U Hrvatskoj udruzi za mirenje (HUM) 15. listopada svečano je obilježen Svjetski dan rješavanja sukoba – Conflict Resolution Day. Neposredno prije ove proslave održan je tradicionalni sastanak predstavnika svih institucija za mirenje u Hrvatskoj. Njihove inicijative predstavljamo u razgovoru sa sucem Viskog trgovačkog suda i predsjednikom HUM-a Srđanom Šimcem.

Kakvi prijedlozi dolaze iz hrvatskih centara za mirenje?  
Među brojnim zaključcima i prijedlozima čini se najvažnijim onaj o osnivanju neformalnog Foruma institucija za mirenje kroz koji će se pokušati zajedničkim snagama djelovati na javnost, na korisnike usluga i na sustav rješavanja sporova. Forum će formulirati zaključke i prijedloge usmjerene na brži razvoj mirenja i snažnije djelovati na državna tijela i institucije u svrhu veće podrške mirenju. Institucije za mirenje pojedinačno obavljaju jako dobar posao, no zajednički mogu u mnogim važnim pitanjima vezanim uz mirenje nastupiti s mnogo više utjecaja i uvjerljivosti. 

Koliko je članova HUM-a? 
U ovoj neformalnoj krovnoj instituciji za mirenje osnovanoj 2013. danas je više od 700 članova. Akreditirana je od Ministarstva pravosuđa RH za edukaciju izmiritelja te za provođenje postupaka mirenja koje uspješno provodi i vlastitom Centru za mirenje. 

Koliko smo napredovali s razvojem sustava mirenja u građanskim i trgovačkim sporovima?
Mirenje se razvija – strpljivo. Ono je civilizacijski doseg i vraća humanost i demokraciju u sporenje. Sudski sustavi u svakoj zemlji, pa i u našoj, su prevažni da bi bili zatrpani sporovima i predmetima. Zbog toga je doslovce ugrožena osnovna uloga sudova – jednaka i efikasna pravna zaštita svih građana. Rješenja su na dohvat ruke, a jedno od njih je podrška konsenzualnim metodama rješavanja sporova, među kojima je mirenje najistaknutije.  

Ipak, duže vrijeme imamo Zakon o mirenju, pa gdje smo 'zapeli' u odnosu na druge članice EU?
Mirenje službeno u našoj zemlji postoji od 2003., no istraživanja su potvrdila da je za ostvarenje građanske inicijative u Hrvatskoj potrebno prosječno 14 godina. Ja vjerujem da za mirenje dolazi svijetla budućnost već u narednih nekoliko godina. Sve veći broj građana pokazuje interes za mirenje. Gospodarstvo je u zapadnim zemljama najzaslužnije za brzi razvoj mirenja, u njihovom interesu. Čekamo snažniju podršku u tom pogledu hrvatskog gospodarstva. Sve veći broj pravnih profesionalaca pridružuje se ideji i praksi mirenja. Mirenje ulazi u vrtiće, škole, fakultete. Akademska zajednica i studenti se pridružuju mirenju. Pripremaju se nagrade za najbolje diplomske i druge radove o mirenju. Organizirat će se prva natjecanja studenata u mirenju. Mirenje je već ušlo u sudove. Nalazi svoj put prema školstvu, zdravstvu, državnim i lokalnim tijelima, ulazi izravno ili neizravno u brojne domaće zakone – obiteljski, radni, stečajni, kazneni, stečajni, ovršni, o potrošačima, Zakon o parničnom postupku i u mnoge druge. 

Možemo li uskoro očekivati i važne zakonodavne intervencije u EU Direktivi za ovo područje? 
U EU je u tijeku javna rasprava o primjeni Direktive o medijaciji iz 2008. Svrha ove direktive je olakšavanje pristupa alternativnom rješavanju sporova te promicanje prijateljskog načina rješavanja sporova ohrabrivanjem korištenja mirenja, kao i osiguravanjem uravnoteženog odnosa mirenja i sudskog postupka. EU priprema novu Direktivu o medijaciji radi snažnije podrške mirenju u sudovima i izvan njih, i to u svrhu prilagođavanja tradicionalnih pravnih sustava potrebama modernog vremena, potrebama građana i gospodarstva. Te aktivnost polaze od postavke da pravo na pristup sudovima nije apsolutno pravo i ne isključuje odgovornost građana za rješavanje sporova. Oni nemaju samo pravo obratiti se sudovima, već imaju i pravo i dužnost preuzeti odgovornost za svoje sporove i njihovo rješavanje. Dužni su pomoći sudovima i sucima u rješavanju sporova. Zato su stranke kada je to god moguće, dužne razmotriti prijedloge za sporazumno rješenje spora prije ili tijekom suđenja. 

Potvrđuju li novi trend i rezultati istraživanja? 
Istraživanje u Nizozemskoj potvrdilo je da se za rješavanje sporova samo 4% građana obraća sudovima, 4% državnim agencijama, 45% sporove rješava pregovorima, a 47% sporove ne rješava jer im je to tegobno ili si to ne mogu priuštiti. U EU prosječno 8% građana sporove rješava u sudovima, a u Hrvatskoj 13%. Dakle, najveći broj građana sa sporovima, sporove ne rješava. Ovi podaci su snaži signal za državna pravosuđa i za pravnu profesiju, jer pokazuju da građani izbjegavaju sudove. Parničenje u modernim pravosuđima obeshrabruje se kao primarna opcija, a nagađanje i suradnja potiču se kao poželjno ponašanje. U gospodarstvu zapadnih zemalja se primjerice svaki raskid ugovora ili parnica smatraju poslovnim neuspjehom. Suci se osnažuju da sporove ne rješavaju samo presudama, već i da aktivno pomognu strankama riješiti sporove sporazumno. 

Znači li to da je vrijeme da pravnici građanima, pored tradicionalnih usluga, snažnije ponude paralelni i drugačiji pristup, prema njima usmjeren, kao i izbor između više mogućnosti rješavanja sporova u sudovima i izvan njih? 
Svakako. Pravo vrijeme za djelovanje, i to korak po korak. Podršku ovim nastojanjima daje i Europski sud za ljudska prava, u presudi Case of Momčilović v. Croatia od 26. lipnja 2015., kojom je odbijena tužba hrvatskog državljanina protiv RH, uz utvrđenje da obveznost pokušaja nagađanja s državom prije pokretanja parnice ne predstavlja uskratu pristupu pravdi. Velika su očekivanja od ove odluke u svijetu mirenja u EU.

Brzi paketi kao odgovor na rastuće troškove

Energetska tranzicija postaje stvar opstanka za SME sektor

Umjetna inteligencija

AI alati dostupni svima ulaganje su u gospodarski i društveni napredak

Europska komisija snažno podupire razvoj sustava medijacije i za to koristi svoje radionice za suce. Kakvi su rezultati posljednje održane u Slovačkoj?
Proteklog tjedna, na poziv naše Pravosudne akademije, sudjelovao sam u seminaru za suce koje je organizirano od EJTN (The European Judicial Training Network), podržan od EK, pod nazivom "Craft oh Judging" ili Vještina suđenja. Na seminaru je bilo 30-ak iskusnih sudaca i državnih odvjetnika iz najvećeg broja EU članica. Treneri su bili također iskusni suci. Uz iznimne radionice polaznicima je na izvrstan način približena potreba za edukacijom ove vrste kako bi unaprijedili svakodnevni rad u sudnicama i približili se ciljevima koje postavlja EU pred nacionalna pravosuđa – uvažavanje i briga za interese i potrebe korisnika usluga sustava, uvećanje pristupa pravdi i vraćanje povjerenja u pravne institucije. Riječ je o permanentnoj edukaciji čiji je cilj implementacija u nacionalnim sustavima.

Povrat ugleda

Koga zapravo više treba pridobiti – korisnike usluga pravosudnog aparata, ili same suce i odvjetnike?

Odgovor je podjednako. No, pravna profesija na ovaj način ima i priliku vratiti položaj i ugled u društvu koji joj pripada. U tom pogledu rado ističem jedno od mnogih pozitivnih mišljenja stranaka nakon mirenja u Visokom trgovačkom sudu RH još iz 2008. koje glasi: "Mirenje u ovom sudu vratilo mi je povjerenje u sudstvo, koje sam ranije izgubio." No, mirenje nije ni čarobni štapić niti rješenje za sve probleme, ono samo simbolizira novi pristup pravnih institucija i pravnih profesionalaca, i ne samo njih, usmjeren prema korisnicima njihovih usluga, pri kojemu se njihove potrebe i interesi stavljaju u prvi plan. Za takav pristup naravno, nije dovoljan samo postupak mirenja, već su za to potrebne mnogo šire komplementarne aktivnosti.