Potpredsjednik Vlade za gospodarstvo Damir Polančec najavljuje rješenje za gorući problem neprocjenjenoga zemljišta koje je ušlo u elaborate o pretvorbi brojnih tvrtki, te je čak i knjiženo na privatne vlasnike. Pritom izričito govori o državnoj imovini, a u kuloarima se pravno analizira navodni plan Vlade za dokapitalizaciju tvrtki u čijem su sastavu neprocijenjene nekretnine, i to uz nagodbe s vlasnicima. S obzirom na raširenost tog problema na Jadranu, gdje je u pitanju 20-ak milijardi eura vrijedno turističko zemljište, a Vlada isti problem prvi put nalazi i u odnosu na građevinsko zemljište u cijeloj Hrvatskoj, akcija za povrat imovine državi mogla bi vrijediti približno javnom dugu (32,6 milijardi eura).

‘Teži’ zakon
Uz takvu najavu bitno većeg i “težeg” Zakona o neprocijenjenom turističkom i građevinskom zemljištu, koji priprema Ministarstvo pravosuđa (dosad se problem isticao samo kod turističkih tvrtki), čini se da Vlada kani iskoristiti znatno bolju pregovaračku poziciju s vlasnicima tvrtki koju je stvorila pokretanjem masovnih parnica protiv nezakonitog knjiženja privatnih vlasnika tvrtki na državnoj imovini. Takvih je parnica sada oko 500, a kako ih navodno još pripremaju, to bi značilo da je tužena svaka četvrta ili peta tvrtka iz razdoblja pretvorbe i privatizacije. Za veliko pripremanje terena pravnici ključnim drže što Polančec navodi da državu kod određivanja njezina udjela zanimaju samo današnje procijenjene vrijednosti koje su znatno narasle u odnosu na razdoblje pretvorbe. Problem neprocijenjenog zemljišta koje je ušlo u pretvorbu, a koji Vlada tretira kao državno stoga se naglo i proširio s turističkog zemljišta uz jadransku obalu na kontintentalni dio države. To se tumači kroz političku odluku o zahvaćanju izvjesnog broja tvrtki u kojima su nepravilnosti u pretvorbi i privatizaciji omogućile knjiženje neprocijenjenog i neplaćenog građevinskog zemljišta u korist privatnih vlasnika. Pravnici upozoravaju da se mora voditi računa o stečenim pravima vlasnika te komentiraju zanimljivom opciju dokapitalizacije. To bi značilo, kažu, da će država nastupati prema vlasnicima s nagodbama kojima će nuditi priznanje vlasništva HFP-a od strane vlasnika te udio u kapitalu tvrtke, a zauzvrat ostvariti dokapitalizaciju temeljnog kapitala. “Ako je ono što je nominalno vlasništvo tvrtke zapravo vlasništvo države, a država kani postati suvlasnik nad kapitalom jer nekretnine unosi u tvrtki, moguće je provesti dokapitalizaciju. Da bi se ona provela, mora se utvrditi vrijednost kapitala tvrtke bez nekretnina koje su državni udjel, nakon toga treba procijeniti vrijednost nekretnina koje će predstavljati državni udjel te naposljetku treba utvrditi koja je vrijednost tvrtke nakon što se nekretnine unesu. Tako bi država dobila svoj udjel, ali bi pritom trebala postići sporazum s vlasnicima da daje nekretnine u sklopu svog udjela, a zauzvrat dobiva odgovarajući udio u kapitalu tvrtke. Ako vlasnici na to pristanu, moguća je dokapitalizacija, no ako ne pristanu, državi preostaje da zadrži vlasništvo na nekretninama, a vlasnicima ostaje potpuna kontrola nad kapitalom tvrtke bez tih nekretnina”, objašnjava naš sugovornik koji je profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Mjere i parnice
Pravnim se autoritetima ključnim čini što država može kombinirati zakonske mjere i parnice koje protiv nevaljalog upisa država može voditi čak do 2020., a za novi zakon nema pritisak kratkih rokova. Tamo gdje država misli da je vlasnik neprocijenjenog zemljišta, koje je uknjiženo na privatne vlasnike koji ih nisu platili, državna tijela raspolažu efikasnim pravnim instrumentarijem da je zaštite prema trećim stjecateljima putem podizanja tužbi u parničnim postupcima. Prema dostupnim podatcima, uz uvjet da je DORH zatražio zabilježbu spora u aktulanih 500 parnica, država neće trpjeti negativne posljedice iako 1. siječnja 2010. nastupa načelo povjerenja u zemljišne knjige. Upravo je rok primjene tog načela produljen da bi država mogla pokrenuti sudske postupke, a zakonski ih može voditi još deset godina od podnošenja tužbe pa i dulje, uz odobrenje sudova.

Država bez straha od gubitka parnica

Svi koji kupuju dionice ili nekretnine tvrtki protiv koje država vodi vlasnički spor kupuju dio nečeg što pripada državi, a brojnost takvih parnica govori o velikoj pravnoj nesigurnosti i dugotrajnom riziku koji neće biti riješen 1. siječnja 2010. Više profesora Pravnog fakulteta ukazuje nam na činjenicu da državi ne prijeti nikakva opasnost od gubitka neprocijenjene imovine zbog stupanja na snagu načela povjerenja u zemljišne knjige od 2010. pod uvjetom da država do tada pokrene parnice i izvrši zabilježbu spora.