Sukob na Bliskom istoku ponovno je pokazao ranjivost globalnih opskrbnih lanaca i razliku između kompanija koje mogu apsorbirati šokove i onih koje ih tek pokušavaju preživjeti. Domaće prehrambene grupacije, od Dukata preko Podravke do Atlantic grupe, u 2026. u pravilu ne govore o dramatičnim rezovima ili prekretnicama, nego o prilagodbi i finom ugađanju poslovnog modela u okruženju u kojem energenti, logistika i sirovine nose trajno višu razinu troška, a regulatorne i tržišne intervencije dodatno stežu prostor za manevriranje.

Za razliku od 2022., kada je nagli prekid opskrbnih lanaca nakon ruske invazije na Ukrajinu doveo do eksplozivnog i gotovo trenutačnog skoka cijena plina i električne energije, aktualni šok zasad djeluje više kroz rizik i volatilnost, nego kroz fizički nedostatak energenata. No iskustvo iz 2022. pokazalo je koliko se brzo troškovni udar može preliti kroz cijeli lanac – od primarne poljoprivrede do police u trgovini – i kako se energetska nestabilnost brzo pretvara u širi inflatorni pritisak.

U Dukatu otvoreno priznaju da “sukobi na Bliskom istoku i potencijalni trajniji poremećaji u opskrbi energentima mogu se preliti na rast troškova u brojnim sektorima, pa tako i u prehrambenoj i mljekarskoj industriji”. Dugotrajnije više cijene nafte, plina i električne energije povećavaju troškove otkupa, prerade i distribucije mlijeka te dugoročno mogu stvarati pritisak na rast cijena proizvoda, no u Dukatu naglašavaju i drugi sloj rizika: otkupne cijene sirovog mlijeka trenutačno su pod pritiskom viškova mlijeka na razini EU, koji kroz gotove proizvode dolaze i na hrvatsko tržište. Novi šok s Bliskog istoka nadovezuje se na već postojeće pritiske od skupih gnojiva, stočne hrane i energenata, koji su i prije eskalacije sukoba gurali trošak domaće proizvodnje prema gore.

U strukturi troškova prehrambene industrije energenti u prosjeku čine između osam i 15 posto operativnih rashoda, ovisno o podsektoru, pri čemu su mljekarska i mesna industrija iznad prosjeka zbog energetski intenzivne prerade i hlađenja, prema procjenama europskih industrijskih udruženja. To znači da trajno viša cijena plina i električne energije ne djeluje samo kao kratkoročni šok, nego izravno sužava prostor za investicije i pritiska profitne marže ako se trošak ne može barem djelomično prenijeti na krajnje cijene.

Više od pukog preživljavanja

U takvoj kombinaciji skupljih energenata, uvezenih viškova i osjetljivog domaćeg lanca vrijednosti, mljekarska se industrija, kako su nam kazali u Dukatu, mora “dodatno boriti za svoje mjesto u potrošačkoj košarici”. “U neizvjesnim okolnostima naš je prioritet, kao uvijek do sada, očuvati stabilnost domaće proizvodnje mlijeka i partnerske odnose s kooperantima, uz odgovoran pristup prema potrošačima i tržištu”, ističu u kompaniji.

Slika šira od mljekarskog sektora pokazuje da prehrambena industrija u Hrvatskoj u krizu ne ulazi slaba. Prehrambeni sektor već godinama generira više od petine industrijske proizvodnje i zaposlenosti te oko desetinu robnog izvoza, s nizom dugovječnih brendova koji nose rast i u kriznim razdobljima. Geopolitički rizici iz 2025. i 2026., uključujući rat na Bliskom istoku i s njim povezane skokove cijena nafte, prijevoza i stočne hrane, za prehrambene kompanije tako sve manje izgledaju kao pitanje pukog preživljavanja, a sve više kao test njihove sposobnosti da kroz dugoročne ugovore, diversifikaciju dobavnih pravaca i jačanje domaće sirovinske baze zadrže profitabilnost i investicijski ciklus.

Na razini pojedinačnih kompanija, odgovor na novu rundu geopolitičke neizvjesnosti mjeri se sposobnošću da se istovremeno štiti troškovna strana i gradi rast na tržištima. Atlantic grupa pritom ističu da “zbog geopolitičkih sukoba kojima svjedočimo ukupni troškovi sirovina, logistike, transporta i energije ostaju visoki te se zbog nestabilnih okolnosti dodatno povećavaju”.

Inovativna platforma

Hrvatska želi više gostiju visoke platežne moći

ključni rokovi

Bez licence nema poslovanja: Novi rokovi za kripto tvrtke u Hrvatskoj

”U takvim uvjetima proizvođači nastoje zadržati stabilne cijene, a daljnji razvoj sukoba odredit će mogućnost kompenzacije troškova iz internih resursa”, kaže izvršna direktorica korporativnih komunikacija Atlantic grupe Gabrijela Kasapović. Kompanija je u 2025. ostvarila prihod od 1,19 milijardi eura uz dvoznamenkasti rast prodaje i dobit koja je porasla za više od 20 posto u odnosu na godinu ranije, pri čemu je najznačajniji rast ostvaren upravo u strateškom području kave, jednoj od uvozno i cjenovno najosjetljivijih sirovina.

Podravka pak na geopolitičke potrese odgovara širenjem vlastite poljoprivredne baze. Grupa je 2025. zaključila kao povijesno važnu godinu, obilježenu ulaskom u novu industriju – poljoprivredu – te organizacijom poslovanja kroz tri stupa: prehranu, farmaceutiku i poljoprivredu, uz poslovne prihode od 1,041 milijardu eura i rekordnu profitabilnost.

Upravo ta širina temelj je za smanjivanje uvozne ovisnosti, jer su kontinuirana ulaganja omogućila Podravci samodostatnost u proizvodnji rajčice, cikle i graška, uz snažan rast proizvodnje paprike i patlidžana, a cilj ostaje, kako ističu, “povećanje udjela domaćih sastojaka, smanjivanje ovisnosti o uvozu i dodatno učvršćivanje sigurnosti opskrbe”.

Koliko će sukob trajati?

U kompaniji globalnu nestabilnost tretiraju kao faktor koji prati poslovanje, a ne određuje ga. Podravka posluje na više od 60 tržišta, što, ističu, daje stabilnost prodaji i omogućuje prilagodbu strategije ovisno o promjenama na pojedinim tržištima. “Upravo ovako široka rasprostranjenost predstavlja najbolji jamac stabilnosti i rasta ukupne prodaje te pruža podršku u savladavanju izazova na pojedinačnim tržištima”, odgovorili su nam iz kompanije na pitanje o utjecaju sukoba na Bliskom istoku na njihovo poslovanje.

Iza agregatnih brojki i korporativnih poruka stoji temeljno pitanje koliko će i koliko dugo sukob na Bliskom istoku pojačavati inflatorne pritiske.

”Hoće li ovaj sukob imati trajne negativne posljedice za globalno gospodarstvo ili čak dovesti do recesije, ovisi o trajanju sukoba te o značajnom rastu cijena energije uzrokovanom poremećajima u opskrbnim lancima i uništenim proizvodnim kapacitetima”, upozorava Karin Kunrath, glavna direktorica za ulaganja u Raiffeisen Capital Managementu. Dodaje kako “još nije moguće pouzdano procijeniti kakav će utjecaj sukob imati na inflaciju, raspoloženje potrošača, tržište rada i konačno globalni gospodarski rast”, iako su prognoze rasta dosad bile izrazito pozitivne, a korporativne zarade vrlo dobre.

Za hrvatske prehrambene kompanije to u praksi znači nastavak hodanja po tankoj liniji između skuplje proizvodnje i ograničene mogućnosti daljnjeg poskupljenja hrane u zemlji u kojoj su kućanstva već iscrpljena višegodišnjim rastom cijena.