Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Izuzmemo li naše biračke boljke, po izlaznosti nismo lošiji od ostatka EU

Autor: Marija Crnjak
24. siječanj 2012. u 12:00
Podijeli članak —
PXL

Promotri li se u svjetlu našega izbornog sustava, koji uključuje dijasporu, te loših biračkih popisa, izlaznost bi mogla biti oko 50 posto

Na nedjeljni referendum izašlo je 43,5% hrvatskih birača, od kojih se njih 66,27% izjasnilo za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, kažu službeni rezultati.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Po izlaznosti smo slabiji od Mađara, kojih je na referendumu 2003. izašlo 45,6 posto, građana Slovačke, kojih se izjasnilo oko 51 posto, Estonije, gdje ih je na referendum izašlo 64 posto, te Latvije s više od 70-postotnom izlaznošću ili pak Malte, koja je sa 90 posto birača apsolutni rekorder. Analitičari, međutim, upozoravaju na to da se službeni rezultati moraju promatrati u svjetlu hrvatskoga izbornog sustava, koji u izjašnjavanje uključuje dijasporu, te loših biračkih popisa. Sugovornici Poslovnoga dnevnika procjenjuju stoga da je izlaznost možda čak i premašila 50 posto, što je, s obzirom na okolnosti, zadovoljavajuće.

Na nedjeljni referendum izašlo je 43,5% hrvatskih birača, od kojih se njih 66,27% izjasnilo za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, kažu službeni rezultati.

Po izlaznosti smo slabiji od Mađara, kojih je na referendumu 2003. izašlo 45,6 posto, građana Slovačke, kojih se izjasnilo oko 51 posto, Estonije, gdje ih je na referendum izašlo 64 posto, te Latvije s više od 70-postotnom izlaznošću ili pak Malte, koja je sa 90 posto birača apsolutni rekorder. Analitičari, međutim, upozoravaju na to da se službeni rezultati moraju promatrati u svjetlu hrvatskoga izbornog sustava, koji u izjašnjavanje uključuje dijasporu, te loših biračkih popisa. Sugovornici Poslovnoga dnevnika procjenjuju stoga da je izlaznost možda čak i premašila 50 posto, što je, s obzirom na okolnosti, zadovoljavajuće.

Sve je u okviru očekivanja
Izlaznost na referendum i njegov rezultat u okviru su očekivanja. Možda smo ipak očekivali nešto veći odziv birača, no imali smo nesreću da je potpisivanje pristupnoga ugovora i raspisivanje referenduma koincidiralo s trenutkom krize u eurozoni i otvaranjem brojnih rasprava o opstanku Unije. Važno je, međutim, da smo došli na kraj trnovitog puta. Sve diskusije o dobrim i lošim stranama pristupanja EU više nemaju smisla nakon što smo se toliko trudili doći do ovoga trenutka. EU ima svoje slabosti, no dosad se pokazala najboljim rješenjem za sve zemlje koje su joj pristupile. Ulazimo u društvo koje nam otvara velike šanse da mijenjamo stvari koje u Hrvatskoj nisu dobre, a većina nas ne može biti zadovoljna okolnostima u kojima se dosad moglo razvijati gospodarstvo u Hrvatskoj. Pred nama je izazov i motivacija da budemo profesiornalniji.

Platili cijenu lažnih birača
Odaziv birača koji su u nedjelju odlučivali o ulasku Hrvatske u EU nije tako loš kako se na prvu čini, pogotovo ako se usporedimo sa sličnim zemljama Unije. Vrlo se jasno vidi kako su na izlaznost izravno utjecali nesređeni popisi birača, pogotovo fiktivno prijavljenih građana u općinama na granici s Bosnom i Hercegovinom. Riječ je o građanima koji ne žive u Hrvatskoj, ali su tu prijavljeni jer konzumiraju socijalna prava, a ponekad i politička prava, kao i na ovom referendumu, na koji je izašlo samo oko deset posto birača prijavljenih u općinama uz granicu. Dodatnom rušenju prosjeka pridonijelo je glasovanje dijaspore, koju realno nije previše briga za ulazak Hrvatske u EU, jer oni tu ne žive. Dakle, kad bi se od ukupna prosjeka oduzeli fiktivni birači i dijaspora, dobili bismo posve sigurno nešto veću izlaznost od 50 posto, što je više od Mađarske te mnogo bliže Slovačkoj, čiji su birači doduše gotovo jednoglasno bili za ulazak u EU.

Danak je to bahatoj kampanji
Katastrofalno agresivna, nasilnička i bahata kampanja bila je presudna kod birača koji su u nedjelju apstinirali. Nedopustivo je da ministrica vanjskih poslova u svom obraćanju javnosti prijeti najosjetljivijoj skupini građana, umirovljenicima, koji su ujedno najviše zakinuta kategorija građana u ovoj zemlji, kako bi ih uvjerila da izađu na referendum. Znam mnogo ljudi koji su tjedan dana prije referenduma bili za ulazak u Uniju, ali nisu izašli na biračka mjesta upravo zbog takva pristupa političara, makar po cijenu toga da se uspori ili zaustavi ulazak Hrvatske u EU. Kampanja koja je trebala motivirati ljude da zaokruže “da” na svom listiću trebala je biti topla i afirmativna. Da ne spomenem da je trebala trajati godinama, tijekom cijeloga procesa približavanja Uniji. Političarima je bilo pametnije da građanima poruče da će s ulaskom u EU biti jača kontrola upravo nad radom i ponašanjem političara, da više neće biti moguće da nas potkradaju, kao što su činili dosad.

Mnogi su mislili da je stvar ionako gotova
Nekoliko je okolnosti pridonijelo ovakvom odzivu na referendum. Prvo, pregovarački proces trajao je dugo i bio je zatvoren za javnost. Stajališta hrvatske strane o rezultatima pregovora objavljena su tek krajem prošle godine, kad je u prosincu potpisan pristupni ugovor, što znači da su hrvatski građani sve donedavno bili zakinuti za informacije pod kojim uvjetima Hrvatska ulazi u EU. U javnosti se stekao dojam da je stvar gotova, političari su sve odlučili, što će im sada odluka građana. Ionako nas političari jako rijetko pitaju za mišljenje, ovo je tek drugi referendum u Hrvatskoj, čija javnost nije razvila kulturu odlučivanja. Kad je posrijedi euroskepticizam, okolnost koja je pridonijela njegovu jačanju loša je informiranost javnosti o aktualnoj krizi u eurozoni, koja se pogrešno poistovjećuje s krizom Europske unije. To dodatno umanjuje povjerenje građana u Uniju. Loši popisi birača, koji ne odgovaraju stvarnosti jer sadrže i preminule birače, te glasovi dijaspore na kraju su uspjeli znatno srušiti prosjek. Realna izlaznost znatno je veća od službenih 43 posto, uza sve ove okolnosti, ona bi mogla biti minimalno 50 posto.

Izlaznost je zapravo oko 47,5 posto
Izlaznost na referendum inače se kreće u okvirima uobičajenih navika glasovanja u nekoj zemlji i nije pravilo da ona bude veća od izlaznosti na izborima. Izlaznost ovog referenduma bila je u realnim okvirima, i usporediva je s odzivom birača na predsjedničke izbore. Ako se iz ovih 43 posto oduzmu glasovi dijaspore, koja je imala jako slab odaziv i kvari prosjek, procjenjujemo da je izlaznost na referendum za EU bila oko 47,5 posto, što je čak nešto bolje od prvog kruga posljednjih predsjedničkih izbora. Ako se s tom brojkom pak usporedimo sa zemljama EU koje su referendum održavale 2003. godine, nismo puno lošiji, točnije nalazimo se na donjoj granici. Okolnosti su tome pridonijele, od krize eurozone do činjenice da ulasku u EU pregovaramo već puno godina i građani su time zasićeni. Hrvatski građani nikad nisu ni bili euforični po pitanju Europske unije, ni kad je riječ o želji za ulazak ni kad je riječ o euroskepticima. Analiza prethodnih parlamentarnih izbora pokazala je da građanima pristupanje EU nije tako važno pitanje poput nekih unutarnjih pitanja koja ih muče. Kampanja o kojoj se toliko govori stoga nije presudna za rezultat referenduma. Smatram da bi bilo jednako da se referendum održao i tri tjedna kasnije.

Autor: Marija Crnjak
24. siječanj 2012. u 12:00
Podijeli članak —
Komentari (3)
Pogledajte sve

Slabu participaciju na referendumu oko ulaska u EU prije svega tumačim tako da je više od 56% birača (a nerealna brojka od 4,5 milijuna birača dokazuje da još uvijek govorimo o HDZ-ovom popisu birača) prije svega ogorčeno domaćim političarima što se tiče politike unutar domaća četiri zida pa su odlučili ostati kod kuće. Drugi razlog se mora tražiti u činjenici da svi tih godina javnost nije informirana glede prednosti i mana članstva odnosno obveza i prava RH u Europskoj Uniji. Takva rasprava i kampanja, s obe strane, traje obično godinu do godinu i pol i obuhvaća sve od letaka do tribina, tv sučeljavanja, spotova, skupva itd. Činjenica je isto tako da je bez podrobnog informiranja i žurno raspisanog referenduma dobar dio birača (svjesno?) zapostavljen i zanemaren, što ne govori u korist domaćih političara, ma koje boje bili. Govori više o tome da birače i potencijalne birače ne smatraju zrelim da donesu važne odluke kad imaju priliku za to, tražeći od istih da o nečem odluče o čemu malo do gotovo ništa ne znaju da bi si zaista mogli stvoriti neko mišljenje glede izbora na takvom referendumu. Slabo je to sve bilo pripremljeno od prvog dana, referendum je trebao biti proveden znatno ranije i naravno tek nakon detaljnog informiranja hrvatske javnosti a ne na samom kraju, vršeći vremenski pritisak i zanemarujući potrebu građana. Odluka je ipak pala, mislim da je dobro kako je ali gorak je okus kad pogledam natrag i rekapituliramo neke korake. Hrvatska nema druge alternative, a ukoliko i dalje politiku i privredu budu vodili nesposobni i podobni, mi nećemo napraviti korak naprijed – bili mi u EU-u ili ne.

Bla,bla,bla… Počelo je razvlačenje ili bolje rečeno navlačenje statistike.Jedino prof. Krizmanić ima “muda” reći istinu. GONG me nije razočarao jer i nisam očekivao da u ovome bude imalo objektivan. Nažalost velika većina građana koji su bili neodlučni te nisu izašli na izbore i drugi dio koji je izašao a glasovao protiv nisu bili zastupljeni u medijima nikako, nego je nad njima izvršena medijska prisila, pa je zbog toga, a i zbog samih motiva ulaska u EU, jedan dio građana koji i je za članstvo, jednostavno zakljućio da stvar nije vrijedna trošenja cipela i odlaska na birališta. To je prava slika do kuda su nas dovele naše političarske elite putem dirigirane propagande preko medija.
Po meni nije problem ući u uniju ili ne nego je problem motiva ulaska. Naši motivi su:
1. Uhljebljenje ( 20 000 eur/mjesec) dijela naših političara u EU
2. Žicanje novaca iz fondova EU, tako da i dalje možemo živjeti na stari način
3. Podizanje ili bar zaustavljanje pada kreditne sposobnosti tako da se i dalje možemo zaduživati
4. Po Pusićki da bi uopće dobili mirovine
5. Dolazak stranih investicija tako da ti stranci koji investiraju odnose dobit u svoje matične zemlje kako to već i rade banke, MOL i drugi investitori. A to zato jer mi nismo sposobni štedjeti i investirati.

A motivi bi trebali biti
1. Da lakše možemo mi investirati u Eu
2. Da imamo veće tržište za naše proizvode te da ga lakše osvojimo
3. Da svojim znanjem , marljivišću, kulturom i trudom doprinesemo razvoju Eu

No naši mozgovi su u zadnjih 12 godina isprani i naše vrijednosti izokrenute naopačke. Baćeni smo u svakom pogledu jako unatrag za što će trebati generacije da bi se popravilo u uniji ili izvan nje. Vrijedni, štedljivi i kulturni ljudi žive lijepo i i uniji i izvan nje a lijenčine, moralno degradirani itd žive i u uniji na rubu siromaštva i od milostinje te unije ( Jug Italije )

Ovdje upišite svoj komentar…

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close