Kod ulaska u eurozonu ključno je pitanje što će se događati s inflacijom, rastom i makro neravnotežama u 5 do 7 godina te kako se uza sve to uklapa financijski sektor sa snažnim potencijalom da doprinese rastu, smatra Velimir Šonje, autor HUB-ove analize ‘Pred vratima eura s pogledom na dugi rok’.

Osvrćući se na prethodne recesije, Šonje ističe da smo povijesno imali tendenciju padati jače i dulje od ostalih, a tek je ‘lockdown’ kriza bila prva u kojoj smo manje stradali i vrlo brzo se izvukli.

“Unatoč raširenoj percepciji, ulaskom u euro imat ćemo puno manje problema jer se naš kapacitet za borbu s krizama jako povećao”, poručuje. Problemi nastupaju u razdobljima uzleta u kojima se bez adekvatnog odgovora nakupljaju makroekonomske neravnoteže.

Na umu treba imati da će nakon 2026. značaj EU fondova početi padati, a iz primjera južne Europe vidljivo je da je potom konvergencija puno manje sigurna.

“Sve priče oko zaokruživanja inflacije su zapravo šum, bitno je što će se s njom događati u srednjem i dugom roku. Ona može ostati povišena zbog konvergencije. Pitanje je njezina održivost: raste li zbog veće produktivnosti što je kao dobar kolesterol ili jer se ekonomija napuhuje zbog viška agregatne potražnje što je kao loš kolesterol”, smatra Šonje.

“Mi u strukturnim politikama jednostvano nismo dobri, ne provodimo reforme. Ne bude li fiskalna dovoljno restruktivna, HNB i u nekoj mjeri i Hanfa, morat će posezati za mjerama prema financijskom sektoru, a to je šteta jer su svi pokazetelji daleko ispod kritičnih vrijednosti”, kaže.

Ipak, fiskalna politika ima ogromne potencijale jer se javljaju novi izvor prihoda poput emisijske dobiti. I domaće financijsko tržište, sada marginalno kao izvor kapitala, ima razvojni doprinos ako se budu poticala uvršenja državnih poduzeća te dužnički instrumenti.