U proljeće 2011. vinoljupci će imati prigodu ocjenjivati rezultat još jednog pionirskog projekta u koji su krenuli zagrebački Badel 1862 i Poljoprivredna zadruga i vinarija Dingač iz Potomja na Pelješcu, čija poslovna suradnja traje od 1989.

Radi se o vrhunskom vinu Dingač proizvedenom od grožđa iz prve noćne berbe. Usmena predaja među vinarima, kažu u Badelu, spominje da noćnu berbu navodno prakticiraju pojedini španjolski i talijanski vinari. Međutim pisanih tragova koji bi detaljima potvrdili priču – nema. U Badelu i PZ Potomje uvjereni su kako će novim postupkom otkriti pojedinosti dugoročno zanimljive za proizvodnju Dingača. Berba se kroz minule godine provodila isključivo danju. Od vinograda preko prešanja uroda do stavljanja u spremnike grožđe je satima trpjelo visoke vanjske temperature. Povijest pamti, kažu, i “šokove” iznad 45 stupnjeva Celzija. Fermentacija uvjetuje temperaturu 16-20 stupnjeva, stoga se tekućina (masulj) iscijeđena iz grozdova morala hladiti što je poskupljivalo proizvodnju. U Badelu i vinariji odlučili su istraživati. Berba je održana u ponoćnim satima pri temperaturi zraka od 21 stupanj. Iz tog eksperimenta nastat će ograničena količina od 2200 do 2300 litara vina. Dovoljno za odluku o načinu buduće proizvodnje Dingača, odnosno hoće li noćna berba zauvijek istisnuti dnevnu. Do tog zaključka ostaje čekanje dugo 18 mjeseci, koliko traje postupak proizvodnje vrhunskog Dingača. Autori ideje za sada tek najavljuju da će oko 3000 butelja Dingača iz ovogodišnjeg “noćnjaka” na etiketi zadržati znak jedinstven u svjetskom vinarstvu – magarca, upotpunjen podatkom o godini i satnici berbe.

Dugogodišnja tradicija
Poljoprivredna zadruga i vinarija u Potomju osnovana je još 1902. Danas je u vlasništvu 330 zadrugara koji raspolažu sa 500 hektara vinograda, a na Dingač otpada 75 ha. Godišnje proizvedu oko 300 vagona grožđa koje se “pretoči” u gotovo dva milijuna litara vina. S tim učinkom prisvajaju 40 posto količina koje proizvedu svi vinari s Pelješca. Direktor zadruge Anto Martinovići navodi da su od 2005. u nove nasade i modernizaciju vinarije investirali 19,5 milijuna kuna. Kroz idućih 15 godina u svakoj kalendarskoj godini namjeravaju investirati minimalno 3,5 milijuna kuna. Ciljevi koje zadruga želi ostvariti vrlo su ambiciozni, kaže Martinović i naglašava kako u njihovim planovima “nema agresivnog osvajanja prostora”. Žele održati kontinuitet od 20 hektara novih vinograda godišnje. “Pelješac se zbog tradicije domicilnog pučanstva uspješno othrvao apartmanizaciji, vinogradi su definitivno pobijedili”, kaže Martinović. Uvjeren je da će tako i ostati. Ipak, dodaje, “zadržavanje ljudi u prostoru ključni je uvjet za znatno povećanje površina pod vinogradima”. Zemljopisno-klimatsko raskošnom prostoru Pelješca nedostaju ljudi. U razdoblju Domovinskog rata i Pelješac je prihvatio brojne prognanike i izbjeglice. Mnogi među njima iskazivali su interes za ostanak i vinogradarstvo no država to nije prepoznala. Nije ih potaknula, a oni nisu imali kapital, podsjeća Martinović.

Magarac kao simbol
Četvorni metar zemljišta pogodnog za vinograde cijeni se 15-20 eura. Do plodnih položaja nije lako doći, od strane privatnih vlasnika malo je ponuda za prodaju parcela. Trošak podizanja vinograda po hektaru, bez cijene zemljišta, prelazi 160.000 kuna. Država tek unatrag 4-5 godina za nove nasade isplaćuje potporu 45.000 kn/ha što je poticajno. Za razliku od potpora koje daje za vinograde u rodu, 2007. po hektaru su dobili 3400 kuna, lani bez objašnjenja 2800 kuna. Vinogradi Dingača i Postupa locirani su na teško pristupačnim terenima, u pravilu radi se o usponima od 30 do čak 70-80 posto. Mehanizacija tu nema pristupa. Sve poslove radi čovjek. Upravo zato glavna pomoć vinogradarima Pelješca bio je desetljećima – magarac. Sve dok nisu probijene makadamske ceste do mnogih lokaliteta, odnosno dok 1963. nije prokopan tunel dug 400 metara koji olakšava pristup vinogradima. Pomoć magarca u savladavanju peljeških strmina najprije je inspirirala preslikavanje tog motiva na etiketu butelje (1961.) Dingača u vrijeme prve zaštite vina i prava isključive proizvodnje za PZ Potomje. Svog ‘tovara’ naknadno je dobilo i vino Postup.

Milijuni kuna

Dobra plaća
Godišnji otkup grožđa Badel je zadrugarima prošle godine platio oko 25 milijuna kuna. S obzirom na količinu uroda i kakvoću grožđa pojedinci među njima mjesečno kroz kalendarsku godinu zarađuju od 6-7 tisuća kuna do više od 25.000 kuna. Njihova je obveza isporučiti urod, dok 18 profesionalnih zaposlenika zadruge skrbi o proizvodnji vina. Za distribuciju i marketing zadužen je Badel.

Top-brend

Polovica dingača u izvoz
Dingač se godišnje (oko 130-140 tisuća litara), gotovo u ravnomjernim količinama proda na domaćem tržištu i u izvozu. Od stranih tržišta dominira Njemačka gdje od ukupna izvoza odlazi trećina, ostatak završi u zemljama bliže regije te SAD-u. U dosadašnjem dijelu 2009. u odnosu na 2008. porasla je prodaja kvalitetnih vina dok vrhunska bilježe blagi pad.

promo

HEP – čuvar industrijske kulturne baštine Hrvatske

promo

Stručnjaci koji razumiju tehnologiju i poslovanje bit će pokretači nove ekonomije

Nova pozicija Postupa
U Badelu su odlučili provesti marketinško redefiniranje tržišne pozicije Postupa. Dingač ostaje top brend, s ciljanom cijenom 130-140 kuna za butelju. Postup zadržavajući dosadašnju kakvoću stavljaju na poziciju klasičnog vrhunskog vina koje više neće cjenovno pratiti Dingač. Nova cijena je 90 kuna.