazijom na Ukrajinu, ali i dugoročnom potrebom za postizanjem što većeg stupnja energetske neovisnosti. No, za ulaganja u projekte zelene tranzicije vidljiv je problem nedostatnog financiranja.

Nadalje, pristup resursima od strateške je i sigurnosne važnosti za nastojanja Europe da ostvari Zeleni plan. Hrvatska je kao i EU siromašna resursima te ima priliku da uspostavom učinkovitog kružnog gospodarstva nadomjesti dio sirovina. Uvođenje principa kružnog gospodarstva smanjilo bi pritisak na okoliš, povećala sigurnost nabave sirovina, potaknula konkurentnost i inovacije, otvorila bi se nova radna mjesta dok bi potrošači imali dugotrajnije i vrijednije proizvode. Ipak, uz značajna inicijalna ulaganja, potpuno usvajanje načela kružnog gospodarstva traži i promjenu obrasca ponašanja potrošača i proizvođača.

Pomak u razmišljanju

Kako bi testirali spremnost na novu ekonomsku paradigmu, HGK i Apsolon su na uzorku od 165 gospodarskih subjekata proveli novo istraživanje o spremnosti hrvatskih poduzeća na zelenu tranziciju. Prvo istraživanje provedeno je tijekom 2021. godine, a ovim istraživanjem željeli smo ispitati napredak u odnosu na prošlo istraživanje, ali i spremnost različitih gospodarskih sektora na zelenu i energetsku tranziciju, s obzirom da su u međuvremenu nastale promjene koje utječu na razvoj i tijek same tranzicije. Ovogodišnje istraživanje pokazalo je pozitivan pomak u percepciji poduzetnika u odnosu na 2021. godinu, budući da više od 60% ispitanih zelenu tranziciju percipira pozitivno ili izrazito pozitivno, a 2021. to nije učinio gotovo nitko.

Rezultat je očekivan ako ga stavimo u kontekst poslovnih očekivanja i okruženja u 2021. godini koja je nagovijestila kraj pandemije i stabilizaciju opskrbnih lanaca. Kriza u Ukrajini i dramatičan rast cijena energenata nisu bili izgledni, a klimatska agenda gospodarstvenicima nije bila toliko u fokusu koliko ekonomski oporavak nakon pandemije.

Ovo pokazuje kako smo iz prilično komotnog razdoblja predvidljivosti tržišnih kretanja u proteklom desetljeću ušli u razdoblje ekonomskih i geopolitičkih nestabilnosti koje su gotovo preko noći prekinule neke ustaljene obrasce ponašanja. Utoliko se može primijetiti pozitivan pomak u odnosu na 2021. godinu kada je samo 27,1% ispitanika započelo s intenzivnim pripremama u odnosu na ovu godinu kada je 52,52% ispitanika izjavilo da je započelo sa zelenom tranzicijom, a 13,67% to planira učiniti u idućih 6 do 12 mjeseci. Samo 5,04% nema uopće namjeru započeti s pripremama, što se također može smatrati napretkom u odnosu na 2021. godinu kada je tu opciju biralo preko 10% ispitanika.

Predugo favoriziranje turizma?

Navedeni rezultati pokazuju kako je hrvatska ali i europska industrija na prekretnici, novi i stroži regulatorni okvir, sigurnost dobave energenata, ali i sve veća svijest o klimatskim promjenama koje se ne događaju “negdje drugdje”, već sada i ovdje, akceleriraju navedene promjene. Koliko su one brze, a ponekad i dramatične, govori činjenica da se u nekim sredinama već uvode funkcije tzv. chief heat officera (stručnjaka za toplinu), a poneki hotelijeri već razrađuju scenarije u kojima sadašnja glavna sezona zbog klimatskih promjena gubi na atraktivnosti.

Unatoč činjenici da se Hrvatsku promatra kao zemlju gdje je turizam dominantna grana, istina je da je npr. u prerađivačkoj industriji zaposleno 80.000 ljudi više nego u turizmu dok je prema metodologiji Svjetske banke, prihod od prerađivačke industrije u 2022. bio 34 milijarde eura u odnosu na turistički prihod od 13,1 milijardi eura.

Uz sve benefite koje donosi turizam, potrebno je realno sagledati i nedostatke, poput činjenice da turistička aktivnost resursno znatno iscrpljuje lokalne zajednice i okoliš, a sezonalnost poslovanja stvara bitno veće neravnoteže na tržištu rada nego u drugim granama koje odlikuje kontinuirana zapošljivost uz manju ovisnost o klimatskim promjenama.

Trenutna karakteristika hrvatske industrijske baze su intermedijarni proizvodi. To može biti velika prednost za Hrvatsku jer neovisno o tehnološkim promjenama, dobar dio komponenata koje danas proizvodimo vrlo vjerojatno će biti dio proizvoda u širem dobavnom lancu europske industrije koja se umjesto offshoringa sve više fokusira na nearshoring, a u nekim situacijama i onshoring.

Mogućnost sudjelovanja u regionalnim opskrbnim lancima otvara mogućnosti i za relativno male proizvođače koji možda ne mogu zadovoljiti globalne potrebe ali se sasvim dobro uklapaju u regionalnim lancima intermedijarnih proizvoda. Kako bi hrvatska industrija dobila dodatni zamah, ali i što bržu prilagodbu novim geopolitičkim okolnostima, potrebna je promišljena industrijska strategija uz predvidljivost javnih politika i regulatorni okvir.

Fokus treba biti na poticanju smanjivanja ovisnosti o energiji uz sve veću proizvodnju OIE za vlastite potrebe, poticanju ulaganja u modernizaciju, opremanje i digitalnu transformaciju industrije uz jače uključivanje u regionalne i europske opskrbne lance.

S obzirom da europska industrija mora zaokrenuti na zeleno, održivo i digitalno poslovanje, nužno je kontinuirano informiranje gospodarstvenika o aktualnim promjenama u zakonodavstvu, izazovima tranzicijskog razdoblja ali i prilikama koje razmjerno maloj hrvatskoj industrijskoj bazi mogu osigurati dugoročnu stabilnost i razvoj. Kako bi dobili odgovore na barem dio pitanja, Hrvatska gospodarska komora 3. listopada u Zagrebu organizira konferenciju “Vrijeme je za industriju” kojom želimo otvoriti raspravu o potrebi prihvaćanja nove ekonomske paradigme i izazovima koji nas čekaju na putu prema zelenoj i digitalnoj tranziciji europske industrije.