Vili Beroš, koji je na čelo Ministarstva zdravstva došao prije nešto više od mjesec i pol, točnije 31. siječnja, zahvaljujući kaosu u imovinskoj kartici svog prethodnika Milana Kujundžića, u kratko vrijeme prometnuo se u narodnog heroja, piše tportal.

Preuzeo je kormilo ovog zahtjevnog sektora, a dočekali su ga dugovi, liste čekanja, naplata prekovremenih liječnicima i nikad niže povjerenje građana u zdravstveni sustav.

A onda je ubrzo stigla i najgora noćna mora svakog ministra zdravstva – epidemija koronavirusa koja je sve druge probleme gurnula u drugi plan. No Beroš je tu krizu dočekao kao da je rođen za nju.

Već sad se sve može online

FOTO: Navala na HZZ, otpušteni građani masovno dolaze po naknade za nezaposlene

U paniku je sa svojim timom unio smirenost, protiv šume poluinformacija borio se transparentnim informiranjem, a novinarima se nije obraćao svisoka, poput mnogih svojih kolega političara.

Dječjeg kirurga Zorana Bahtijarevića to uopće ne čudi. Beroša poznaje više od 35 godina. Bili su ista generacija na Medicinskom fakultetu. Iako ih je u generaciji popriličan broj i teško da se svi mogu dobro upoznati, njih je dvojicu spojilo slovo B kao početno slovo njihovih prezimena.

Naime studenti su bili podijeljeni po grupama prema abecednom redu, tako da su Beroš i Bahtijarević zajedno grijali klupe. S njima je u generaciji bio i Bernard Kaić, sadašnji voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti HZJZ-a i još jedna istaknuta figura koronakrize. No Kaić se Beroša, kaže nam, iz studentskih dana ne sjeća.

Zašto? Zbog abecede.

Beroš je stigao na studij u Zagreb iz rodne Jelse na Hvaru u ranim 80-ima. ‘Bili smo ista generacija, ista grupa, jer bili smo podijeljeni po abecedi’, kaže za tportal Bahtijarević.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

‘Kakav je i danas, samozatajan i odgovoran. Vrlo vrijedan i pametan. Dok sam ja stalno nešto brbljao i galamio, on je bio samozatajan, ne povučen, ali nenametljiv. Staložen i smiren’, kaže.

Otkriva kako su njih dvojica u to doba bila vrlo bliska. Bahtijarević je nekoliko ljeta proveo kod Beroševih u Jelsi, u kojoj su ga ugostili njegovi ujak i ujna. ‘Vrlo dragi, pristojni i radišni ljudi, tako da me ne čudi to da je on takav’, prisjeća se.

Kada je Beroš preuzeo ministarsku funkciju, Bahtijarević je očekivao da ćemo svjedočiti onome što je osvojilo naciju. ‘Takav je bio i kao student’, dodaje. Prisjetio se kakav je bio studentski život u 80-ima u Zagrebu. Iako su kraj tog desetljeća obilježili raspad Jugoslavije i rat koji će početkom 90-ih zahvatiti Hrvatsku, o politici se među budućim medicinarima nije puno govorilo.