Zakon o obrazovanju odraslih, koji će uskoro ići u drugo čitanje u Hrvatskom saboru, trebao bi unijeti reda na megalomansko tržište privatnih učilišta koja organiziraju tečajeve za prekvalifikacije odraslih. Od otprilike tisuću obrazovnih ustanova za obrazovanje odraslih, tek nešto manje od polovice, njih 450, radi prema certifikatu Ministarstva obrazovanja, što znači da poštuju standarde o znanju i vještinama koje osoba ima nakon završetka prekvalifikacije. Osim certifikata, svaki će centar morati zaposliti i određen broj andragoških djelatnika posebno obučenih za rad s odraslim osobama te voditi andragošku dokumentaciju. Ogluše li se na zakonske odredbe, nadzorni djelatnici Agencije za obrazovanje odraslih imat će ovlasti da im zabrane poslovanje na jednu do tri godine i pritom naplate kazne od tisuću do 20.000 kuna.

Loši programi
Dosad je ustanovu za obrazovanje odraslih mogao otvoriti gotovo svatko, od lokalne samouprave do fizičkih i pravnih osoba, ne mareći za potrebe tržišta rada, gospodarstva, kao ni za svoje polaznike. Vođeni načelima tržišne ekonomije takvi centri privlačili su polaznike unatoč visokim cijenama i lošim programima, a sve to sada će se promijeniti i objediniti jedinstvenim sustavom obrazovanja odraslih. Dok druge ustanove obrazovanje odraslih provode kao “sporednu” djelatnost, najveću korist od novog zakona imat će samo Pučka otvorena učilišta koja će za razliku od privatnih ustanova dobiti snažni poticaj, posebice financijski, za daljni razvoj formalnog i neformalnog obrazovanja.Upravo je to glavna zamjerka gospodarskih subjekata zakonu u čiju izradu nisu bili ni uključeni. Kako doznajemo od Sanje Smoljak iz HUP-a, Ministarstvo znanosti zanemarilo je socijalne partnere i izradilo zakon koji ne ide na ruku privatnim ustanovama za obrazovanje.“Zakon je u načelu dobar, ali nema stimulativni pristup kako za polaznika, tako i za nas poslodavce. Nejasan je i ne definira razliku formalnog i neformalnog obrazovanja”, istaknula je Smoljak. Ako doista želimo “Hrvatsku zemlju znanja”, nezaobilazan uvjet je obrazovni sustav koji se temelji na koncepciji cjeloživotnog učenja. Za razliku od razvijenih država koje već odavno imaju zakonom uređeno to područje, kod nas se takav zakon donosi prvi put. Cilj mu je, kažu njegovi tvorci, povećati uključenost građana u cjeloživotno učenje, razvijati obrazovnu ponudu u skladu s potrebama pojedinca, poslodavca i društvene zajednice, te povećati i kontrolirati efikasnost javnih ulaganja u obrazovanje. Upravo je zato nejasno zašto su gospodarstvenici izuzeti pri izradi takvog važnopg dokumenta.

“Obrazovanje odraslih ima kompenzacijsku ulogu. Ono nadoknađuju propuste redovnog obrazovnog sustava, a svima je jasno da tako stečena znanja nisu dostatna za aktivno sudjelovanje na tržištu radne snage. Cilj je omogućiti svakom radno aktivnom stanovniku trajnu edukaciju radi novog zaposlenja, zadržavanja radnog mjesta ili pak napretka u struci”, ističe Damir Matković, predsjednik Hrvatske zajednice pučkih otvorenih učilišta i član povjerenstva za obrazovanje odraslih Vlade RH. Novi zakon, ako se prihvati sadašnji prijedlog, jamčit će jednaki status i ulogu javnim i privatnim inicijativama za obrazovanje odraslih. Što je korak dalje od europskog zakonodavstva koje javnim sredstvima financira samo ustanove kojima su osnivači država i lokalna samouprava, smatra Matković. U financiranju će tako sudjelovati javna i privatna sredstva, kako iz državnog proračuna, tako i iz proračuna lokalne samouprave. “Mi smo i dosad izdvajali znatna sredstva kroz projekte raznih ministarstava, ali se nedostatak očitovao u međusobnoj neusklađenosti, nedostatku nadzora i kontrole efikasnosti”, tvrdi Matković.U Hrvatskoj je dosad krajnji korisnik snosio troškove obrazovanja, opterećene PDV-om. Ako se zakon prihvati, primjenjivat će se načelo tri trećine, jednu će plaćati država, drugu lokalna samouprava, a treću poslodavci ili pojedinci. Iz državnog proračuna financirali bi se programski troškovi u dijelu osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja odraslih, te drugi programi za koje se ocijeni da su od nacionalnog interesa, kao i troškovi praćenja, unapređivanja i razvoja.

Modularna struktura
Programske troškove za programe od interesa za područnu upravu financirat će županije, općine i gradovi. “Koncepcija cjeloživotnog učenja na kojoj se temelji obrazovanje odraslih osigurava ostvarivanje trajne zapošljivosti”, napominje Jozo Čavar, privremeni ravnatelj Agencije za obrazovanje odraslih za čije je potrebe proračunom za 2007. godinu osigurano 8,5 milijuna kuna. On ističe kako će zakon prvi put regulirati sadržaj programa obrazovanja, odnosno znanja, vještine i sposobnosti koje se stječu određenim programom, s posebnim naglaskom na potrebe lokalnog i nacionalnog tržišta rada, kao i samih poslodavaca. “Zakon će izrijekom poticati razvoj onih oblika obrazovanja koji pogoduju potrebama i mogućnostima odraslih osoba. Obrazovni programi strukturirat će se modularno, u što više kraćih vremenskih intervala uz prethodno priznavanje stečenih znanja”, objašnjava Čavar. Nakon svakog modula polaznik će dobiti certifikat koji će jamčiti prepoznatljivost kvalitete njegova obrazovanja kao i to da je proces poučavanja podvrgnut javnom nadzoru.Zakonom se uvodi i termin andragoških djelatnika, poučavatelja odnosno moderatora, koji će biti posebno obučen za rad s odraslim osobama.

Za isti posao 85 verificiranih programa
Iako je cjeloživotno obrazovanje misao vodilja Hrvatske obrtničke komore (HOK), ni ona nije bila uključena u izradu ovog zakona. “Prema Zakonu o obrtu nakon tri godine radnog iskustva u jednoj branši dovoljno je položiti majstorski ispit kojim se dobiva certifikat za višu kvalifikaciju. Postoji i druga mogućnost, odnosno polaganje pomoćničkog ispita kojim se unutar jedne struke stječu više prekvalifikacije”, kaže šefica Odjela za obrazovanje pri HOK-u Olga Lui. Nitko nije kontaktirao ni s Hrvatskom gospodarskom komorom, kaže direktorica Centra za poslovno obrazovanje pri HGK Vesna Štefica. “Nigdje u zakonu ne stoji ni odredba o uvođenju mehanizama za kontrolu kvalitete i standarda. Kod nas, primjerice, postoji 85 različitih programa za osposobljavanje vozača viličara koji stoje od 500 do 1500 kuna, a svi su verificirani, dakle, upisuju se u radnu knjižicu. Očito je da je riječ o različitim kriterijima o kojima nitko nije vodio računa”, upozorava Štefica. Također je nejasno tko će vršiti nadzor nad ustanovama, a ne postoji ni nikakav motivirajući faktor za poslodavca da to financira. “Od 1. siječnja sljedeće godine ukidaju se porezne olakšice za poslodavce koji svojim zaposlenicima financiraju dodatnu edukaciju”, objašnjava direktorica pri HGK. Iako su sve primjedbe zaprimili, iz ministarstva zasad nitko nije htio komentirati hoće li se one i razmotriti.Prema posljednjim informacijama, socijalni partneri ipak su uspjeli usuglasiti najveći dio svojih stavova oko spomenutog Zakona.