Turizam u Hrvatskoj je podcijenjen zbog brojnih zabluda koje se uz njega često vežu. Te su zablude uglavnom rezultat nerazumijevanja načina na koji sustav turizma djeluje od strane onih koji pišu o turizmu, koristeći neodgovarajuće termine i slobodne procjene, upozorava dr. sc. Oliver Kesar, docent na Katedri za turizam na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Dr. Kesar jedan je od devet autora upravo objavljenog sveučilišnog udžbenika ‘Turizam – ekonomske osnove i organizacijski sustav’, knjige koja prema ocjenama recenzenata predstavlja prvo domaće izdanje koje daje sustavnu analizu turizma koji se često pogrešno naziva gospodarskom granom. Uloga dr. Kesara u ovom udžbeniku bila je opisati gospodarska važnost turizma za Hrvatsku.

Koje ste zabluda vezane uz turizam raskrinkali u knjizi? Zašto turizam nije gospodarska grana?
Primjerice, kaže se da je ‘u Hrvatsku u prvih 7 mjeseci došlo 6,3 milijuna turista’, umjesto toga treba reći da je ostvareno 6,3 milijuna turističkih dolazaka, jer je broj turista osjetno manji zbog višestruke evidencije kretanja. Potom, ‘Hrvatska je u 2010. godini zaradila od turizma 6,2 milijarde eura’, a zapravo je ostvarila 6,2 milijarde eura prihoda od inozemnog turizma, kojima pak treba pridodati domaću turističku potrošnju, ali i odbiti turističku potrošnju hrvatskih građana u inozemstvu te uvoz dobara i usluga zbog formiranja turističke ponude. Potom se govori da ‘prihodi od turizma završavaju u državnoj blagajni’ što nije točno jer prihod od turizma ostvaruju svi sektori – privatni, javni i paradržavni. Posebno osjetljiv problem je gospodarsko strukturiranje turizma gdje se kroz vrijeme iskrivio metodološki okvir makroekonomske analize turizma, svrstavajući turizam u gospodarske djelatnosti, grane, sektore ili ga nazivajući industrijom. Najjednostavnijim rječnikom ispravan pristup bi izgledao ovako: zamislimo da su jabuke, kruške, marelice, grožđe i ananas gospodarske grane, tada je turizam u odnosu na njih voćna salata. Turizam je gospodarski sustav unutar nacionalnog gospodarstva koji povezuje veće ili manje fragmente različitih gospodarskih djelatnosti. Ako mu se ne pristupi na taj način teško da će podaci i zaključci makroekonomske analize turizma biti točni i pouzdani.

Kažete da je turizam kod nas podcijenjen? Kako se to može izmijeniti?
S jedne strane razvoj turizma donosi brojne ekonomske koristi i svi koji su interesno uključeni u gospodarski sustav turizma od njega mogu prilično dobro živjeti. S druge strane, sustav turizma kao i svaki sustav pati od slabosti među kojima su posebno izraženi sezonalnost, česte promjene trendova i nedostatna suradnja između subjekata koji čine taj sustav. Neprofesionalnost u poslovanju s turistima vraća se neuspjehom, a neuspjeh dovodi do razočarenja i podcjenjivanja. Odnos nacije prema turizmu nije na zadovoljavajućoj razini, vlada stav kako se turizam sam po sebi događa i kako nije potrebno puno ulagati da bi se ostvarila pristojna dobit. Međutim, promjene tog stava se već naziru, a glavni povod su gospodarska kriza, ograničenost resursa i konkurencija koji polako, ali sigurno mijenjaju stav nacije prema turizmu. Slabe karike nalaze se u svim segmentima +koji podupiru razvoj turizma, ali ih je ipak manje na strani privatnog sektora.

Što je s podatkom da turizam čini 20 posto BDP-a? Je li to istina ili je on i veći?
Teško je procjenjivati i biti objektivan o udjelu turizma u BDP-u kada Hrvatskoj nedostaje detaljna matrica intersektorske razmjene proizvoda i usluga, snimke kompletne razmjene dobara između svih gospodarskih djelatnosti u Hrvatskoj. Tek se po njoj mogu izvoditi kvalitetne procjene udjela turizma koristeći poseban sustav turističke satelitske bilance. Podaci o udjelu turizma u BDP-u zemlje koji su citirani u udžbeniku su samo grube procjene nastale na temelju nezadovoljavajućih ulaznih podataka. Već godinama kod nas vlada svojevrstan strah od priznavanja turizmu statusa glavnog stabilizatora gospodarstva u Hrvatskoj pa je tako mnoge strah izreći da je udio od turizma u BDP-u i veći od 20 posto kad to nije nigdje vidljivo u službenim izvješćima Državnog zavoda za statistiku. Taj postotak čine direktni, indirektni i indukcijski učinci turističke potrošnje od koje sve kreće. Međutim, na temelju dostupnih statističkih podataka prvu skupinu učinaka može se detaljnije izračunati, drugu samo ugrubo procijeniti, a do treće nitko u Hrvatskoj još nije ni došao. Kad se turizmu pristupi na takav način koji je jedini ispravan, tada se dolazi do udjela i nešto većeg od 20% čime postaje neupitno da Hrvatska općenito dobro živi od turizma.

Slažete li se s konstatacijama hotelskog sektora da bez usklađivanja visine poreza s konkurentskim zemljama sektor u Hrvatskoj ne može biti konkurentan?
Među glavnim preprekama kvalitetnijeg razvoja turizma uvijek se javlja pitanje neodgovarajućih poreza. S obzirom da u ukupno prijavljenoj smještajnoj ponudi imamo samo nešto više od 12 posto hotelskih postelja, tada je važno istupiti prema hotelijerima s približno jednakim poreznim stopama koje vrijede u konkurentskom okruženju. Primjerice, mnoge turističke zemlje su uvele diferencirane stope PDV-a sukladno broju zvjezdica hotelskog objekta stimulirajući na taj način potrošnju i povećavajući konkurentnost u međunarodnom okruženju. Takav korak će biti nužno napraviti i u Hrvatskoj jer upravo hotelski objekti od sveg smještaja najviše doprinose u izgradnji imidža turističke destinacije, imaju najbogatiju ponudu, najkvalitetniju radnu snagu, imaju najveći stupanj iskorištenja od svih smještajnih objekata i što je najvažnije, privlače turiste najdubljeg džepa. Naravno, porezne olakšice su samo jedan korak u poticanju razvoja visokokvalitetnog hotelijerstva u Hrvatskoj.

Koju biste ocjenu dali formalnom obrazovanju u turizmu u Hrvatskoj?
Iskustvo je pokazalo da je formalno obrazovanje za potrebe sustava turizma nezasluženo podcijenjeno i da se radna mjesta u turizmu tretiraju kao pričuvna radna mjesta ako se ‘nigdje drugdje ne uspijem zaposliti’. Poražavajuće je da se u ugostiteljskim objektima zapošljavaju, naprimjer, kemijski tehničari, da u turističkim agencijama rade profesori anglistike ili germanistike, toplicama upravljaju liječnici, a na poslovima razvojnih planova turizma pravnici. To su sve radna mjesta koje bi trebali popuniti stručnjaci koji su se specijalizirali za područje turizma. Sve dok se ne napravi cjelokupna sistematizacija radnih mjesta u turizmu i provede certificiranje, formalno obrazovanje u turizmu neće imati zadovoljavajući tretman. S druge strane, i na obrazovnom sustavu leži dio odgovornosti. Primjerice, u Hrvatskoj se u posljednjih deset godina otvorilo puno privatnih visokih poslovnih škola koje izvode stručne studije iz područja turizma (jer svi vole turizam i htjet će to upisati), a zapravo rijetke imaju dovoljno visoko obrazovnog kadra koji na zadovoljavajući način može izvesti studijski program.

Teško do menadžera

Zašto vlasnici turističkih tvrtki imaju problem s pronalaženjem sposobnih menadžerskih kadrova?
Stav o turizmu je loš i većina misli da može već sutra zasjesti na neko visoko odgovorno mjesto i ponuditi kvalitetno rješenje. Smatra se jednostavnim preuzeti vodstvo hotelskog poduzeća ili turističke zajednice jer je u turizmu sve lako razumljivo i ‘da se naučiti u hodu”. To, naravno, nije točno jer svako učenje iziskuje vrijeme i dok taj netko uči u hodu, sustav kojim upravlja – stagnira ili nazaduje. Oni koji zapošljavaju djelatnike u bilo kojem dijelu sustava turizma trebali bi koristiti one djelatnike koji je već stekli znanja iz turizma i koji imaju određenu stručnu praksu.

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?