http://business.hr/Default2.aspx?ArticleID=FAABE058-A12E-4720-917D-1CC558EDCF07
iz članka: Kraljevica u Parizu zaključuje ‘posao stoljeća’
Direktor Brodogradilišta Kraljevica Irvin Badurina, direktor prodaje Siniša Ostojić te njegov nasljednik Dragan Badžek, a s njima i kalkulant prodaje brodogradilišta Dušan Golja, otputovali su u ponedjeljak u Francusku na završne pregovore s predstavnicima francuskoga konzorcija DCNS (Direction des Constructions Navales Services) o gradnji vojnih fregata iz projekta FREMM (Frégate Européenne Multi- Mission).
“Posao stoljeća”, prema ranijim informacijama, vrijedan je oko 200 milijuna eura. Ako se ugovor potpiše sredinom ožujka, gradnja prvog dijela pramca vjerojatno će početi već na ljeto. Direktor prodaje zasad ne može govoriti ni o vrijednosti posla s francuskim konzorcijem, ali potvrdio je da bi brodogradilište Kraljevica tim ugovorom osiguralo posao do sredine 2019. godine.
Posao gradnje fregata iz programa FREMM za kraljevičko brodogradilište bio bi i ulaznica u stratešku vojnu industriju Europske unije, odnosno NATO. Kako su i druge zemlje članice NATO-a zainteresirane za kupnju fregata FREMM, kraljevičko bi brodogradilište, nakon završetka prvog ugovorenog posla, zasigurno dobilo i nove ugovore, a izgledni su i novi poslovi Adria-Mara, gradnja korveta za Libiju i neke druge zainteresirane zemlje.
Brodogradilište “Kraljevica” : Povratak na vojni program
KRALJEVICA,13. ožujka 2008. (Hina) – U Brodogradilištu “Kraljevici” danas je predstavljen novi program remonta i izgradnje brodova za libijsku ratnu mornaricu, vrijedan više od 120 milijuna eura, koji će to brodogradilište ostvarivati u suradnji sa zagrebačkom tvrtkom “Adria-Mar”.
Viktor Lenac izlazi iz stečaja
Sva brodogradilišta u privatizaciju 2009.
http://www.vecernji.hr/home/manager/3119246/index.do;jsessionid=C85D2BF5A7088CD6208F08564F04C30D.2
Grupa 3. maj ostvarila je u 2007. gubitak od 159,6 milijuna kuna. Ostvaren je konsolidirani prihod od 1,553 milijarde kuna, dok ostvareni rashodi iznose 1,712 milijarde. U konsolidiranom gubitku najveći gubitak od osam trgovačkih društava kojima upravlja grupa ostvarilo je Brodogradilište 3. maj – 144,6 milijuna kuna, naveo je u srijedu direktor 3. maja Tomislav Prpić. "Na gubitak su najvećim dijelom, u iznosu od 85,4 milijuna, kuna utjecale rezervacije troškova za planirane nove gubitke gradnji u tijeku. Nastale su s osnova smanjenja realizirane cijene gradnji iskazane u kunama uvjetovane padom tečaja USD te kamate po sanacijskim kreditima u iznosu od 84,8 mil. kn, koje nisu bile planirane", navodi se u izvješću.
Taj 3.maj bi odmah trebalo zatvorit, kakvi sve nesposobni likovi rade.
Pogledajte kako se radi i zarađuje…
http://english.hhi.co.kr/press/news_view.asp?idx=450
100 brodova godišnje isporučuju, a 3.maj samo 5-6.
Tamo 97% sve korejski proizvod, dakle čisti izvoz.
A, mi???
Vidi vidi inzinjeraaaa … okolo kole pa ravno na doktora!? Sa 10tak kgodina zakasnjenja [bye]
1. Već niz godina, još od 1995. godine s ovog Simpozija upoznavamo javnost i Vlade RH o njihovom nedovoljnom i često pogrešnom angažiranju oko rješavanja problema preustroja njezine strategijske industrije – brodogradnje, ali i o nedovoljnoj brizi Države kao vlasnika brodogradilišta, u smislu njihovog konkurentnog poslovanja, bez rezultata.
2. Godine 2000. načinili smo, na zahtjev Vlade RH, projekt „“predaju hrvatska brodogradilišta Hrvatska brodogradnja 21.stoljeća“, u kojem smo elaborirali stanje i dali prijedloge rješavanja, također bez rezultata.
3. U dva je navrata Vlada RH (1994. i 2006.godine), izvan našeg utjecaja, izabrala inozemne suradnike, koje je skupo platila, da joj izrade program preustroja – bez rezultata.
4. Sjednica koordinacije Vlade za brodogradnju, zakazana za 15.12.2004. godine, gdje se trebao prikazati program realizacije uspješnog stanja u ULJANIKU i budućeg preustroja ostalih brodogradilišta – nikad nije održana. Materijal pripremljen za tu sjednicu ( prezentacija ) dostavljen je predsjedniku Vlade, Ivi Sanaderu, u ožujku 2005. kojega je isti proslijedio tadašnjem ministru gospodarstva, Branku Vukeliću – bez rezultata.
5. Nakon završetka XVII simpozija „Teorija i praksa brodogradnje“, održanog u Opatiji 2006. godine, pismeno smo ponudili Vladi RH našu suradnju u rješavanju trenutne problematike preustroja hrvatske brodogradnje u ovim presudnim trenucima borbe za njezinu opstojnost, na što nismo nikad dobili odgovor. Na taj način je, u najvećem dijelu, hrvatska brodograđevna struka i znanost u potpunosti zaobiđena.
6. Programi preustroja koje su izradila brodogradilište nisu razmatrani od strane Agencije za tržišno natjecanje RH, a što je preduvjet da bi bili razmatrani od strane EU komisije, odnosno, Povjerenstva EU za pregovore s RH (Poglavlje 8), već je Vlada odlučila izraditi tender za prodaju brodogradilišta nekom tzv.“ strateškom partneru“, tj. kupcu (ako ga bude) koji će, kao vlasnik, odrediti i provesti program preustroja prema vlastitom nahođenju.
7. Protivimo se da se brodogradilišta daju „na bubanj – pa što bude“, a još se više protivimo i samoj pomisli da se nad brodogradilištima provede stečajni postupak, što bi uslijedilo ako se ne pojavi kupac, jer bi to značilo likvidaciju brodogradilišta , velike egzistencijalne probleme djelatnika i konačan nestanak brodogradnje s ovih prostora, što bi bila katastrofalna povijesna pogreška prema RH. Ovo tim više što je danas svjetska financijska situacija takva da ne vidimo realne pretpostavke pojave kupaca hrvatskih brodogradilišta, koji bi bili u stanju predočiti pouzdana jamstva da neće, već sutra, financijski propasti.
8. Pisanja u tisku, i to uglavnom u negativnom (obično neistinitom ) kontekstu, posebice o trošenju novca poreznih obveznika na subvencije i pokrivanje gubitaka brodogradilišta, a koja su u odnosu na ono što brodogradnja donosi Državi ( i pored višegodišnje, za izvoznike, neprihvatljive financijsko-monetarne politike Vlade), su netočna i tendenciozna, jer ti porezni obveznici žive i od našeg „izvoznog“ dolara. U našoj zemlji brodogradnja čini preko 12% izvoza, odnosno deviznog priliva, a što je jamstvo za mogućnost njezinog međunarodnog zaduživanja, osigurava godišnju potrošnju u zemlji u trostrukom iznosu godišnjeg prihoda (multiplikacijski faktor 3) iz koje se potrošnje osiguravaju sredstva za Državni proračun u znatno većem iznosu od gubitaka koje brodogradnja iskazuje.
9. Hrvatska brodograđevna znanost i struka znade što valja činiti, (primjer „Uljanika“), samo joj treba dati priliku i mogućnost da to što zna i uradi. Još jednom nudimo Vladi, kao brodograđevna zajednica respektirana u svijetu, vlastito znanje, iskustvo i stručnost u rješavanju problema preustroja – kao najkritičnijeg problema hrvatske brodogradnje danas, dok još nije kasno.
10. Poznate su nam dobro i vlastite pogreške i slabosti, ali nam treba dopustiti da ih, po uzoru na ponašanje dobrog domaćina sami riješimo u „svojoj kući“ i dati priliku upravljanja struci (poput Uljanika, koji je imao višegodišnji kontinuitet upravljanja i rukovođenja na svim razinama), a ne politici (poput ostalih brodogradilišta , koje su mijenjali svoje uprave ,praktično, svake dvije godine). Ovo bi se moglo započeti već sutra i od Vlade tražimo:
o odgodu u pregovorima, da nešto stvarno uradi struka na planu preustroja i/ili,
o da nam Vlada barem pruži mogućnost sudjelovanja u izradbi jasnog Poziva za podnošenje ponuda (tender) za kupnju brodogradilišta, kao i
o da sudjelujemo u radu povjerenstva za izbor najboljeg ponuđača nakon što natječaj bude zatvoren.
11. Pitanje odgovornosti za ovo stanje brodogradnje RH, svih onih koji su se oglušivali na naša upozorenja i prijedloge, koji su postavljali dosadašnje uprave i nadzorne odbore u brodogradilištima (izuzev u Uljaniku) od 1991. na ovamo, ostavljamo njihovoj savjesti, sudu javnosti i budućim naraštajima.
12. Mi nismo od jučer i znamo kamo nam je ići.
Trbuhom za kruhom.
Splitski poduzetnik Slobodan Ljubičić, koji se uglavnom bavi nekretninama, priprema ponudu ze preuzimanje brodogradilišta Brodotrogir. Na zemljištu brodogradilišta Ljubičić bi gradio trusitički kompleks, a sindikati se ne protive zatvaranju škvera ukoliko se postojeći radnici primjereno zbrinu. (business)
Iz današnjeg članka, zanimljivo kao referenca:
Uvjeti prodaje brodogradilišta:
Kraljevica
Temeljni kapital: 179,448.800 kuna
Broj izdanih dionica: 897.244
Nominalna vrijednost dionice: 200 kuna
Broj dionica za prodaju: 893.150 dionica ili 99,53%
Početna cijena za objedinjeni portfelj: 1 kuna
Uljanik
Temeljni kapital: 670,88 milijuna kuna
Broj izdanih dionica: 2,236.253
Nominalna vrijednost dionice: 300 kuna
Broj dionica za prodaju: 1,324.960 dionica ili 59,25%
Početna cijena za dionicu: 300 kuna
Brodosplit
Temeljni kapital: 18,160.100 kuna
Broj izdanih poslovnih udjela: 1
Nominalna vrijednost udjela: 18,160.100 kuna
Broj udjela za prodaju: 100 posto
Početna cijena: 18,160.100 kuna
Brodotrogir
Temeljni kapital: 123,581.500 kuna
Broj izdanih dionica: 8,091.099
Nominalna vrijednost dionice: 60 kuna
Broj dionica za prodaju: 8,073.562 dionica ili 99,78%
Početna cijena za objedinjeni portfelj: 1 kuna
Brodograđevna ind. Split
Temeljni kapital: 485.465.940 kuna
Broj izdanih dionica: 8,091.099
Nominalna vrijednost dionice: 60 kuna
Broj dionica za prodaju: 8,073.562 dionica ili 99,78%
Početna cijena za dionicu: 1 kuna
3. maj
Temeljni kapital: 126,140.100 kuna
Broj izdanih dionica: 1,261.401
Nominalna vrijednost dionice: 100 kuna
Broj dionica za prodaju: 1,051.003 dionica ili 83,32%
Početna cijena za objedinjeni portfelj: 1 kuna
Ako vec nisu nasli kupca – nitko se nece javiti.
A sta onda?
Ništa,idemo dalje, čekamo oporavak tržišta i ulazak u EU,a dotle ko živ ko mrtav!
Premješteno iz teme: Brodogradilišta
Mislim da ova priča zaslužuje svoju temu. Mjesecima se povlači po različitim temama. Vidim da ima dosta različitih mišljenja oko isplativosti navedene industrije.
Evo za početak moje mišljenje.
U Hrvatskoj dobro, vrlo dobro ili odlično posluje nekoliko desetaka malih brodogradilišta koji su svi u privatnom vlasništvu.
Istovremeno, samo jedno od šest velikih u državnom vlasništvu posluje pozitivno.
Ja osobno smatram da brodogradnja ima šanse opstati, ali bi ipak neke stvari trebalo racionalizirati.
Mislim da je moguće napraviti slijedeće:
– od šest brodogradilišta napraviti dva (spajanje postojećih) i umjesto šest uprava imati samo dvije i to od ljudi koji poznaju i brodogradnju i financije (recimo Techman bi sigurno znao koji su to ljudi)
– izdvojiti projektantsku službu iz svih brodogradilišta i napravit posebnu firmu za projektiranje (sigurno ima još poslova koji se mogu izdvojiti i na taj način racionalizirati)
– smanjiti broj zaposlenih u zajedničkim službama (računovodstvo, financije, ljudski resursi, nabava….)
– maksimalno smanjiti troškove po svim stavkama (mobiteli, službena vozila….)
– izdvojiti kontroling (kao posebnu firmu) koji bi bio pod upravom Vlade
– uvjetovati kupnju željeza iz hrvatskih željezara koje treba također postaviti na noge
E sad, ako se taj proces može svesti u okvire da više ne proizvodi gubitke (neka nemaju kunu dobiti, samo neka ne proizvode guubitke) i da postane multiplikator razvoja onda sve ima smisla. Onda treba iz proračuna preuzeti kredite koje će ionako proračun morati platiti. U svakom slučaju ne smije se više jamčiti niti za jednu novu kunu.
E sad, ako ćemo željezo i lim uvoziti, ako će u brodogradilištima raditi strani radnici koji su zaposleni kod kooperanata i ako će brodogradilišta i dalje proizvoditi gubitke, onda to treba ugasiti i tamo posaditi travu. Suludo je subvencionirati čelik iz uvoza i radnika iz Rumunjske.
Premješteno iz teme: Brodogradilišta
Mislim da ova priča zaslužuje svoju temu. Mjesecima se povlači po različitim temama. Vidim da ima dosta različitih mišljenja oko isplativosti navedene industrije.
Evo za početak moje mišljenje.
U Hrvatskoj dobro, vrlo dobro ili odlično posluje nekoliko desetaka malih brodogradilišta koji su svi u privatnom vlasništvu.
Istovremeno, samo jedno od šest velikih u državnom vlasništvu posluje pozitivno.
Ja osobno smatram da brodogradnja ima šanse opstati, ali bi ipak neke stvari trebalo racionalizirati.
Mislim da je moguće napraviti slijedeće:
– od šest brodogradilišta napraviti dva (spajanje postojećih) i umjesto šest uprava imati samo dvije i to od ljudi koji poznaju i brodogradnju i financije (recimo Techman bi sigurno znao koji su to ljudi)
– izdvojiti projektantsku službu iz svih brodogradilišta i napravit posebnu firmu za projektiranje (sigurno ima još poslova koji se mogu izdvojiti i na taj način racionalizirati)
– smanjiti broj zaposlenih u zajedničkim službama (računovodstvo, financije, ljudski resursi, nabava….)
– maksimalno smanjiti troškove po svim stavkama (mobiteli, službena vozila….)
– izdvojiti kontroling (kao posebnu firmu) koji bi bio pod upravom Vlade
– uvjetovati kupnju željeza iz hrvatskih željezara koje treba također postaviti na noge
E sad, ako se taj proces može svesti u okvire da više ne proizvodi gubitke (neka nemaju kunu dobiti, samo neka ne proizvode guubitke) i da postane multiplikator razvoja onda sve ima smisla. Onda treba iz proračuna preuzeti kredite koje će ionako proračun morati platiti. U svakom slučaju ne smije se više jamčiti niti za jednu novu kunu.
E sad, ako ćemo željezo i lim uvoziti, ako će u brodogradilištima raditi strani radnici koji su zaposleni kod kooperanata i ako će brodogradilišta i dalje proizvoditi gubitke, onda to treba ugasiti i tamo posaditi travu. Suludo je subvencionirati čelik iz uvoza i radnika iz Rumunjske.