Uz činjenicu da Hrvatska ima razvedenu obalu sa 1244 otoka i otočića, najčišće more na Mediteranu i ekspanziju nautike, na svjetskoj se karti već pozicionirala kao vrhunska nautička destinacija sa sve boljim pokazateljima. U prošloj je godini nautički turizam Hrvatskoj donio više od 700 milijuna eura prihoda, što je 10 posto ukupnih hrvatskih turističkih prihoda, i to od 96 luka nautičkog turizma koje prosječno godišnje posjeti više od 800.000 nautičara privučenih s raznih krajeva svijeta. Osim toga rast nautičkog turizma u prosjeku je dvostruko veći od rasta stacionarnog turizma. Nautičar dnevno u prosjeku potroši oko 100 eura, što je dvostruko više od stacionarnog turista, a dulji je i prosječan boravak nautičara – oko 14 dana.

Neevidentirana zarada
Jačanje jednog od najatraktivnijih oblika turizma odrazio se i na čarter-biznis u Hrvatskoj koji je u lanjskoj godini ostvario 420 milijuna kuna registriranoga prihoda. U protekle tri godine šest puta je povećan broj tvrtki koje iznajmljuju plovila. U protekloj je godini registrirano 928 čarter-tvrtki, 30 posto više nego godinu prije. Posao pružanja usluga smještaja na plovilima zahuktao se do te mjere da nijedan segment turističkih usluga nije tako naglo rastao, a čarter-kompanije nicale kao gljive poslije kiše makar imale samo jedno plovilo u floti. Ponajprije zbog izmjena Pomorskog zakonika koncem 2004. godine kad je uveden red u nautički turizam i dokinut crni čarter. Od tada se nautička čarter-djelatnost može isključivo obavljati s plovilom pod hrvatskom zastavom, u vlasništvu hrvatske tvrtke. Prije uvođenja zakonskih odredbi kojima je pravo iznajmljivanja plovila u Jadranu dopušteno samo brodicama pod hrvatskom zastavom, tim poslom legalno se bavilo 148 tvrtki, a već nakon stupanja na snagu Pomorskog zakonika njihov je broj porastao na čak 719, odnosno 500 novih tvrtki među kojima su mnoge i u stranom vlasništvu. Tako je država doskočila dotad uvriježenom običaju da se plovila pod stranom zastavom daju u čarter čime se mimo svake kontrole izbjegavalo punjenje državnog proračuna, a vlasnici takvih plovila nerijetko su mogućnost crnog čartera koristili za otplatu svoga kredita ili leasinga za brod. Ministarstvo prometa, pomorstva i veza procjenjivalo je kako je prije uvođenja novih zakonskih mjera u crnom čarteru godišnje bilo u optjecaju 150 milijuna eura neevidentirane zarade zbog koje je država godišnje gubila 30 milijuna eura samo na ime neplaćenog PDV-a. Crni je čarter ukinut, međutim tržište je u znaku jačanja dampinga iznajmljivača. Poplava čarter-kompanija donijela je žestoku konkurenciju zbog koje su neke došle na rub rentabilnosti i pod prijetnjom da im banke postanu vlasnici brodova, a neke su stavile ključ u bravu. Posao iz snova naveo je dobar dio domaćih čarteraša na goleme kredite za kupnju plovila za iznajmljivanje, a u tržišnoj utakmici koja je donijela niže cijene usluga nisu bili u stanju plaćati obveze. Dobru mogućnost zarade u nautičkom čarteru u Hrvatskoj su prepoznali i stranci koji su dampirali cijene uzimajući, primjerice, u najam plovila od privatnika na Jadranu, rentajući ih po cijenama nižim od tržišnih. I zbog same činjenice da je u čarteru poveći broj plovila, više od tri tisuće, prouzročen je damping cijena, koje su neke tvrtke spuštale i do 50 posto, što može rezultirati nesolidnošću usluge.

Iako je čarter-biznis neusporedivno manje unosan nego prije deset godina, upozorava se da je branša u znaku recesije, ipak se još može pristojno zaraditi. Prema informacijama iz tvrtki koje se bave iznajmljivanjem smještaja na plovilima, tržište čartera u znaku je niza preslagivanja bez striktnog pravila hoće li u sezoni bolje prolaziti jahte ili brodice, koje marke i godišta, je li riječ o jedrenjaku ili motornjaku i koja će nacija prevladavati u korištenju čarter-usluga. Sve ovisi o kompaniji i području na kojemu posluju, relativan je broj tjedana iznajmljivanja, ishodi poslovne godine, ali i činjenica posluju li s vanjskom agencijom koja im dovodi goste. Svima je problematična slaba iskoristivost plovila koja godišnje ne prelazi 125 dana. Jaka konkurencija i velik broj plovila doveli su do bitno povećanog bukiranja u “zadnji trenutak” kad se cijene spuštaju i za 40 posto, dok se prethodnih godina brod morao bukirati i godinu dana unaprijed. Zbog jake konkurencije neke agencije to rade najintenzivnije u sezoni sajmova nautike koji traju od rujna do ožujka kad se nudi popust od 20 do 30, pa i 50 posto. Zbog znatno viših cijena goriva nešto su porasle cijene najma motornih plovila, što dodatno ide na ruku iznajmljivanju smještaja na jedrenjacima, obično zastupljenijih po flotama čarter-kompanija. Stranci su i dalje brojnija klijentela koja traži usluge čartera, no sve više domaćih turista shvaća da si tjedan na jedrilici ili jedrenjaku zbog dampinga cijena može priuštiti i društvo prosječnih prihoda. U djelatnosti nautičkog čartera dobra je zarada poduzetnika koji se bave tim poslom, prosječno plovilo na Jadranu od 12 metara iznajmljuje se, ovisno o mjesecima, u rasponu od 2200 do 3000 eura za tjedan dana. Cijene uveliko variraju ovisno o tome iznajmljuje li se motorna jahta, jedrilica, jedrenjak, a pogotovo ako je riječ o megajahti. U igri je, jasno, veličina i opremljenost broda, njegova starost, marka, broj kabina, hoćete li na jedrenje povesti i posadu, skipera, hostesu… Sva plovila u čarteru opremljena su sredstvima za sigurnu plovidbu i navigaciju. Općenito to uključuje GPS, autopilot, pomoćni čamac, nautičke karte, posteljinu i potpuno opremljenu kuhinju. Mnoga plovila imaju bimini, sprayhood i HI-FI uređaje, a većina većih plovila i mikrovalnu pećnicu, TV/DVD…

Nema pravila
Najam motornjaka, primjerice, u srcu sezone može stajati i 50.000 eura tjedno, bez dodatnih troškova, dok, primjerice, najam broda s tri kabine na tjedan dana u srpnju stoji 1850 eura, što je dostupno širim masama. U svakoj kabini može spavati po dvoje ljudi, a u nekim brodovima postoji mogućnost i za spavanje u salonu, pa tjedan i ne mora biti cjenovno nedostižan za prosječnoga turista. Pri tome valja uzeti u obzir završno čišćenje nakon povratka koje stoji u prosjeku stotinjak eura i ostavljanje akontacije za eventualnu štetu od minimalno tisuću eura. Ako je potreban skiper, valja ga platiti još 80 do 150 eura dnevno, hraniti i pojiti. Hostese su nešto jeftinije i stoje 60 do 100 eura dnevno plus obrok. Osim toga brod uvijek treba biti vraćen s punim tankom goriva. Brodice s tri kabine (dužine do 12 metara) u prosjeku u predsezoni stoje 1400 eura, a u špici sezone dosežu i 2200 eura, plovila s četiri kabine (plovila iznad 12 metara, odnosno jahte) u prosjeku 1800 do 3100 eura, s pet kabina 3400 do 4600 eura… Sve je to bez popusta. Najzastupljeniji u čarter-flotama su marke broda “Bavaria” koju čarteraši obično nazivaju markom za široke mase i kako je riječ o njemačkoj marki, biraju je upravo Nijemci i Austrijanci. U jednoj istarskoj čarter-kompaniji kažu se plovila najviše bukiraju u vrijeme blagdana Duhova, i govore kako nema pravila: jedne sezone bolje pune velike brodove s 4 i 5 kabina, druge su im pak više traženi manji s 2 do 3 kabine, treće sezone može biti miks. U kolovozu su im pretežiti klijenti čartera Talijani, no sve ih više istiskuju Rusi bolje platežne moći koji u Istru lakše dolaze zbog čartera u pulskoj zrakoplovnoj luci. Ljubiteljima nautike čarter je ipak neusporedivo povoljniji način užitka umjesto kupnje vlastitog broda čije cijene nemaju granice, a kupaca unatoč milijunskim iznosima ima u našoj zemlji i regiji. Cijene novih manjih brodova mogu dosezati od 100.000 do nekoliko milijuna eura, ali i znatno, znatno više. Cijene jedrilica kreću se od oko 60.000 eura do 1,5 milijuna eura.

Nova studija o nautičkom turizmu

Prema TOMAS studiji 2007. o razvoju nautičkog turizma u Hrvatskoj, predstavljenoj u utorak u Splitu, raste broj nautičara koje na hrvatskom Jadranu najviše privlače prirodne ljepote, ali i onih koji su nezadovoljni ponudom. Studiju je anketirajući 2144 nautičara iz 11 zemalja, koji su prošle godine boravili na Jadranu, napravio Institut za turizam po narudžbi Ministarstva turizma. To je treće takvo istraživanje raspoloženja nautičara nakon istraživanja 2001. i 2004. godine. Ministar turizma Damir Bajs je naglasio kako nautički turizam u Hrvatskoj ostvaruje 10 posto cjelokupnih turističkih prihoda te ima 6,5 posto ukupnih turističkih smještajnih kapaciteta. Studija pokazuje da čak 91 posto nautičara koji posjećuju Jadransko more ne dolazi na njega prvi put.

Samo 2,6 vezova po kilometru duž hrvatske obale Jadranskog mora

Hrvatska obala jedna je od najrazvijenijih u svijetu s mnogo prirodnih plaža i uvala, a obiluje i brojnim marinama sa 21.160 vezova, od toga 16.000 u moru. No to je tek 2,6 vezova po kilometru duž obale u odnosu i na deset puta veću izgrađenost u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj. Hrvatska se opredijelila za umjereni razvoj pa je Strategijom razvoja nautičkog turizma definirano da se u idućih 10 godina sagradi 10.000 vezova, i to prije svega u postojećim lukama. Zabranjena je gradnja novih marina u netaknutim uvalama i nacionalnim parkovima, predviđena je gradnja marina za megajahte u blizini zračnih luka. Zamjetan je rast nautičke proizvodnje u Hrvatskoj, registrirano je devedesetak proizvođača s oko 2200 zaposlenih. Ministarstvo mora procjenjuje kako je lani proizvedeno oko 2000 plovila.

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Uredba o digitalnoj operativnoj otpornosti

Digitalna otpornost na ispitu u praksi: Kako se sektor nosi s DORA-om?