Da bi se hrvatska mesna i mesoprerađivačka industrija revitalizirala i vratila na kapacitete od prije dvadesetak godina, svi uključeni u taj proces trebaju postati konkurentniji. Država treba ubrzati proces davanja poljoprivrednoga zemljišta na korištenje poljoprivrednicima, treba im omogućiti što jeftinije kredite.

Cijeli lanac, od primarne proizvodnje pa sve do prerade, treba bolje povezati, a svi skupa trebaju bolju promidžbu. Na kraju, potrebna je bolje suradnja s akademskom zajednicom i konzultantima, koji mogu pomoći da poljoprivrednici što bolje iskoriste mogućnosti koje nude strukturni fondovi EU. Generalni je to zaključak sudionika drugoga okruglog stola projekta Snaga hrvatske hrane: Meso i mesne prerađevine, koji je u četvrtak organizirao Poslovni dnevnik.

Minusi nakon EU 
Stanje u mesoprerađivačkoj industriji nije nimalo ohrabrujuće. Potrošnja mesa pada u cijeloj Europi, pa tako i u Hrvatskoj, a broj goveda, svinja i peradi u odnosu na početak devedesetih višestruko je smanjen. Od 2010., kada je iz hrvatskih klaonica izašlo 65 tisuća tona mesa, proizvodnja je u 2013. pala na 57 tisuća tona. Pritom uvoz debelo premašuje izvoz u svim granama. Jedina svjetla točka je proizvodnja mesnih prerađevina, koja je u rastu te ima suficit na strani izvoza. Uvezli smo mesnih prerađevina za 45 milijuna dolara, a izvezli za 72 milijuna dolara. Trendovi u hrvatskoj mesnoj industriji ni nakon ulaska u EU nisu pozitivni.

Prema najnovijim podacima, koje je na okruglom stolu iznio Branko Bobetić, direktor udruženja Croatiastočar, zabilježen je pad klanja stoke, odnosno svinja i goveda, gledajući srpanj i listopad ove godine u odnosu na iste mjesece lani. Klanje goveda tako je palo za šest do sedam posto, a klanje svinja za oko 13 posto. Istodobno, zabilježen je rast uvoza svježeg goveđeg i svinjskog mesa. Indeksi uvoza, napominje Bobetić, za prvih šest mjeseci u odnosu na mjesece nakon ulaska u EU u nepovoljnom su omjeru. U srpnju i kolovozu u odnosu na prvih šest mjeseci ove godine porasli su za 50 posto. Ipak, najviše zabrinjava rast uvoza trajnih i suhomesnatih proizvoda.Negativan trend u proizvodnji nakon ulaska u EU vidi se i u procesu zbrinjavanja mesnog otpada. Iako se posljednjih godina smanjio broj nemarno odbačenih nusproizvoda, što treba zahvaliti državi i veterinarskim inpekcijama te podizanju svijesti mesnih prerađivača, količina zbrinutih nusproizvoda pala je ulaskom u EU. Razlog tome, kaže Zlatko Heruc iz Uprave Agroproteinke, nije u tome što proizvođači ponovno otpad bacaju u prirodu, već povećan uvoz mesa.

"Nema potrebe da se nusproizvodi odbacuju u prirodu. Posljednjih nekoliko godina vidi se velik skok zbrinjavanja lešina, pri čemu je država pomogla subvencijama za male proizvođače, no to je i dalje velik trošak za one velike kojima država ne plaća zbrinjavanje", poručio je Heruc. Da bi se situacija za sve u lancu popravila te revitalizirao sektor, Bobetić je dao ključne smjernice na kojima treba poraditi."Moramo smisliti kako ćemo ojačati konkurentnost i primarne i prehrambene industrije. Poduzetnici se moraju restrukturirati, a u cijeli proces povećanja konkurentnosti moraju se uključiti lokalne samouprave te Vlada i njezine institucije. Velika boljka cijeloga poljoprivredno-prehrambenog sektora je financiranje, odnosno skupi krediti. Troškovi financiranja daleko premašuju neto dobit cjelokupnog sektora primarne i stočarske proizvodnje. Oni su tri puta veći od prosjeka u Europi. To je neodrživo", poručio je Branko Bobetić. Bitno je, dodao je, koliko ćemo biti efikasni u korištenju fondova, a o tome ovisi i program ruralnoga razvoja i kako ćemo ga prezentirati Europskoj komisiji. Iz strukturnih ćemo fondova, naime, samo sljedeće godine moći ćemo iskoristiti čak 333 milijuna eura."Prijedlog operativnoga programa najvećim je dijelom napravljen, zatim ga treba dati na raspravu u okviru vijeća i stručnih savjeta, a onda ga treba usvojiti i Vlada. Nadam se da sve biti gotovo do proljeća", rekla je Zvjezdana Blažić, pomoćnica ministra poljoprivrede.

Da bismo se kvalitetno pripremili za sredstva iz EU, dodala je, važan je administracijski kapacitet koji je vezan uz državni aparat. "O kvalitetnim ljudima koji rade na projektima ovisi koliko ćemo novca iz fondova povući", istaknula je Blažić, koja je podsjetila na to da je ulaskom u EU poljoprivredna industrija doživjela šok. Nova trgovinska politika negativno je utjecala na tržišta CEFTA-e, gdje su se pogoršali uvjeti, ali problem je i što prije ulaska u EU nismo jačali konkurentnost te se promovirali na novim tržištima. Zakazala je očito, na što je upozorio i Bobetić, i naša gospodarska diplomacija. "Ne vidimo konkretne rezultate. Poljaci, primjerice, početkom godine u različitim zemljama prezentiraju svoje mesne proizvode. Inicijatori toga su zaposlenici u njihovim veleposlanstvima. Usto, imaju monitoring, prate koja zemlja koliko čega treba, te na osnovi toga traže priliku na tržištu. To je funkcija gospodarskih savjetnika", poručio je Bobetić, dodajući kako očekuju pomoć države, odnosno gospodarske diplomacije, u promidžbi.

Osim toga, problem je i što ljudi u Hrvatskoj još nisu svjesni toga što znači trošiti domaće proizvode i koliko to znači za radna mjesta. Kao što im nije jasno da se kvaliteta domaćih proizvoda može mjeriti s renomiranim europskim proizvođačima. "Moramo se ugledati na Talijane. Oni su najveći uvoznici mesa, ali su najefikasniji izvoznici visokokvalitetnih proizvoda čiji je izvoz osam puta veći od uvoza", poručio je Bobetić, a i Blažić je dodala kako ne treba gubiti vrijeme na proizvode u kojima ne možemo biti konkurentni, već se proizvođači, kao i prehrambena industrija, trebaju okrenuti onome u čemu možemo biti konkurentni.  Veliki se proizvođači pak žale da u Hrvatskoj nemaju dovoljno sirovine za proizvodnju svojih ključnih proizvoda. Primjerice, Gavrilović ne bi mogao proizvesti toliko paštete da se oslanja samo na domaću proizvodnju. "Naša je pašteta lider na tržištu, a razlog su tome vrhunska sirovina i strogo nadzirani tehnološki postupak. Koristimo domaću sirovinu kad je to moguće, a kad je nemoguće, nabavljamo je iz uvoza, pri čemu uvijek imamo iste kriterije i certicifirane izvore", kazao je Ivan Tovunac, voditelj istraživanja i razvoja novih proizvoda u Gavriloviću. Za proizvodnju pršuta u Hrvatskoj također nema dovoljno sirovine, odnosno svinjskih polovica. Većina njih se uvozi, a samo 20 posto pršuta proizvede se od domaćih svinja.

Problem je, kaže, Ante Madir, direktor klastera Hrvatski pršut, u tome što nema dovoljno svinja, ali i što njihovo klanje treba tehnološki prilagoditi za proizvodnju pršuta."Imamo oko 70 klaonica, a samo četiri ili pet njih mogu kvalitetno obaviti taj posao", kaže Madir, no problem im je i cijena, kojom ne mogu biti konkurentni na europskom tržištu. Ipak, dodaje, pomaka ima, pa su svoje proizvode već plasirali na tržišta Austrije, Mađarske, Švedske, pa i Novog Zelanda. Slično razmišlja i Šimun Cvitanović, komercijalni direktor Podravkine mesne industrije Danica, koji kaže kako većinu sirovina uvoze iz EU. Posljednja dva mjeseca, kaže Cvitanović, situacija u mesnoj industriji je loša, a kroz interne uštede i reorganizaciju prisiljeni su tražiti načine opstanka na tržištima izvan Hrvatske. "Tržišta CEFTA-e čine nam veliki nedostatak. Izlazak na tržište Europske unije vrlo je zahtjevan, traže se velika ulaganja trgovačkih lanaca, ali i distributera", ističe Cvitanović. Sudionici su se složili i kako proizvođači ne mogu biti konkurentni na tržištu ako nabavljaju domaće sirovine koje su skuplje od uvoznih. 

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Turistički poticaj 
Na koncu, svi su se suglasili da se trebaju povezati svi u lancu proizvodnje, od malih obiteljskih gospodarstava do velikih proizvođača, ali i turistički sektor, koji najviše može pridonijeti promociji hrvatskih proizvoda te njihovoj potrošnji."Zašto se u našim hotelima i brošurama turističkih zajednica ne promoviraju i hrvatski proizvodi? Turistička je industrija nakon smanjenja PDV-a trebala nešto vratiti i proizvođačima u smislu da se mogu plasirati na domaćem tržištu", napomenuo je Zvonimir Širjan, najveći proizvođač baby beefa u Hrvatskoj. 

Ništa bez obrazovanja

Nitko ne traži stručne savjete 

"Nakon niza godina promašenih politika i milijardi koje su bačene ili pretočene u privatne džepove postavlja se pitanje kako naprijed. Jedini način je da krenemo s obrazovanjem svih uključenih u proizvodnju", poručio je Igor Štoković, profesor na Veterinarskom fakultetu, napominjući kako je suradnja fakulteta i proizvođača tek sporadična. Ne postoji praksa da netko od proizvođača dođe znanstvenoj zajednici po savjet.

Izjave sudionika:

O kvalitetnim ljudima koji rade na projektima ovisi koliko ćemo povući novca iz fondova
Zvjezdana Blažić, Ministarstvo poljoprivrede

Sirovinu pokušavamo nabaviti na domaćem tržištu, ali kad je to nemoguće, nabavljamo je iz uvoza 
Ivan Tovunac, Gavrilović

Za proizvodnju pršuta nema dovoljno sirovine u Hrvatskoj, ali potrebna je i tehnološka prilagodba 
Ante Madir, 'Hrvatski pršut'

Izlazak s tržišta CEFTE nam je veliki nedostatak, a plasiranje na tržište EU je vrlo izazovno 
Šimun Cvitanović, Podravka

Ulaskom u EU pala je količina zbrinutih nusproizvoda, a razlog tome je što se povećao uvoz mesa
Zlatko Heruc, Agroproteinka

Od ulaska u EU zabilježen je pad klanja stoke, povećan je uvoz sirovog mesa, ali i mesnih prerađevina 
Branko Bobetić, Croatiastočar

Jedini način da se stanje u industriji promijeni je obrazovanje svih uključenih u proizvodnju
Igor Štoković, Veterinarski fakultet