Cijenim riječi našeg predsjednika.
Ja znam kada hrvati shvate što je Europa, da će istog trenutka početi žaliti sa Jugoslavijom.
EU je udica za neuke i nepočudne.
Hrvatima nije do EU – nama je do boljeg standarda više novca i većih plaća.
Njemcima nije do Eu – njima je do ujedinjene Njemačke a na konto toga će dati svima Eu.
Još malo i proći će ratna odšteta i ugovori o zabrani ujedinjenja Njemačke i Austrije iz Versaillesa davne 1918. godine. njemačka neće dugo plaćati ratnu odštetu silama Antante. Što onda?
Kandžija će puknuti nekom na leđima na kraju. Slabijima uvijek. Tako to uvijek bude.
Svijet je naoružan. Japan skriva posjed ogromnog strateškog arsenala (zabrana nakon ww2).
A mi hrvati niti Hrvatski vojnik, vojni časopis ne možemo izdati već u elektronskom obliku zbog štednje.
Primjećuju li hrvati da je i Švicarska ušla u NATO program Partnerstva za mir?
Opet, neumitno je stopiti se u EU masu, gdje premale nacije imaju vrlo male šanse za višestoljetni opstanak i gube identitet. Pogledamo li sloveniju, njeni žitelji su se raspršili po Eu kao žohari. Boje se išta ikome poručiti i svjesni su da su nacija koja će uskoro nestati. I ja sam svjestan prašine vremena koja naslaguje sve stvoreno od ljudske ruke i izrečeno te napisano. No, jesmo li svi svjesni da nama hrvatima neće nitko dati plaće poput onih u francuskoj od 4.000 eur ili socijala za nezaposlene da bude preko 1200 eur kao u Švicarskoj? Za to se valja BORITI, složno se izboriti za prava. Mislim ovi koji ostanu u Rh. Sada u sabornici svi poviedaju kako treba klisnuti u EU parlament, a tko ostane – naj…ao je?! lol pozz
Najbolje da je i ostao tamo gdje je bio za vrijeme rata
Stvarno zaslužujemo i ovog predsjednika i EU.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Trg svetog Marka 4
10000 Zagreb
tel: +385 1 4550 927
fax: +385 1 4551 055
Stjepan Tokić
Odeska 6
21000 Split
Hrvatska
Dopredsjednik Stranke hrvatskog zajedništva
Poštovani naslove dopustite da Vas pozdravim a ujedno da poništite glasovanje na referendumu od 22. 1. 2012 , jer je učinjeno mnogo nezakonitosti na račun Hrvatske Države i hrvatskih građana
Provedeni referendum po pitanju (ne)ulaska u EU nije ni legalan, niti legitiman iz sljedećih razloga:
1. Treba imati na umu da je USTAV neke države, a tako i Ustav RH, temelj iz kojeg proizlaze svi ostali zakoni i on se ne smije svako malo mijenjati i prilagođavati interesima onih koji trenutno vode državu, tako da je protustvano stalno ga mijenjati, kao da se radi o paru bičava ili donjem rublju!
2. Bez obzira na točku 1., vlade su (i HDZ i kukuriku) prekršile ustav RH isticanjem EU zastava na većini hrvatskih institucija!
3. Kršenje Zakona o referendumu zbog nezakonski uvedene potrebe registracije Hrvata s prebivalištem u inozemstvu, što je onda izravno utjecalo na katastrofalan odaziv Hrvata s prebivalištem u inozemstvu, od svega 3%!
4. Kršenje Kaznenog zakona (članak 116.) učestalim prijetnjama biračima od strane gđe Pusić, te nekih članova vlade i saborskih zastupnika, kako će im biti ukinuta neka zakonska prava (prm. mirovine) ukoliko ne uđemo u EU, čime su izravno prijetnjama utjecali na konačan rezultat referenduma.
5. Kršenje pravila i zakona EU kojima su sredstva namijenjena za propagandu trebala bit ravnomjerno raspoređena na obe strane, a ne da sva sredstva (4,8 miliona) prigrabi vlada za svoju propagandu i forsiranje ulaska u EU. Također, drugoj strani je dan minimalan prostor u državnim i većim medijima (većina ih je u rukama njemačkih vlasnika kojima naravno odgovara ulazak Hrvatske u EU) za davanje mišljenja i svojih stavova.
6. Kršenje svih novinarskih kodeksa objavom navodne izjave generala Gotovine da će on glasati ZA ulazak u EU, te da poziva i sve građane da glasaju za ulazak u EU, i to samo par sati prije otvaranja birališnih mjesta, a da pri tome niti jedan medij nije naveo izvor te informacije, što je onda direktno kršenje pravila novinarske struke. Vlada RH je bila dužna upozoritI na ovo kršenje novinarskih načela, te zakona, posebice stoga što je ova vijest direktno utjecala na konačan rezultat referenduma.
Iz svega ovoga može se lako zaključit da ovaj referendum NIJE NITI LEGALAN, NITI LEGITIMAN i da ne odražava volju hrvatskog naroda, te stoga zahtijevamo ponavljanje referenduma.
Hrvatski sabor je napravio nevjerojatan previd ne uskladivši Zakon o referendumu s promjenom ustavnih odredbi o referendumu prije raspisivanja državnog referenduma o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji,
iako je to bio dužan u smislu odredbe članka 7. stavak 1. i stavak 2. alineja 9. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine”, br. 121/10.), čime je doveo u pitanje ustavnost i zakonitost provedbe i rezultata netom održanog referenduma!
Naime, odredba članka 6. stavak 2. Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave (“Narodne novine”, br. 33/96., 92/01., 44/06., 58/06., 69/07. i 38/09.) kojom je propisano da se “na državnom referendumu odlučuje većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača Republike Hrvatske” je ostala neizmijenjena na pravnoj snazi i nakon promjene Ustava iz lipnja 2010.g., kojom je iz teksta Ustava brisana ranija odredba da je za donošenje valjane odluke na referendumu uz većinsku odluku birača koji su glasovali potrebno i ispunjavanje dodatnog uvjeta da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.
Dodatni je problem što se novo ustavno određenje o referendumu ne može neposredno primijeniti ako ćemo se striktno pridržavati duha i slova Ustavnog za
Dodatni je problem što se novo ustavno određenje o referendumu ne može neposredno primijeniti ako ćemo se striktno pridržavati duha i slova Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine”, br. 121/10.), već je da bi se omogućila primjena novih ustavnih odredbi o referendumu potrebno prethodno donošenje, odnosno usklađivanje zakona o referendumu.
Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave (“Narodne novine”, br. 33/96., 92/01., 44/06., 58/06., 69/07. i 38/09.)
Članak 6.
Na referendumu birači odlučuju neposredno tajnim glasovanjem.
Na državnom referendumu odlučuje se većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača Republike Hrvatske, ako za pojedina pitanja Ustavom Republike Hrvatske nije drugačije određeno.
Na lokalnom referendumu odlučuje se većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača jedinice lokalne samouprave, odnosno jedinice lokalne uprave i samouprave u kojoj je raspisan referendum.
Članak 43.
Na temelju rezultata glasovanja na svim glasačkim mjestima Državno povjerenstvo utvrđuje rezultat glasovanja na referendumu.
Rezultat glasovanja na referendumu utvrđuje na temelju:
– ukupnog broja birača upisanih u popise birača i ukupnog broja birača koji su glasovali na referendumu,
– ukupnog broja nevažećih glasačkih listića,
– ukupnog broja glasova »ZA«,
– ukupnog broja glasova »PROTIV«,
– ukupan broj glasova za svaki prijedlog.
Članak 44.
Nakon što utvrdi rezultate referenduma Državno povjerenstvo dostaviti će izvješće i rezultate glasovanja na referendumu tijelu koje je raspisalo referendum, te će objaviti odluku donesenu na referendumu u »Narodnim novinama« te u dnevnom tisku kao i na Hrvatskoj radioteleviziji.
VI. ZAŠTITA REFERENDUMA
Članak 49.
Ustavnost i zakonitost državnog i lokalnog referenduma nadzire Državno povjerenstvo za provedbu referenduma i Ustavni sud Republike Hrvatske.
Članak 50.
Zbog nepravilnosti pri provedbi državnog ili lokalnog referenduma na glasačkom mjestu, birač ima pravo podnijeti prigovor Državnom povjerenstvu u roku od 48 sati od završetka glasovanja.
Članak 56.
Protiv rješenja Državnog povjerenstva podnositelj prigovora ima pravo žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 48 sati od primitka pobijanog rješenja putem Državnog povjerenstva.
Ustavni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku o žalbi u roku od 48 sati od dana primitka žalbe.
Ustav Republike Hrvatske (“Narodne novine”, br. 85/10. – pročišćeni tekst)
Članak 87.
Hrvatski sabor može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.
Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske.
O pitanjima iz stavka 1. i 2. ovoga članka Hrvatski sabor će raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.
Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su pristupili referendumu.
Odluka donosena na referendumu obvezatna je.
O referendumu se donosi zakon. Zakonom se mogu propisati i uvjeti za održavanje savjetodavnog referenduma.
Ustavni zakon za provedbu Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine”, br. 121/10.)
Članak 1.
Ustav Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustav) stupa na snagu kada ga proglasi Hrvatski sabor, osim ako u pogledu stupanja na snagu, provedbe i prijelaza na primjenu pojedinih odredbi ovim Ustavnim zakonom, sukladno Ustavu, nije drugačije određeno.
Članak 2.
Odredbe Ustava za čiju se primjenu, prema Ustavu, ne mora donijeti Ustavni zakon ili zakon, primjenjuju se neposredno od dana proglašenja Ustava.
Članak 3.
Zakoni kojima se omogućuje primjena odredbi Ustava koje se ne mogu neposredno primijeniti, donijet će se u rokovima propisanim ovim Ustavnim zakonom.
Članak 4.
Zakoni koji su doneseni prije stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona ne isključuju obvezu Hrvatskoga sabora da zakone uskladi s odgovarajućim odredbama Ustava.
Članak 5.
Zakoni kojima se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor donijet će se najkasnije godinu dana prije održavanja redovitih izbora za zastupnike Hrvatskoga sabora.
Članak 7.
Zakoni kojima se omogućuje primjena odredbi Ustava koje se ne mogu neposredno primijeniti uskladit će se u roku od šest mjeseci od dana proglašenja ovoga Ustavnog zakona.
Zakonima iz stavka 1. ovoga članka uredit će se pitanja koja se odnose na:
– obranu,
– Oružane snage Republike Hrvatske,
– Kazneni zakon,
– Državni ured za reviziju,
– sudove,
– Državno sudbeno vijeće,
– državno odvjetništvo,
– izbor predsjednika Republike Hrvatske,
– referendum,
– pravo na pristup informacijama,
– obrazovanje,
– pučkog pravobranitelja,
– te ostali zakoni i Poslovnik Hrvatskoga sabora.
(raniji) Ustav Republike Hrvatske (“Narodne novine”, br.: 41/01 – pročišćeni tekst)
Članak 86.
Hrvatski sabor može raspisati referendum o prijedlogu za pro¬mjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.
Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske.
O pitanjima iz stavka 1. i 2. ovoga članka Hrvatski sabor će raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.
Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.
Odluka donosena na referendumu obvezatna je.
O referendumu se donosi zakon.
diplomirani pravnik Ivica Ban, Dubrovnik
LISABONSKI UGOVOR
Prema Ustavu Republike Hrvatske suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv. Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.
Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
– o udruživanju u saveze s drugim državama.
Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.
Orginal prijevoda lisabonskog ugovora s engleskog na hrvatski
Na samom početku Lisabonskog ugovora, u članku 3 (2), buduća Europska unija definira se kao politička država “..bez unutarnjih granica… u kojoj će biti zajamčeno slobodno kretanje pojedinaca…”
Članak 61, stavak 2, također govori o ukidanju unutarnjih granica, ali i o zajedničkoj politici useljavanja: Unija osigurava da se osobe pri prijelazu njezinih unutarnjih granica ne provjeravaju, i oblikuje zajedničku politiku azila, useljenja i nadzora vanjskih granica’.
Članak 69, stavak 2a, također kaže da se osobe pri prijelazu unutarnjih granica bez obzira na njihovo državljanstvo ne će podvrgavati bilo kakvoj kontroli:
Implikacije za Hrvatsku su katastrofalne jer znači da ako Hrvatska uđe u EU, gotovo pola milijarde nehrvata steći će zajamčeno pravo nesmetano se naseliti na hrvatski teritorij, gdje god žele.
Budući da Lisabonski ugovor Uniju jasno definira kao prostor “bez unutarnjih granica” Hrvatska će, ulaskom u Europsku uniju, izgubiti kontrolu nad svojim sadašnjim vanjskim granicama. Hrvatske vanjske granice postat će unutarnje administrativne granice, a u konačnici i te će granice nestati kada se s vremenom u potpunosti ostvari ta jasna namjera Lisabonskog sporazuma za stvaranje “prostora bez unutarnjih granica”:
To je dakle ključna razlika između država koje su samostalne i suvereno vladaju svojim teritorijem i svojim vanjskim granicama, i administrativnih pokrajina koje to suvereno pravo nemaju.
Gubitkom kontrole nad svojim vanjskim granicama ili, bolje rečeno, brisanjem vanjskih državnih granica, Hrvatska gubi jednu od najvažnijih sastavnica svoga suvereniteta i svoje državnosti.
Od suverene i samostalne države Hrvatska postaje obična pokrajina, i to mala pokrajina, unutar jedne goleme države jer upravo Europska unija preuzima najvažnije elemente državnosti od svojih unutarnjih pokrajina.
Kada je Hrvatska istupala iz jugoslavenske države, da bi mogla biti priznata kao suverena država, morala je dokazati da ima sve atribute suvereniteta, a to su jasno definirane vanjske granice, jasno definirano državno područje, jasno definirana populacija i efektivna vlast nad svojom populacijom i svojim državnim teritorijem.
A neka su mjerila efektivne vlasti vlastite oružane snage, vlastiti novac i sposobnost upravljanja i primjene zakonodavne i izvršne vlasti na svom jasno definiranom teritoriju.
One države koje na svojem teritoriju nemaju ekskluzivnu i vrhovnu vlast nego su podložne jurisdikciji drugih država ili tuđe vlasti, s međunarodnog aspekta nisu de facto suverene, pa prema tome nisu ni de iure. Da je Hrvatska 1991. imala one državnopravne atribute koje će imati u Europskoj uniji, vjerojatno ne bi po tadašnjim kriterijima Badinterove komisije uopće ni mogla biti priznata kao neovisna država.
Ulazak u političko područje bez unutarnjih granica za sobom povlači ozbiljne dugoročne posljedice, jer, kao što je već rečeno, Hrvatska će unutar Europske unije efektivno imati status obične un
…Koca111 dobro je…ipak se kreće… [thumbsup]