"Zvijezde tvoje sudbine nalaze se u tvojim grudima…"
Schiller
e moj šileru……..mogo si na drugi nacin reci javnosti da sam se zdebljo ko prasac
hvala ti
pofuk
kekice, pridaješ si preveliku važnost…ne volim ljude koje mi pišu sladunjave privatne poruke i pokušavaju mi se ugurati u život kao prijatelji a da pritom lažu o svom spolu. mene ne zaniima tko si, odakle si, niti išta o tebi ali ne volim da mene a ni druge ima za budalu osoba koja glumi žensko a to nije. samo to. ništa više, ni manje.ne volim LAŽ.sad idem jer me čeka jedan pravi muškarac. [lol]
….ebate ženska se stvarno pali na mene ….
"sladunjave poruke"….šta je tebi zar si makla….?
svega dvi poruke sam ti poslala i to sam ti poslala šalicu kave….
budi iskrena pa reci….ovo postaje već pomalo naporno….
evo zadnji put ti se obraćam….ženska glavo ti mora da imaš neki problem u obliku paranoje…
..pa ja se tebe ne dotičem u ničemu …šta si pala po meni….
pratiš me šta pišem ,jesam li se potpisala, kako sam napisala,ko je autor,a naj originalnije je što si pala po meni da sam muško,eee…a još ti je žena kojoj možeš vjerovat rekla da nisam….
( u čemu je tvoj problem)…stvarno ne znam ….
…nisam mislila reagirat , ali vidim stalno se pozivaš da ne voliš LAŽ… pa eto nemoj lagat da ti se privatno "upucavam"….VOLIM MUŠKI ROD……a nećeš virovt žensko sam od krvi i mesa….he he… [wink] [lol] [thumbsup]
[/quote]
ostavljam te samu sa tvojim zabludama…tvoje je pravo da ih imaš [smiley]
[/quote]
..čini mi se da se veljača približava [wink]
Postoji ljubav,
Koja vitla kao tornado i poslije koje ostaju samo razbijene mašte i ostaci života.
Postoji ljubav,
Koju čekaš, danima, mjesecima, tjednima i godinama, a ona nikad da dođe, zarečena na nepostojanje.
Postoji ljubav,
Koja oklijeva da li da pređe preko praga sadašnjosti. Ponekad to i čini. A nekada prosto ostaje u budućnosti. Vrlo često – zauvijek.
Postoji takva ljubav,
Koja bilo da se desi ili ne, mijenja svijest, ruši stijene, čini čudo za čudom.
Ta ljubav ponekad zna jako da boli, a ponekad jako da usreći. Ponekad te vodi, a ponekad je slijepa. Ponekad te i ubije, ali samo da bi se ti ponovo rodio. A ponekad da te i zauvijek pogubi.
Takvu ljubav ne možeš da stvoriš; ne možeš da je tražiš. Prema takvoj ljubavi ne možeš biti ni ravnodušan.
Kada se desi, ti ćeš prosto znati da je to ONA. Znaćeš, da je pred tobom neki novi životni put. Znaćeš, da više neće biti kao prije. Znaćeš, da čak i kad si sam, nećeš biti isti kao prije.
To je prava ljubav – ona koja ostaje. Čak i ako te napusti jednoga dana, jedan dio nje ostaće u pukotinama tvoga srca i s melanholijom te podsjećati na nju.
Ostaje u pogledu i u suzama u očima. Ostaje u snovima noću, u uspomenama danju.
Ostaje istovremeno i u prošlosti i u sadašnjosti i u budućnosti.
Zato što to samo LJUBAV može.
[kiss] [smiley] [kiss] [smiley]
Dragocijena je svaka minuta?
Vozio se čovjek sa susjedon,njegovon suprugom i djetetom.Odmah je zamijetio da je u velikoj žurbi.Prolazili su kroz krajolik prepun krivina.Znakovi upozorenja stajali su jedan iza drugoga.na jednom je stajalo najvećadopuštena brzina 50 kilometara..Susjed nije skidao nogu s gasa..Uplašeni čovjek pratio je brzinomjer..80…90…100..120…odvaži se i reče susjedu. .manje gasa! !jeli te strah? pitao je vozač. krivine! uzvratio je uplašeni suputnik.Susjed kroz smijeh reče važna je svaka minuta Uplašeni čovjek zatvorio je oči
Prepustio se sudbiniVozeći se dalje po manje opasnom putu,kao usputno suputnik upita vozača..Koliko godina imate?trideset odgovori vozač.onda je pred vama život.još najmanje 20 miliona minuta . Čvrsto računam s time odgovorio je vozač.a koliko godina ima vaša supruga .Dvadeset i dvije odgovori vozač.istinski mlada.vjerovatno ima još 25 milijuna minuta života.a koliko je staro vaše djete,nastavi sa pitanjem suputnik.Maleni?četri godine,kazao je i sretno se nasmijao djetetu.Kako zavidno!35 miljuna minuta života su još pred njim,reče suputnik.Uredu,reče vozač i s glupim izrazom lica upita zašto mu to sve govori.Suputnik odgovori:Nikako ne mogu shvatiti kako razuman čovjek s prebrzom,neopreznom vožnjom riskira sveukupno 80 miliona minuta da bi dobio samo jednu minutu…
Jednom davno svi ljudski osjećaji i sve ljudske vrijednosti su se našli na jednom skrivenom mestu na zemlji. Kada je DOSADA zijevnula treći put, LUDOST je, uvijek tako luda, predložila:
Hajdemo se igrati skrivanja! Ko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima! INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je, ne mogavši prećutati, zapitala: Skrivanje? Kakva je to igra?
To je jedna igra, započela je objašnjavati LUDOST – u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se vi ne sakrijete. kada završim sa brojanjem, polazim u potragu i koga ne pronađem, taj je pobjednik.
ENTUZIJAZAM je zaplesao, slijedilo ga je ODUŠEVLJENJE. SREĆA je toliko skakala, da je nagovorila SUMNJU i APATIJU, koje nikad ništa nije interesovalo… Ali nisu se svi htjeli igrati. ISTINA je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju svi pronađu…PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru. OPREZ nije htio rizikovati.
Jedan, dva, tri…. počela je brojati LUDOST…
Prva se sakrila LJENOST, koja se kao i uvijek bacila iza prvog kamena na putu. VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenku USPJEHA koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. VELIKODUŠNOST se nikako nije mogla odlučiti gdje se sakriti, jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. LJEPOTA je uskočila u kristalno bistro jezero, a SRAMEŽLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta. DIVOTA je našla svoje mjesto u letu leptira. a SLOBODA u dahu vjetra. SEBIČNOST je pronašla skrovište, ali samo za sebe! LAŽ se sakrila na dno okeana (laže, na kraju duge), a POŽUDA i STRAST u krater vulkana. ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije ni važno.
Kada je LUDOST odbrojavala 999 999 LJUBAV još nije pronašla skrovište, jer je sve već bilo zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.
MILION poviče LUDOST, i otpoče svoju pretragu.
Prvu je pronašla LJENOST, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula VJERU kako raspravlja o teologiji s bogom, a STRAST i POŽUDA su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i ZAVIST, i naravno USPjEH, a SEBIČNOST nije ni trebalo tražiti jer je sama izletjela iz svog savršenog skrovišta, za koje se ispostavilo da je pčelinja košnica. Od tolikog traženja LUDOST je ožednila, i tako u kristalnom jezeru pronašla LJEPOTU sa SUMNJOM joj je bilo još lakše, jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala da sjedi na obližnjem kamenu.
Tako je LUDOST, malo po malo pronašla gotovo sve…
TALENAT u zlatnom klasju žita ,TJESKOBU u izgorjeloj travi, LAŽ na kraju duge (laže, bila je na dnu okeana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopšte ičega igrali. Samo LJUBAV nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak.
Ušla je među ruže, uhvatila suvu granu i od bijesa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik – ružino trnje je izgrebalo LJUBAVI oči. LUDOST nije znala šta činiti. Pronašla je pobjednika, OSJEĆAJ NAD OSJEĆAJIMA, ali LJUBAV je postala slijepa. Plakala je i molila LJUBAV da joj oprosti i naposljetku odlučila zauvijek ostati uz LJUBAV i pomagati joj.
Tako je LJUBAV ispala pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa, a LUDOST je ostala da je zauvijek prati.
Dragocijena je svaka minuta?
Daj bjane…. to ti je kak za tetkice. Brzina je vrlina ko ju ima…. ko nema.. štuka z konjima
[wink]
..čini mi se da se veljača približava [wink]
tak se i meni nekak dospomenulo…
mrnjaoooo….mrnjaoooo
[wink]
"Zvijezde tvoje sudbine nalaze se u tvojim grudima…"
Schiller
znam jenu Zvjezdanu … i bog i bogme dekotlet ji valja …. i (opet) nebrem si pomoči
[wink]
KAO što nosimo težinu vlastitog tijela,
a da je ne osjećamo,
kao strani teret koji želimo pokrenuti,
tako ne zamjećujemo
ni vlastite pogreške i poroke, već samo tuđe…
Schopenhauer
tih 5 kil osećam v tolko da si moram cipelje obuvat z žlicom.
vrag ti jebi takvu lepotu
[wink]