U posljednjih nekoliko godina previše se toga promijenilo da bi energija ostala samo još jedna stavka u troškovniku. Ono što je nekad bilo relativno predvidivo tržište danas je prostor naglih oscilacija i neizvjesnosti. U takvim okolnostima dio kompanija i dalje je promatra kao nužan trošak, dok je sve više onih koje joj pristupaju kao području kojim se aktivno upravlja.
„U praksi vidimo jasan pomak, ali još uvijek ne kod svih. Najnaprednije kompanije već su napravile ključni mentalni shift: energiju više ne gledaju samo kao trošak, nego nešto čime se aktivno upravlja. Kod njih govorimo o strategiji, portfelju rješenja i dugoročnim odlukama“, kaže Andrej Šajn, zamjenik direktora GEN-I Hrvatska.
S druge strane, upozorava, velik dio tržišta i dalje funkcionira reaktivno. „Najčešće reagiraju tek kad cijene krenu rasti ili dođe do poremećaja, ili kad im isteku trenutačni ugovori o opskrbi. Realnost je da je tržište danas postalo previše kompleksno i volatilno za takav pristup. Upravljanje energijom više nije ‘nice to have’, nego pitanje stabilnosti i otpornosti poslovanja.“
Što zapravo znači „upravljati energijom“?
Upravljati energijom, u praksi, puno je više od same nabave. „Integrirani pristup znači da izazov opskrbe energijom ne rješavate parcijalno, nego kao cjelinu, odnosno kao portfelj različitih rješenja. To uključuje opskrbu električnom energijom, što uključuje izbor dobrog modela formiranja cijene, vlastitu proizvodnju, primjerice kroz sunčane elektrane, i upravljanje potrošnjom – optimizaciju. A u slučaju izgradnje baterijskog spremnika i upravljanje fleksibilnošću. Ključno je kako su te komponente međusobno povezane i kako se koriste u kombinaciji“, objašnjava Šajn.
Drugim riječima, nije presudno imate li samo jedan ‘dobar’ model, nego kako kombinirate više njih, i kako ih prilagođavate kroz vrijeme. „Kod nas to znači da klijent ne dobiva samo dobavljača ili izvođača, nego partnera s kojim zajedno oblikuje optimalnu kombinaciju rješenja. Ne radi se o jednom modelu, nego o upravljanju energijom kroz vrijeme, gdje se prate promjene na tržištu i u potrebama kupca“, dodaje.
Upravo u tom dijelu, kaže, kompanije najčešće griješe.
Primjer iz prve ruke
Kako takav pristup izgleda u praksi, vidi se na primjeru Kauflanda. Kroz sunčane elektrane na objektima u Varaždinu i Jastrebarskom ova je kompanija među prvima u svom sektoru krenula u konkretnu realizaciju vlastite proizvodnje energije. No odluka nije donesena preko noći, niti s jednim ciljem.
Drugim riječima, riječ je o odluci koja ide dalje od same uštede. „Cilj nije samo optimizacija troškova, već i smanjenje ugljičnog otiska te doprinos održivijem poslovanju u maloprodajnom sektoru“, dodaje.
Projekti bez prostora za pogrešku
Ipak, takve investicije dolaze s izazovima, osobito kada je riječ o velikim sustavima poput logističkih centara i prodajnih objekata. „Na projektima ove razine nema prostora za kompromise, osobito u segmentu požarne sigurnosti. Visoki tehnički zahtjevi Kauflanda nisu samo popis želja, već strogi standardi kvalitete opreme i izvedbe“, naglašava Šimunović. U tom kontekstu, izbor partnera je presudan.
„GEN-I se u tom procesu pokazao kao partner koji razumije tu razinu odgovornosti. Kvalitetna koordinacija svih uključenih, od projektanata i GEN-I tima kao izvođača, do nadzora i vještaka, bila je ključna kako bi sustav bio ne samo učinkovit, već i maksimalno siguran.“ Jedan od najzahtjevnijih dijelova projekta bio je upravo logističko-distributivni centar u Jastrebarskom.
„To je bio pravi test operativne izdržljivosti. Suočili smo se s ekstremima, od dugih kišnih razdoblja koja usporavaju rad na krovu, do ekstremno visokih temperatura koje su otežavale radne uvjete. Najveći izazov bio je zadržati rokove bez narušavanja sigurnosnih protokola. Zahvaljujući agilnoj i pametnoj organizaciji rada tima iz GEN-I-a, koji su se uspješno prilagođavali nepredvidivim okolnostima, projekt je završen bez kašnjenja, što smatramo velikim uspjehom“, prisjeća se Šimunović. S druge strane, iz perspektive izvođača, izazovi su bili očekivani, ali ne i jednostavni.
Glavni izazovi bili su tehničke i operativne prirode – različite lokacije, specifični uvjeti na objektima i potreba za minimalnim utjecajem na poslovanje. Ključno je bilo dobro planiranje i koordinacija kroz sve faze. Rješenje je bilo u ‘ključ u ruke’ pristupu, gdje mi preuzimamo odgovornost za cijeli proces i time klijentu značajno pojednostavimo stvari“, kaže Šajn.
Koliko solari zaista štite od tržišta?
Iako se ulaganja u vlastitu proizvodnju sve češće ističu kao rješenje, realnost je ipak nijansiranija.
„Vlastita proizvodnja, posebno kroz on-site PPA modele, značajno smanjuje izloženost tržištu jer omogućuje dugoročno fiksiranje dijela cijene električne energije čak i do 30 godina. Ipak, ne eliminira rizik u potpunosti, proizvodnja ovisi o vremenskim uvjetima, a dio energije i dalje se mora nabavljati“, objašnjava Šajn. Upravo zato, naglašava, poanta nije u jednom rješenju.
„Takvi projekti su važan dio rješenja, ali nisu cijelo rješenje. Ključno je kombinirati različite pristupe.“ Za kompanije poput Kauflanda, to je sljedeća faza.
„Energetska tranzicija za nas nije destinacija, nego proces. Kontinuirano pratimo inovacije, kako u logistici, tako i u energetskim rješenjima. Zainteresirani smo za napredne sustave poput baterijskih spremnika i dodatnih kapaciteta, ali daljnja ulaganja uvelike ovise o lokalnoj regulativi“, kaže Šimunović te dodaje i jasnu poruku za tržište: „U kontekstu globalnih geopolitičkih kretanja, energetska neizvjesnost postala je ‘novo normalno’. Vlastita proizvodnja energije više nije samo pitanje održivosti, već strateški alat za osiguranje predvidljivosti troškova. Tvrtkama koje razmatraju takva ulaganja savjetovao bih da ih sagledaju dugoročno, kao alat za otpornije poslovanje.“
Dijeljenje energije
Kako tržište sazrijeva, otvara se i nova faza u kojoj energija više nije vezana samo uz jednu kompaniju. „Projekti poput ovog važan su korak jer pokazuju da kompanije već danas mogu aktivno upravljati energijom i stvarati temelje za buduće modele dijeljenja“, kaže Šajn. Riječ je o konceptu energetskih zajednica gdje se proizvedena energija koristi unutar šire mreže korisnika. „Bliže smo nego prije, ali još ne tamo gdje bismo mogli biti. Takvi modeli već su danas mogući, ali ih tržište još ne koristi u punoj mjeri.“
Tko će imati prednost?
U bliskoj budućnosti, očekuje se dodatno ubrzanje promjena, posebno kroz razvoj baterijskih sustava, naprednije modele nabave i rast samoopskrbe, a pobijedit će oni koji promijene način razmišljanja. Jer razlika između kompanija koje će se uspješno nositi s energetskim šokovima i onih koje će na njih reagirati tek kad se dogode, sve se više svodi na pitanje imaju li strategiju ili nemaju.
* Sadržaj omogućio GEN-I Hrvatska
