Pored jedne javne, dvije komercijalne s nacionalnom koncesijom i još dvadesetak lokalnih televizija, u Hrvatskoj postoji još nekoliko kabelskih kanala. I dok se o osnivanjima tih “zemaljskih” televizija, čiji signal putuje zrakom, zna gotovo sve, o kabelskim kanalima ne zna se gotovo ništa. Za osnivanje kabelskog kanala potreban je prostor, oprema, studio i sve kao i za bilo koju drugu televiziju. No sve sličnosti ovdje prestaju jer kada vlasnik jedanput kupi sve što mu je potrebno, već drugi dan može emitirati program. Nisu potrebne nikakve dozvole, nikakav se novac ne plaća državi i nijedno državno tijelo ne kontrolira što se na tom kanalu emitira.

Bez nadzora
To nam je potvrdio i Denis Peričić, predsjednik Vijeća za elektroničke medije, tijela koje raspisuje natječaje, dodjeljuje i oduzima (i televizijske) koncesije, ali se i financira upravo od tih zemaljskih koncesionara.
“Kabelski kanali trebali bi se u programskom smislu pridržavati osnovnih načela Zakona o elektroničkim medijima koja se odnose na temeljna prava gledatelja. No naše Vijeće ne kontrolira te programe jer ih smatramo elektroničkom publikacijom, a Zakon o elektroničkim medijima kaže da se one ne monitoriraju”, kaže Peričić. Drugim riječima, kabelski kanali ne bi trebali, primjerice, poticati i raspirivati rasnu i nacionalnu netrpeljivost ili objavljivati sadržaje koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka, no nitko ne pazi pridržavaju li se toga. Štoviše, sutra bi mogao započeti emitirati domaći kabelski pornografski kanal. Ako malo pripazi da pornografske sadržaje ne emitira u sred bijela dana, reakcija neće biti. Prednost kabelskih kanala je i u tome što se ne moraju pridržavati zakonskih kvota o promidžbenim porukama. Primjerice, javna televizija ne smije u satu emitirati više od devet minuta reklama, a komercijalne 12 minuta. Razmak između reklamnih blokova ne smije biti kraći od 20 minuta i slično. Kabelski kanali ne moraju brinuti o tome pa reklame mogu vrtjeti koliko god žele. Naravno, ako ih uopće imaju. Upravo je taj dio problematičan za kabelske kanale. Naime, kabelska mreža je u Hrvatskoj slabo razvijena za razliku od Slovenije gdje kabelski biznis cvjeta. Slovenija je još u bivšoj Jugoslaviji započela kabelsko povezivanje, a Hrvatska se okrenula satelitu. Rezultat je Slovenija premrežena kabelima, a Hrvatska krcata satelitskim tanjurima, pa broj potencijalnih kabelskih gledatelja i nije velik.

Split – pionir
Kabelski najrazvijeniji hrvatski grad je Split koji je bio svojevrstan pionir u tom poslu. Danas Split ima dva kabelska kanala, STV (Splitsku televiziju) i Kanal 5. Samo za usporedbu, Zagreb je tek prije dva mjeseca dobio kabelski kanal Kapital Network, a splitski kanali rade već nekoliko godina.
“Ključ našeg uspjeha je što nam gledatelji vjeruju, a nije toliko bitna fizička pokrivenost. Da nismo bili gledani, ne bismo danas ušli u treću godinu djelovanja”, kazao nam je Tonči Šundov s Kanala 5, dodajući kako su to prepoznale i marketinške agencije pa nemaju većih problema ni s marketingom. Kanal 5 je i jedini hrvatski kabelski kanal koji se emitira u dva grada, u Splitu i Zagrebu, pa se sprema otvoriti i zagrebačko dopisništvo. Drugi kanali ne emitiraju u više gradova zbog cijene. Naime, da bi zagrebački kanal emitirao u riječkoj ili splitskoj kabelskoj mreži, mora nekako dovesti svoj signal do tih gradova. Kabele koji bi to mogli imaju tvrtke poput T-coma, Odašiljača i veza, HEP-a i sličnih, no cijene su još prilično visoke da se drugi to ne usuđuju.

Udruga koncesionara: Ključ uspjeha su lokalni sadržaji

Damir Hajduk iz Udruge koncesionara kabelske televizije kaže da je ključ uspjeha kabelskih kanala u lokalnim sadržajima koji su tematski atraktivni.
“Nadamo se ekspanziji takvih sadržaja, posebno dolaskom novih tehnologija i konačno digitalizacijom. Kod nas ideja ne nedostaje, no problem je privući oglašivače”, kaže Hajduk, dodajući kako i troškovi produkcije padaju svake godine. Pa iako su troškovi sve manji, a davanja državi nikakva, jednako kao i kontrola sadržaja, to što se nije više poduzetnika odlučilo na osnivanje kabelskih kanala jasno govori da se do zarade u tom poslu teško dolazi. Ipak, svi postojeći kanali s nestrpljenjem očekuju početak digitalizacije koja bi se trebala dogoditi za koju godinu. Tada će svi prijeći na zemaljske kanale koji su ipak gledateljima daleko dostupniji, a samim time privući će i više oglašivača.