Uslijed epidemije COVID-a 19 i potresa, u 2020. godini došlo je do znatnog urušavanja ljudskih prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, zaključak je to Izvješća o radu Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, “Svi nedostaci u sustavu na koje godinama ukazujemo u protekloj godini dodatno su otežali život osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju što je vidljivo i prema pritužbama koje smo zaprimili od 2266 fizičkih i pravnih osoba u kojima smo postupali 4538 puta.

Uputili smo i 424 preporuke i upozorenja. Svi građani Hrvatske, pa tako i osobe s invaliditetom, u 2020. godini bili su prisiljeni promijeniti način života, način liječenja (pa i umiranja), način na koji ostvaruju svoja prava ili ih pružaju drugima. Sve što se dogodilo, na posebno se težak način odrazilo na osobe s invaliditetom.

Isplivale sve slabosti

Zbog rizika od eventualne zaraze COVID-om 19 preporučena je potpuna izolacija što je dijametralno suprotno primarnoj potrebi osoba s invaliditetom za uslugama koje izravnim kontaktom primaju od druge osobe. Na taj su način uz potrebu da ih se gotovo najviše štiti, došli u poziciju da su gotovo najviše izgubili”, stoji u izvješću i ističe kako su iz Ureda pravobraniteljice pratili upute i mjere koje je HZJZ donosio u odnosu na različite kategorije građana i institucija i kako se primjena tih mjera odražavala na živote osoba s invaliditetom.

Prema podacima HZJZ, 26. siječnja. 2021. je bilo ukupno 225.648 zaraženih osoba, od čega je bilo 26.811 osoba s invaliditetom. Od 4684 osoba umrlih od posljedica COVID-19, njih 1766 bile su osobe s invaliditetom.

“Godina je s jedne strane pokazala snagu i izdržljivost naših građana, a s druge strane je razotkrila sve slabosti društva i njezinih institucija u cjelini. Nedovoljan broj stručnjaka i djelatnika u institucijama, nedostatak informatičke pismenosti i informatizacije radnih procesa velikog broja institucija, slaba dostupnost različitih usluga, prijevoza i drugo, sve su to u protekloj godini još snažnije osjetile osobe s invaliditetom.

Izolacija i prestanak odvijanja rehabilitacijskih, socijalnih i obrazovnih programa za različite kategorije djece s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom već jest, a tek će pokazati svoje posljedice na području fizičkog, psihičkog, emocionalnog i socijalnog zdravlja pojedinaca i obitelji. Redovite zdravstvene potrebe osoba s invaliditetom bile su stavljene u drugi plan.

Često je izostajala kontinuiranost u provođenju medicinske terapije, fizikalne terapije u kući i zdravstvene njege. Zbog opterećenosti zdravstvenih djelatnika specifične potrebe osoba s invaliditetom prilikom bolničkog liječenja bile su zanemarene što je dovelo do pogoršanja u zdravstvenom stanju”, upozorava se u izvješću pravobraniteljice iz čijeg su Ureda pratili način na koji se epidemiološka situacija odražavala na život osoba s invaliditetom kroz pritužbe građana.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Vezano uz epidemiju od samog početka u proljeće, najveći broj odnosio se na prava iz radnog odnosa – mogućnost rada od kuće, potrebu rada od kuće zbog djeteta s invaliditetom, u slučaju samoizolacije i ostalog.

Problem nastave na daljinu

Također su se sa značajnim izazovima susreli roditelji koji su nakon zatvaranja škola ili radi prestanka provedbe programa u ustanovama socijalne skrbi trebali osigurati skrb za djecu.

Kao i u drugim područjima, epidemija je pojačala već postojeće probleme i u području zapošljavanja osoba s invaliditetom, što je vidljivo iz podataka prema kojima je evidentirano 11.425 osoba koje zadovoljavaju kriterije propisane Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom. Uspoređujući broj zaposlenih iz 2018. (10.836), u 2020. godini bilježimo porast za samo 358 zaposlenih osoba, odnosno, za 3 posto.

“Nastava od kuće i na daljinu kao jedan od oblika obrazovanja u uvjetima epidemije, posebno se negativno odrazila na učenike s teškoćama u razvoju, s obzirom na to da se njihovo kvalitetno obrazovanje temelji na programskoj, didaktičkoj i metodičkoj podršci koja se u uvjetima nastave na daljinu nije mogla osigurati. U početku zatvaranja, učenicima s teškoćama u razvoju kod nastave na daljinu i bez pomoćnika nastavnici su na neki način postali roditelji.

Nakon prvog lockdowna, došlo je do bolje pripreme i kvalitetnijih promišljanja sustava obrazovanja o čemu govore i posljednje upute HZJZ-a prema kojima učenici s teškoćama u razvoju nastavu na daljinu mogu pratiti uz pomoćnika kako bi na taj način dobili daleko kvalitetniju podršku”, stoji u izvješću.

Povećani broj pritužbi jasno govori o problemima s kojima su se osobe s invaliditetom i njihovi bližnji suočavali zbog siromaštva, oskudice te nemogućnosti da se zadovolje osnovne potrebe.

Niski iznosi socijalnih naknada i strogi cenzusi ograničavaju dosege socijalnih intervencija, a epidemija je još dodatno otežala ili onemogućila pružanje podrške kroz savjetovanje i osnaživanje. Uočavaju se da pritužbe građana u većoj mjeri nego ikada do sada odražavaju rezignaciju i potpunu malodušnost zbog uvjeta u kojima žive svoje živote.

Stoga u Uredu pravobraniteljice ocjenjuju da se odmah treba osmišljavati načine na koje ćemo se baviti socijalnom sigurnošću i socijalnom zaštitom, mentalnim zdravljem u zajednici, i razvojem usluga za pojedine rizične kategorije unutar zajednice osoba s invaliditetom.

Uz COVID-19, prošlu godina bit će zapamćena i po katastrofalnom potresima koji su u proljeće, zadesili Grad Zagreb, Zagrebačku i Krapinsko-zagorsku županiju, a na kraju godine Sisačko-moslavačku te Karlovačku i Zagrebačku županiju.

Ova prirodna katastrofa produbila je mnoge probleme osoba s invaliditetom vezano uz stanovanje, ali otvorila i nove, razotkrivajući slabosti ne samo u sustavima stanogradnje nego i teškoće u koordiniranju aktivnosti između različitih dionika u zbrinjavanju osoba s invaliditetom kao i prijavama i procjenama šteta od potresa.