In-vitro metoda proizvodnje sadnica u svijetu je vrlo poznata i raširena, no u Hrvatskoj je relativno nova i rijetko se primjenjuje. Stoga nije ni čudno da je upravo u in-vitro sadnicama mladi poduzetnik Vilim Elez vidio priliku za razvoj poslovanja, a ako je suditi prema njegovim ambicioznim planovima, uskoro bi zahvaljujući tome i uvoz nekih kultura poput akvarijskog bilja ili čak češnjaka mogao biti uvelike smanjen. “Sada smo se specijalizirali za akvarijsko bilje jer se gotovo 100 posto u Hrvatsku donedavno uvozilo iz Singapura. Dosad smo uspjeli prepoloviti taj uvoz, a smatramo da bismo za nekoliko mjeseci kompletno mogli istisnuti uvoz akvarijskoga bilja”, priča nam Elez, koji je na ideju o neobičnom biznisu došao prije nekoliko godina te osnovao tvrtku Hortilab.
Kultura biljnih tkiva i stanica “in vitro” (kultura u staklu) zapravo je metoda vegetativnoga razmnožavanja bilja pri kojoj se iz sitnih dijelova tkiva ili stanica mogu uzgojiti minijaturni izdanci ili biljčice. Na vrlo malom prostoru moguće je proizvesti velik broj in-vitro sadnica, a ovisno o vrsti, od jedne majčinske biljke moguće je dobiti i 20 milijuna novih. Zahvaljujući toj metodi moguće je tako uzgojiti mnoge biljne vrste kojima u prirodi prijeti izumiranje, a na taj način najčešće se razmnožavanju razne ukrasne biljke poput gerbera, ruža, ukrasnog drveća i grmlja, sobnog i akvarijskog bilja, ali i voćaka. U Nizozemskoj (koja čini većinu svjetske proizvodnje cvijeća), primjerice, ima na stotine in-virto laboratorija. U Hortilabu, pak, koji je jedini takav laboratorij u regiji, osim akvarijskoga bilja, razvijaju i druge kulture, a najznačaniji su im češnjak, šlajer (cvijeće za vjenčanja) te gerberi. S obzirom na to da se čak 90 posto češnjaka u Hrvatsku uvozi iz Kine, u Hortilabu su pokrenuli projekt kojem je cilj sakupiti sve hrvatske ekotipove češnjaka, testirati ih i ocijeniti njihovu kvalitetu kako bi ih dalje mogli razvijati u laboratoriju. “Materijal se unosi u laboratorij, čisti od patogena te reproducira do količina potrebnih za prve matične rasade koje bi koristili uzgajivači”, objašnjava Elez. Tako bi se revitaliziro hrvatski češnjak, povećala njegova kvaliteta te smanjio uvoz. A kako je za to potrebno puno vremena, znanja i istraživanja, u tom im pomaže i Agronomski fakultet na čelu s profesorima Jasnom Berljak i Josipom Borošićem. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, u Hrvatsku se uveze oko 1800 tona češnjaka u vrijednosti otprilike tri milijuna dolara. U Hortilabu stoga kažu da bi, kad bi se punim kapacitetom mogli posvetiti češnjaku, mogli proizvesti dovoljno sadnica češnjaka kojima bi poljoprivrednici pokrili pet do deset posto hrvatske potražnje. Ipak u iduće tri godine takav scenarij nije moguć.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu