Hvarska obiteljska tvrtka Plančić, poznata po proizvodnji vrhunskog vina plavac mali, želi poslove proširiti na Kosovo. Direktor kompanije Antun Plančić objašnjava da za to ima potporu poznanika iz najmlađe europske države koji žele da u procesu privatizacije vinarija uđe netko iz Hrvatske. “Smatramo da bi im ime Plančić donijelo dobru poziciju za povratak na tržište. Primjerice, u nas nije poznato da je kosovski Amselfelder bio najprodavanije vino u Njemačkoj, gdje se uoči raspada Jugoslavije godišnje izvozilo 20 milijuna boca”, kaže Plančić.S druge strane, Plančiću je vrlo važno tržište Srbije, države koja ne priznaje neovisnost bivše južne autonomne pokrajine. Plančićevi su počeci vezani za istok nekadašnje države. Na Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu 1986., tada 23-godišnji vinar, dobio je prve medalje. Bilo je to prvi put da je neki privatnik javno dao svoje butelje na međunarodno ocjenjivanje, prisjeća se osnivač tvrtke Plančić.

Životna prilika
Plančić je početkom ovoga desetljeća s tadašnjim distributerom u Srbiji pokušao kupiti neku od vinarija (Erdevik, Krajina vino i Levač), ali nije uspio. Inicirao je u Beogradu Dane hvarske kuhinje koji su ove godine održani treći put. Trebalo je iskoristiti osjećaj povezanosti platežno moćnih Beograđana s Dalmacijom, objašnjava Plančić. Nedavno su njegova vina ušla na police trgovačkog lanca Delta Maxi. Na pitanje kako je postigao ono što nije uspio nijedan hrvatski i slovenski proizvođač vina, kaže kako je bila riječ o “širim vezama”, da je “sve bilo dobro izlobirano” i da “očito Kutjevu, Badelu i ostalim ostacima socijalističkih vinarija nije suđeno da budu perjanice prodora hrvatskih vina”. U tri je mjeseca isporučio šest tisuća boca, a ukupni lanjski izvoz na sva tržišta iznosio je oko 20.000 boca. Za jesen je dogovorio u Beogradu veliko predstavljanje plavca malog, autohtone hrvatske sorte. Na pitanje kako će namjeravani poslovi na Kosovu utjecati na odnose s Miroslavom Miškovićem, vlasnikom Delte, i drugim partnerima u Srbiji osjetljivim na sve u vezi s Kosovom, Plančić objašnjava: “Zašto bi mi itko to zamjerio ili me želio izbaciti? Mišković je poduzetnik kojeg zanima dobit”. Dodaje da je ovoga ljeta očekivao Miškovića na Hvaru, ali njegov poznanik, koji je bio na svibanjskoj promociji Plenkovićevih vina u Beogradu, nije došao, jer je na odmoru u Boki doživio lakšu ozljedu. Plančić smatra da je njemu i Dalmaciji sada “životna prilika” za “iskorak od 50 godina odjednom”. “Nije li apsurdno da kada idete autocestom od Maslenice prema jugu gotovo ne vidite ništa obrađenog zemljišta, a uz upotrebu stroja za mljevenje kamenja i tehnologije koju već koristim mogle bi niknuti tisuće hektara nasada koje moramo podići prije ulaska u EU”, kaže Plančić. Stoga se upustio u projekt težak 150 milijuna kuna u kome je od države dobio pravo služnosti na 262 hektara neplodnog zemljišta i gdje sadi 1,6 milijun čokota. Plančićeva tvrtka sada godišnje proda 100.000 boca (na zalihama ima oko 200.000 litara), te ostvaruje prihod od pet milijuna kuna, a samo s nove hvarske lokacije planira od 25 do 30 milijuna eura prihoda.

Plančić jamči da će vino biti od 30 do 50 posto bolje, odnosno da će se u velikim količinama proizvoditi vina koja su na razini Grand crua Zlatana Plenkovića. Ono koje sada proizvodi uglavnom je od sirovine kooperanata, kojima nije cilj da je grožđe što bolje nego da ga je što više, a u novom vinogradu sve će biti podloženo kvaliteti.“Cijela Dalmacija ne može dati više od 700-800 tisuća boca Dingača, Ivana Dolca i drugih plavaca malih u premium segmentu, a samo bi novi lokalitet davao dva milijuna boca. Nijedan svjetski veletrgovac neće s vama razgovarati ako nemate makar dvije berbe na zalihi u produkciji od više stotina tisuća boca. Recimo, u Pragu je dominantno crno vino crnogorski Vranac, a sigurno bi bio plavac mali da ga imamo dovoljno za ponudu”, tvrdi Plančić, koji izvozi u tu zemlju, kao i u Srbiju, BiH i Slovačku, čiji je počasni konzul u RH.

Preuzimanje Vinogradara
“Zasad nas nitko ne prati, sve radimo na temelju vlastitog kapitala i kratkoročnih kredita, ali u fazi smo pregovora s poduzećima koji bi u projekt ušli kao suvlasnici. Riječ je o dvije tvrtke i jednom investicijskom fondu”, rekao je Plančić koji planira postati regionalni igrač.

Saznajemo da su najizgledniji partneri velika prehrambeno-trgovačka kompanija i tvrtka koja kapital sve više ulaže u turizam. Koliko je kapital Plančiću potreban, govori i to što kaže da i dalje smatra aktualnom ponudu za preuzimanje viškog Vinogradara, te da očekuje će mu se u rujnu dodijeliti služnost na još 210 hektara državne zemlje.