U jesen bi trebala zaživjeti najvažnija reforma financiranja visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Novi model financiranja, kojeg čelnici fakulteta uglavnom pozdravljaju, trebao bi rezultirati kvalitetnijim sustavom visokog obrazovanja u kojem će oni s boljim razvojnim i znanstvenim programima dobivati više novca.

Tako bi barem trebalo biti u teoriji sukladno ciljevima reforme iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Svi preduvjeti za uspostavu transparentnijeg financiranja javnog visokog obrazovanja su i napravljeni. Još 2022. donesen je novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, a godinu kasnije i uredba koja regulira novi način financiranja.

No provedba zapinje.Za razliku od javnih instituta i veleučilišta s kojima su programski ugovori potpisani još krajem 2023., i na temelju kojih su godišnje osigurali 10 posto više novca, proces programskog pregovaranja sa Sveučilištima i njezinim sastavnicama (fakultetima), odvija se vrlo sporo i s više nepoznanica i nedoumica.

Dapače, još službeno nije niti počeo što ostavlja malo vremena za kvalitetno pregovaranje i provođenje reforme. Kako doznajemo, konzultacije između Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih (MZOM) i rektora sveučilišta počele su krajem prošle godine, no službenog poziva za početak pregovaranja još nema.

Bilas: Takav bi prijedlog mogao potaknuti centralizaciju sveučilišta, umjesto da potiče horizontalnu funkcionalnu integraciju sveučilišta. To nije dobar smjer.

Također, nemaju svi dekani fakulteta Sveučilišta u Zagrebu jasne informacije o točnim koracima pregovaranja, kao ni metodologiji financiranja. Usto, radne materijale koje je Stjepan Lakušić, rektor Sveučilišta u Zagrebu, dobio tijekom konzultacija s MZOM-om dekani su čekali gotovo dva mjeseca. Sporno je, doznajemo, i financiranje.

Važan novitet reforme je dodjela novca koja se temelji na rezultatima. Fakulteti, kao uostalom i javni znanstveni instituti i veleučilišta, novac dobivaju po tri osnove. Prva se odnosi na osnovnu komponentu (plaće i osnovni troškovi), druga na razvojnu (modernizacija studijskih programa, internacionalizacija, društveni angažman, upravljanje intelektualnim vlasništvom i komercijalizaciju, izgradnju infrastrukture…), a treća na izvedbenu koja se isplaćuje na temelju uspješnosti u ostvarivanju ciljeva.

Fakulteti s dobrim razvojnim programima usmjerenima na podizanje znanstvene izvrsnosti i većeg društvenog angažman mogu dobiti 30 posto više novca u odnosu na osnovnu komponentu.

Upravljanje rizicima

Je li svaki rizik prilika? Kako prepoznati potencijal u izazovima i potaknuti poslovni razvoj

Naplata potraživanja

Dugoročno održivo poslovanje podrazumijeva i učinkovitu naplatu: Kako tvrtke mogu osigurati bolju likvidnost

Dekanima nejasno
Procedura pregovaranja trebala bi se odvijati tako da dekani, uz odobrenje fakultetskog vijeća, pripremaju prijedloge programskih ugovora fakulteta koje nakon toga rektor objedinjuje i na temelju njih pregovora s ministarstvom znanosti koje i zaključuje programski ugovor. Novac se potom doznačuje izravno fakultetima.

Mimo ovih procedura Ministarstvo navodno predlaže raspisivanje internih poziva za financiranje institucionalnih projekata, odnosno internih znanstvenih projekata, o kojima će ovisiti iznos koji će dobiti za treću komponentu. Ministarstvo ujedno, što je posebno sporno, navodno predlaže raspisivanje internih poziva prije sklapanja programskih ugovora te zahtijeva da budu završeni prije početka pregovora. Za te projekte, navodno bi bilo korišteno 60 milijuna eura iz NPOO-a.

Ove informacije pokušali smo provjeriti u Ministarstvu te na Sveučilištu u Zagrebu. Iz Ministarstva na čijem je čelu Radovan Fuchs niti nakon više od tjedan dana čekanja nije došao odgovor. Sa Sveučilišta u Zagrebu pak kažu da na pitanja ne mogu odgovoriti jer je programsko pregovaranje u tijeku te moraju “štititi poslovne interese Sveučilišta”.

Dok najodgovorniji šute, dekani pojedinih fakulteta imaju niz upitnika nad glavama, što je najmanje što im treba u trenucima kada organizacijama koje vode moraju osigurati novac i brinuti kako će zadovoljiti kriterije razvojne i izvedbene komponente. Da postoje naznake da Ministarstvo dio novca pokušava usmjeriti prije zaključivanja programskih ugovora potvrđuje nam Vedran Bilas, dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

“Provedba takvog prijedloga Ministarstva značila bi da se ne poštuje model financiranja. Fakulteti u tom slučaju ne bi znali kako planirati izvedbenu komponentu u prijedlozima programskog financiranja. Također, takav bi prijedlog mogao potaknuti centralizaciju sveučilišta umjesto da potiče horizontalnu funkcionalnu integraciju, što nije dobar smjer”, kaže Bilas. Bilo bi to, uostalom, suprotno intencijama reforme financiranja visokog obrazovanja i znanosti.

Sadašnji model nije dobar
Da bi takav prijedlog Ministarstva mogao dovesti do problema upozorava i Mirko Planinić, dekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu.

“Nikakvi natječaji za sredstva nemaju smisla na Sveučilištu jer će to nužno voditi uravnilovki s kojom će se izgubiti smisao samog programskog načina financiranja”, ističe Planinić. Na pitanje kako ocjenjuje suradnju sa Sveučilištem, odnosno rektorom Lakušićem, odgovara da se prema do sada viđenom uprava brinula samo o osnovnoj komponenti te da je prenaglašavala svoju ulogu u cijelom procesu.

Takav odnos nikako ne može biti dobar jer će o dobroj suradnji ovisiti kvaliteta provedbe reforme koja je u teoriji, kažu naši sugovornici, jako dobro zamišljena.

“Reforma je značajan korak naprijed u upravljanju javnim novcem i usmjeravanju rada visokog obrazovanja i znanosti. Model financiranja koji imamo nije dobar iz više razloga. Jedan je nedovoljno financiranje, a drugi nedostatak odgovornosti visokoobrazovnih institucije za ono što se napravilo ili nije. Pozdravljamo stoga model koji jasno ocjenjuje programe, podržava ambiciozne iskorake te na temelju ispunjenog isplaćuje novac”, ističe Bilas, dekan fakulteta koji slovi kao najbolji u Hrvatskoj, što po kvaliteti obrazovanja, projektima koje provodi te suradnji s gospodarstvom.

U svemu tome FER u stopu prati i zagrebački PMF. No onima manje izvrsnima novi model sigurno ne ide na ruku. “Novi model financiranja je poticajan za institucije koje imaju dobre znanstvene i nastavne rezultate i koje žele postati još bolje. Mana je da u neintegriranim sveučilištima kao što je zagrebačko, gdje su fakulteti jake pravne osobe, postoje različiti interesi sastavnica: od onih zainteresiranih samo za osnovnu komponentu do onih koje se žele razvijati prema rezultatima.

Te je interese stoga teško objediniti u zajedničku politiku pregovaranja. Zato mislim da bi bilo bolje da Ministarstvo pregovara sa svakom sastavnicom posebno ili da sukladno uredbi o programskom financiranju rektor samo objedinjuje prijedloge sastavnica, a MZOM u konačnici određuje kome će koliko dati ovisno o rezultatima i interesima našeg društva”, predlaže dekan PMF-a.

Slični kao Ruđer, ali…
Planinić smatra i da zbog činjenice da programski ugovori nisu potpisani već u ovoj akademskoj godini propuštaju priliku za jači razvoj.

“Najbolje je usporediti PMF s Institutom Ruđer Bošković (IRB). Otprilike smo slične veličine i znanstvene kvalitete, a IRB je najmanje godinu prije dobio oko 2,5 milijuna eura za izvedbenu i razvojnu komponentu programskog financiranja. Smatramo da i PMF-u, po rezultatima i potencijalu razvoja, pripada slično, a zbog toga što ti ugovori nisu potpisani propuštamo priliku za razvojem u bolju instituciju”, ističe. Javni fakulteti ne samo da su izgubili čitavu godinu, već je upitna i, uredbom jasno propisana, metodologija dodjele novca.

“Vremena za pregovaranje je malo, a iznimno je važno da ovaj posao obavimo zaista dobro. Važno je jer se radi o vrlo važnoj reformi o kojoj se u javnosti neopravdano malo govori i zna. O njoj će u konačnici ovisiti kako će funkcionirati visoko obrazovanje i znanost”, ističe dekan FER-a. Dok vodstvo pojedinih fakulteta upozorava na nelogičnosti vodstvo Sveučilišta u Zagrebu uvjerava da je sve u redu. “Sveučilište u Zagrebu zadovoljno je dosadašnjim tijekom pregovaračkoga postupka”, poručuju.