Da je život postao sve skuplji, nije tajna. Povećanjima cijena svjedočimo posljednjih nekoliko godina, a sve je više ljudi koji si mogu priuštiti normalan stan i životne uvjete. Euronews Business analizirao je neto plaće i cijene najma stanova s jednom spavaćom sobom u središtima europskih gradova kako bi otkrio najbolje i najgore omjere najamnine i plaće diljem Europe, piše N1.

Osobni podaci

HEP-Toplinarstvu kazna od 320 tisuća eura zbog kršenja Uredbe o zaštiti podataka

Prema podacima Eurostata visoke cijene najma u središtima gradova dodatno opterećuju, posebno one s nižim primanjima i zaposlenike na minimalnoj plaći. Prema istraživanju Deutsche Bank Research Institutea, na određenim mjestima prosječne neto plaće nisu dovoljne za pokrivanje troškova najma jednosobnog stana u središtu grada.

Izvještaj Mapping the World’s Prices uspoređuje neto mjesečne plaće i cijene najma jednosobnih stanova u središtima gradova u 69 gradova diljem svijeta. Euronews Business detaljnije analizira 28 europskih gradova iz izvještaja, uz nekoliko dodatnih za širu usporedbu. U 2025. prosječne mjesečne neto plaće kreću se od svega 151 eura u Kairu do 7.307 eura u Ženevi, dok je Zürich odmah iza s 7.127 eura. To Švicarsku čini državom s najvećim plaćama u cjelini.

Cestogradnja

Projekt vrijedan 200 mil. eura predviđa treći trak, zaustavni trak i tri nova čvora

U Europi, Istanbul ima najnižu plaću od 855 eura, a slijedi Atena s 1.044 eura. Ljudi u gradovima sjeverne i zapadne Europe zarađuju znatno više – neto plaće su iznad 4.000 eura u Luxembourgu, Amsterdamu, Kopenhagenu i Frankfurtu. Rim ima najnižu prosječnu plaću među glavnim gradovima pet najvećih europskih ekonomija, od 2.046 eura. Madrid je nešto viši s 2.193 eura. Plaće su znatno veće u Berlinu (3.565 eura), Parizu (3.630 eura) i Londonu (3.637 eura), uz minimalne razlike između Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Njemačke.

Cijene najma jednosobnih stanova u središtima gradova jako variraju – od samo 189 eura u Kairu do 3.792 eura (4.143 dolara) u New Yorku. Američki gradovi dominiraju vrhom ljestvice. U Europi je najviša cijena najma u Londonu, 2.732 eura (2.365 funti), dok je najniža u Ateni, svega 595 eura. U Zürichu, Dublinu, Amsterdamu i Ženevi cijene najma također prelaze 2.000 eura, dok su u Istanbulu i Budimpešti ispod 900 eura.

Postotak plaće koji odlazi na najam korisniji je pokazatelj jer pokazuje koliko raspoloživog dohotka ostaje nakon plaćanja smještaja. Omjer najamnine i plaće kreće se od 24% u Bangaloreu do čak 125% u Kairu. U Europi se omjer najamnine i plaće kreće od 29% u Ženevi do čak 116% u Lisabonu. Osim portugalske prijestolnice, omjer je nešto iznad 100% i u Istanbulu (101%). To znači da prosječna neto plaća nije dovoljna za plaćanje najma jednosobnog stana ni u Lisabonu ni u Istanbulu.

Proizvodnja plina

Ina pokrenula proizvodnju plina na novoj bušotini pokraj Novske

Samci moraju izdvojiti tri četvrtine plaće za najam u Londonu (75%), kao i u Barceloni i Madridu (obje 74%). U Milanu je omjer također visok, 71%. Više od polovice prosječne plaće odlazi na najam i u nekoliko drugih gradova: Rimu (65%), Dublinu (62%), Ateni (57%), Varšavi (56%), Pragu (54%) i Budimpešti (52%). Ženeva (29%) jedini je europski grad u kojem je omjer najamnine i plaće ispod 30%. Nakon toga, postoji još pet europskih gradova u kojima samci troše manje od dvije petine, odnosno 40%, svoje plaće na najam. To su Luksemburg i Frankfurt (oba na 34%), Zürich i Helsinki (oba na 35%) te Beč (38%).

Među glavnim gradovima pet najvećih europskih ekonomija, Berlin ima najniži omjer najamnine i plaće – stanovnici troše 40% svog prosječnog prihoda na najam. Pariz slijedi njemačku prijestolnicu s 45%. London ima najviši omjer, 75%, a slijede Madrid sa 74% i Rim sa 65%. Na globalnoj listi, drugi gradovi u kojima plaća ne pokriva najam uključuju Bogotu (120%), Mexico City (118%) i São Paulo (102%). Omjer najamnine i plaće u New Yorku iznosi 81%, što ga čini najvišim među američkim gradovima

CHANGE MAKERS 2026.

Tko danas stvarno donosi ključne poslovne odluke? Jedan je način za saznati odgovor na to pitanje

Zdravstveni turizam

Novi iskorak za hrvatski turizam: Hrvatska kao longevity destinacija