Ekonomija je kao brod nakrcan teretom, prirodno je da se nailazi na valove,odnosno na loše vrijeme koje usporava kretanje i produžuje vrijeme dolaska na cilj ali ništa od prirodnih procesa neće tako pogubno utjecati na taj put kao neravnomjerno raspoređen teret odnosno neravnoteža.
Kad se uklone uzroci neravnoteže, odnosno kad se teret bolje rasporedi sve će se posložiti samo od sebe.
gdje je ravnoteža i kako ona izgleda?
Te jednadžbe nisu moje nego poznate jednadžbe iz makroekonomike poznate kao jednakosti triju deficita. A, ako bi se netko trebao pozivati na dinamičnost ekonomije, to bih trebao biti ja jer teorija po kojoj je količina novca nebitna, posljedica statične percepcije ekonomije u kojoj se ne povećava količina robe na tržištu.
Znači, nema konkurencije, natjecanja cijenom i kvalitetom?
o kojem se ovdje stoljeću radi? 14.-om?
Te jednadžbe nisu moje nego poznate jednadžbe iz makroekonomike poznate kao jednakosti triju deficita. A, ako bi se netko trebao pozivati na dinamičnost ekonomije, to bih trebao biti ja jer teorija po kojoj je količina novca nebitna, posljedica statične percepcije ekonomije u kojoj se ne povećava količina robe na tržištu.
Znači, nema konkurencije, natjecanja cijenom i kvalitetom?
o kojem se ovdje stoljeću radi? 14.-om?
[/quote]
Zaboravimo na trenutak sve to, ako je nemoguće postići da rad bude plaćne u savršeno uređenoj ekonomiji. To znači da je u realnoj pogotovo nemoguće.
A baš kad spominjete povijest. Da li znate da je Seljačka buna 1573. bila uzrokovana dužničkom krizom ? Seljaci nisu mogli plaćati tlaku jer nisu mogli naći kupce za svoje proizvode i prikupiti dovoljno novaca. Kad je došlo do grla, jedino rješenje je bilo vile i sjekire pa u bunu. Trebali sli se to ponoviti opet ili treba uključiti mozak na vrijeme?
Znači, nema konkurencije, natjecanja cijenom i kvalitetom?
o kojem se ovdje stoljeću radi? 14.-om?
Njet koljega, planska privreda dabome. [tongue]
Sloboda i pravda (sigurnost) su dva aspekta iste pojave, jer koji je smisao slobode bez sigurnosti i obrnuto?
Nevjerovatno je kako ljudi očekuju da će se pojavit nekakav političar ili ekonomist, etalitist i rješit probleme svojim savršenim raciom.
1.
"People willing to trade their freedom for security deserve neither and will lose both." – B. Franklin
[/quote]
2.
To je normalno i ljudski, lakše je kad netko drugi razočara nego kad razočaraš samog sebe. Iz istog razloga neki traže životne partnere da im rješe njihove osobne probleme. Vrlo ljudski, što je samo lijepa riječ za glupo.
1. B. Franklin je u krivu. Da bi razumjeli zašto moramo razumijeti princip multudimenzionalnosti, najjači alat sistemskog mišljenja koji sve druge principe operacionalizira u vremenu. Pogrešno je što se suprotnim tendencijama pristupa kao dihitomiji u igri nulte sume. U takvom razmišljanju sloboda i sigurnost su dvije krajnosti i dobit za jednu stranu je ujedno gubitak za drugu. Postoje i drugi parovi suprotnosti: red/kompleksnost, individualizam/kolektivizam, modernost/tradicionalnost, umjetnost/znanost itd. Franklin smatra čak da u želji da postignemo obje, u biti gubimo oboje. Ja, nasuprote tome, smatram da suprotne tendencije, ne samo da koegzistiraju i i interaktivno djeluju nego imaju i komplementarni učinak. Dobit za jednu stranu nije ujedno gubitak za drugu.
Uzmimo očigledan nprimjer, dvije tendencije, orijentacija na promjene i orijentacija na stabilnost. franklin bi rekao da je to nemoguće i da želja da ove dvije tendencije koegzistiraju vodi do negiranja i raspada sustava. Međutim, pogledaj poduzeće primjerice, što je uopće poslovanje poduzeća? Nije li to jedinstveni proces operativnog djelovanja u kraćim vremenskim razdobljima u dugotrajni proces razvitka? U operativnom razdoblju poduzeće se ponaša kao determinirani sistem, teži stabilnosti i održavanju postojećeg stanja, u dužim razdobljima poduzeće teži stabilnosti i promjenama. Na taj način, razvoj se može shvatiti kao traženje stabilnosti kroz promjene i obilježeje su zrelog sistema. Radikalni sistemi traže promjene uz nisku stabilnst, konzervativci traže stabilnost bez promjena, a anarhiste obilježava niska razina promjena i stabilnosti. Slične primjere mogu dati i za znanost/umjetnost ili stilove vođenja. Decentralizacija i centralizacija su također komplmentarne sile. Proučavanje svakog obilježja u izolaciji uzrokuje probleme u shvaćanju, tek holističkim pristupom možemo dobiti punu sliku.
2. Mogu se samo složit.
Njet koljega, planska privreda dabome. [tongue]
khm, nema toga više. Ili si autrijanac ili monetarista.
Kolega Nostraduru, cijenim vaše drugačije mišljenje, ali nije li ono malo "s druge planete"?
Skoro svaka tvrdnja otkriva da s realnom ekonomijom nemate nikakav doticaj.
Sve pomalo zvuči utopijski, a mi jako dobro znamo kako utipijske politike završavaju.
A baš kad spominjete povijest. Da li znate da je Seljačka buna 1573. bila uzrokovana dužničkom krizom ? Seljaci nisu mogli plaćati tlaku jer nisu mogli naći kupce za svoje proizvode i prikupiti dovoljno novaca. Kad je došlo do grla, jedino rješenje je bilo vile i sjekire pa u bunu. Trebali sli se to ponoviti opet ili treba uključiti mozak na vrijeme?
"Uzroci pobune bili su pogoršan položaj seljaka te ograničavanja i ometanja seljačke trgovine.
Povod su bile borbe među vlastelom, koja je naoružala seljake, te zlodjela Franje i Gabrijela Tahija. Ustanici se bore za stare pravice, rušenje feudalnog poretka, stvaranje samostalne seljačke države sa sjedištem u Zagrebu i preuzimanje obrane od Turaka te za pravo ubiranja poreza. Vodstvo bune preuzeo je tajni ustanički savez nastao prije bune i vrhovno ustaničko vijeće koje predvode Ambroz Gubec i Ilija Gregorić.”
Gotov citat…
1.
"People willing to trade their freedom for security deserve neither and will lose both." – B. Franklin
[/quote]
2.
To je normalno i ljudski, lakše je kad netko drugi razočara nego kad razočaraš samog sebe. Iz istog razloga neki traže životne partnere da im rješe njihove osobne probleme. Vrlo ljudski, što je samo lijepa riječ za glupo.
1. B. Franklin je u krivu. Da bi razumjeli zašto moramo razumijeti princip multudimenzionalnosti, najjači alat sistemskog mišljenja koji sve druge principe operacionalizira u vremenu. Pogrešno je što se suprotnim tendencijama pristupa kao dihitomiji u igri nulte sume. U takvom razmišljanju sloboda i sigurnost su dvije krajnosti i dobit za jednu stranu je ujedno gubitak za drugu. Postoje i drugi parovi suprotnosti: red/kompleksnost, individualizam/kolektivizam, modernost/tradicionalnost, umjetnost/znanost itd. Franklin smatra čak da u želji da postignemo obje, u biti gubimo oboje. Ja, nasuprote tome, smatram da suprotne tendencije, ne samo da koegzistiraju i i interaktivno djeluju nego imaju i komplementarni učinak. Dobit za jednu stranu nije ujedno gubitak za drugu.
Uzmimo očigledan nprimjer, dvije tendencije, orijentacija na promjene i orijentacija na stabilnost. franklin bi rekao da je to nemoguće i da želja da ove dvije tendencije koegzistiraju vodi do negiranja i raspada sustava. Međutim, pogledaj poduzeće primjerice, što je uopće poslovanje poduzeća? Nije li to jedinstveni proces operativnog djelovanja u kraćim vremenskim razdobljima u dugotrajni proces razvitka? U operativnom razdoblju poduzeće se ponaša kao determinirani sistem, teži stabilnosti i održavanju postojećeg stanja, u dužim razdobljima poduzeće teži stabilnosti i promjenama. Na taj način, razvoj se može shvatiti kao traženje stabilnosti kroz promjene i obilježeje su zrelog sistema. Radikalni sistemi traže promjene uz nisku stabilnst, konzervativci traže stabilnost bez promjena, a anarhiste obilježava niska razina promjena i stabilnosti. Slične primjere mogu dati i za znanost/umjetnost ili stilove vođenja. Decentralizacija i centralizacija su također komplmentarne sile. Proučavanje svakog obilježja u izolaciji uzrokuje probleme u shvaćanju, tek holističkim pristupom možemo dobiti punu sliku.
2. Mogu se samo složit.
[/quote]
joj ubiješ svaku dramu s ovim kompromisnim postovima.
[wink]
1. Može se nači masu članaka koji ne idu u moj prilog, ali se to ne može dokazati znanstvenom metodom (matematikom).
2. Dok nema dodavanja novca u sustav, ekonomija se svodi na poker. Nije da je nema, nego sve teži da najbolji igrač prikupi većinu novca.
3. Postoje 3 zadatka koja su nerješiva kada je novi novac kredit:
http://sites.google.com/site/financijskisustav/ekonomske-zablude
Obratite pažnju na 1.:
U jednoj državi sa milion radno sposobnih ljudi, a koja ima balansiranu trgovinu sa inozemstvom trebate postići da svi ljudi, koji će raditi 16 sati na dan poslove koje im vi odredite, da svaki dan mogu od svog rada uštedjeti samo po jednu kunu. I tako u nedogled. Kako ćete to postići! Ako možete vidjeti, ušteda od 365 kuna godišnje je mizerna, ali neodrživa za sve. Da ne govorim koliko duga već sad imamo po glavi stanovnika, a ne znamo kako postići uštedu od 365 kuna godišnje?
To je samo jedan od teških apsurda koji ekonomskim stručnjacima nije nikakav problem. Jednostavno zažmire i idemo dalje. Kad treba naći rješenje, vrte prstima, fućkaju i gledaju u nebo. Možete tražiti stručnjaka koji vam može rješiti ovaj zadatak, ali ga nećete naći.
4. Time dokazujem, da nije problem u radu, nego u poštenom plaćanju rada. Problem je monetarne prirode. Zadatak je objavljen prije 17 mjeseci i imao sam samo jedan pokušaj rješenja koji nije matematički izvediv. Evo prilike da zaradite Nobela.
[/quote]
1. Ako moja argumentacija i linkani članci nisu dokaz onda ne znam što je dokaz. Nema smisla da se ponavljam. Mogu ti postaviti jedno pitanje, kako bi objasnio ekonomski razvoj u zajednici bez novca, odnosno u barter ekonomiji, ili misliš da je on u toj situaciji nemoguć?
P.S. Koliko znam matematika nije znanstvena metoda (poput analize, sinteze, generalizacije i td) nego znanost (prirodna) što je bitna tazlika. Iako postoje matematičke metode, ali nisu jedine relevantne za raspravu.
2. Pa naravno da će sposobni i inovativni ostvariti veću zaradu, ali to nije zero sum game.
3. Obratio sam pažnju na 1. – "Kapitalizam može funcionirati bez dotoka novog novca"
Na žalost, opet se vraćamo na staru priču, linkane postove i odgovor pod 1. Ako ekonosmki sustav može funkcionirati bez novca (teoretski) može i bez dodatnog novca.
4. Što je pošteno plaćeni rad?
jedini je problem u tvojoj percepciji i stavu. ekonomija nije nešto statično što bi trebalo nać ravnotežu i u njoj ostati zauvijek nego dinamičan proces koji se nekad mijenjao iz sezone u sezonu, kvartala u kvartal, a danas iz minute u minutu. sretno s traženjem jednadžbe koja će ti dat odogovr na sva pitanja. a ovim tvojim matematičarima u CERN-u također.
Te jednadžbe nisu moje nego poznate jednadžbe iz makroekonomike poznate kao jednakosti triju deficita. A, ako bi se netko trebao pozivati na dinamičnost ekonomije, to bih trebao biti ja jer teorija po kojoj je količina novca nebitna, posljedica statične percepcije ekonomije u kojoj se ne povećava količina robe na tržištu.
[/quote]
Vi pokušate sve svesti na nekakve jednostavne matematičke zakone. Nisam čitao sve tekstove na stranici koju si linkao, ali ovako letimično, čini mi se da se većinom baviš problemom novca, novčane mase, ex nihilo stvaranjem nova, multiplikacijom depozita i sl. Malo mi tu fali realnosti. U konačnici vrijednost se stvara u proizvodnji, svaki dan ljudi koji odlaze na posao i stvaraju ekonomsko blagostanje o kojem pričaš (a ti čini mi se na jednom mjestu navodiš da rad nije bitan za generiranje bogatstva?). Tvojoj priči fali temeljna stvar, fali čovjek kao socijalno biće sa svojom kulturom, raciom i osjećajima. Radim u firmi i vlasnik sam jedne firme i mogu ti reć da se uspješno poslovanje ne može svest na matematiku, a dugoročno uspješno djelovanje zajednice ljudi je temelj ekonomskog prosperiteta. Sve drugo su popratne, pomoćne službe (od države koja osigurava uvjete do banaka koje akumuliraju i distribuiraju kapital). Ne možeš na čovjeka gledat samo kao na ekonmsku jedinicu koja RADI i ŠTEDI. Odnsono možeš, ali nemoj se čudit ako ne dođeš do pravih spoznaja ili ako se na kraju razočaraš jer te ljudi neće slijediti (jer koliko sam shvatio politički si aktivan).
@Theanswer, vi kao da se trudite riječima pobiti samu makroekonomsku znanost. Ako ne priznajete jednakst triju deficita i vraćate se na robnu razmjenu kao dokaz da jednakost triju deficita nije bitna.
Vaša teza je da, ako gospodarstvo može napredovati bez jedne kune izgubljene iz prometa, da matematičkom inducijom možemo izbaciti jednu po jednu kunu i da će sve ostati savršeno o.k.
Bez veze je voditi raspravu o novcu sa čovjekom koji ne zna računati!
Za kraj razgovora sa gluhim dajem drugima priliku da sami nešto provjere i nauče. Na linku je XLS tablica "", gdje imamo više subjekata i državu. Zanimljiva je činjenica da novčani profit u subjekata ima direktnu vezu sa deficitom proračuna (jedankost triju deficta kada je balansirana vanjskotrgovinska bilanca). A isto tako je zanimljiva činjenica da se kod nas deficit državnog proračuna financira kreditom. A u ovom slučaju je jasno da deficit pokriva novčani profit u zajednici. A tko još diže kredit za svoju firmu da bi isplatio profit? Očigledno je da država mora imati vanjski dotok kapitala da bi mogla otplatiti kamate kredita. Tu vidimo da je zarada vanjskog kreditora moguća samo od trgovinsko suficita sa inozemstvom. A u stvari isto vrijedi i za ostale subjekte u državi. Bez dotoka novca u državu, nema mogućnosti niti otplate kredita, niti stvaranja novca za novčane profite (bez stvaranja unutrašnjeg duga).
Time se pokazuje da imamo državu koja je ovisna o stranom novcu (nismo nezavisni). A vi tvrdite, da novac nije bitan i da možemo bez njega. Dobra ideja – predložite je Vladi.
Povod su bile borbe među vlastelom, koja je naoružala seljake, te zlodjela Franje i Gabrijela Tahija. Ustanici se bore za stare pravice, rušenje feudalnog poretka, stvaranje samostalne seljačke države sa sjedištem u Zagrebu i preuzimanje obrane od Turaka te za pravo ubiranja poreza. Vodstvo bune preuzeo je tajni ustanički savez nastao prije bune i vrhovno ustaničko vijeće koje predvode Ambroz Gubec i Ilija Gregorić."
Gotov citat…
Definitivno ovo što sam iznio je rekao jedan od ljudi koji su gostovali na radiju prošle godine. Čovjek je lijepo opisao da se tlaka nije mogla plaćati. A objašnjenje je jednostavno. Porez od tlake se nije mogao skupiti jer je slobodnog novca ponestalo. Džaba proizvodnja, kad novca nema.
Našao sam i podatak na netu:
Iako su suvremenici smatrali da su glavni uzrok Seljačke bune 1573. g. bili Tahyjevi postupci, novija istraživanja pokazuju da su dublji uzroci bili ekonomske prirode. Izvor http://kudklas.hr/Podsused.html
Kolega Nostraduru, cijenim vaše drugačije mišljenje, ali nije li ono malo "s druge planete"?
Skoro svaka tvrdnja otkriva da s realnom ekonomijom nemate nikakav doticaj.
Sve pomalo zvuči utopijski, a mi jako dobro znamo kako utipijske politike završavaju.
Ja nisam ekonomista. Ne bavim se ekonomijom kao poslom, ali zato znam računati i dobro logički povezivati. Ne radi se o utopiji, već mi sada imamo prevaru na regulaciji novca. Svi ekonomisti su obrazovani tako da ne shvate da se radi o prevari, nego da su tu u pitanju ekonomske zakonitosti. A nisu.
Pročitao sam knjigu profesora Dirka Kruegera "Makroekonomika" i shvatio da je čovjek jednostavno preskočio čitavo poglavlje koje je trebao napisati nakon izvođenja jednakosti triju deficita. Na taj način je zatajio pravu prirodu deficta proračuna i zatajio da novac izdan kao kredit (još veći duga) vodi u dužničku krizu. A u isto vrijeme je obradio rast duga u Americi . Ta knjiga je više nego bjelodan dokaz da se makroekonomija predaje na nepotpun i iskrivljen način. Knjigu možete preuzeti sa adrese http://web.efzg.hr/dok//za%20studente/elektronicki%20udzbenici/Krueger_Makroekonomika.pdf.
Time sam vam dokazao da se ne radi o utopiji, nego o podvali. Preko jednakosti triju deficita se može dokazati direktna veza između štednje i deficita proračuna tj. između novostvorenih vrijednosti nastalih radom i unosom novca preko deficicita proračuna radi zadržanja omjera robe i novca. Jedina greškica je da se deficit države tada ni u ludilu ne smije financirati kreditom.
A tu greškicu ima upravo statut ESCB prema kojem se usaglasila HNB krajem 1993. Sam Guste Santini je 1994. proglasio godinom početka krize, ali nije bio u stanju to povezati sa ovom sitnom greškicom u regulaciji novca. Pa ni kad sam mu pisao i upozorio ga da je očigledno da izmjena u regulaciji novca ima točno vremensku podudarnost, a matematičku podlogu u jednakosti triju deficita.
A da ne i mislili da je slučajnost, te godine je Škegro bio u odboru HNB-a (tako sam čuo). To je onaj isti Škegro koji je navijao za prodaju vodoopskrbe i šuma. Koja podudarnost? Čovjek je čisti pehista. Što god predloži, ispadne katastrofalno za državu. Je baš.
Temu dužničke krize studiram već skoro dvije godine i pohvatao sam skoro sve bitne kockice uzroka, posljedica i rješenja što možete čitati u mojim člancima. http://sites.google.com/site/financijskisustav/od-problema-do-rjesenja. Jest da to nisu tekstovi kakve vi očekujete, ali oni nisu pisani za ekonomiste, nego za obične ljude koji žele saznati istinu o krizi i rješenju.
kakve mentalne mastrubacije. [rolleyes]
Ekonomija je kao brod nakrcan teretom, prirodno je da se nailazi na valove,odnosno na loše vrijeme koje usporava kretanje i produžuje vrijeme dolaska na cilj ali ništa od prirodnih procesa neće tako pogubno utjecati na taj put kao neravnomjerno raspoređen teret odnosno neravnoteža.
Kad se uklone uzroci neravnoteže, odnosno kad se teret bolje rasporedi sve će se posložiti samo od sebe.
gdje je ravnoteža i kako ona izgleda?
[/quote]
Ravnoteža je u zemljama bez krize, nije da ih nema iako je cijeli svijet pogođen. U tim zemljama su zakonski okviri takvi da ne dozvoljavaju zastranjivanja odnosno nisu ciljano namješteni da izazovu enormno prelijevanje bogatstva u uski krug određene interesne skupine.
U svakom sustavu se zna što čini temelj tog sustava, što je potporni stup a što nosivi..svatko ima svoju ulogu.
Na primjer koja je uloga banaka?
Da ali je njihova uloga isisavanje novca od stanovništva i privrede preko enormnih kamata i raznoraznih naknada ili je njihova uloga osiguranje kreditnih linija za privredu i razvoj privrede, te siguran polog za one koji štede itd?
U Hrvatskoj postoji čitav niz faktora koji utječu na neravnotežu i mi bi potonuli sa ili bez svjetske krize.
Da li je ovo moj stav utopijsko razmišljanje? ja mislim da nije jer u svijetu postoje države kojima ide sasvim dobro.
Samo gledajte širu sliku, uzmite sve moguće faktore, posložite ih onako kako bi trebali biti a ne kako su trenutačno. Ako se ne možete sami dosjetiti uzmite dobre primjere iz drugih zemalja.