Veliki porast cijena građevinskog materijala i proizvoda stvorio je prošle godine ozbiljne probleme na tržištu i građevinari su dovedeni u apsurdnu situaciju gomilanja milijunskih gubitaka, iako su radove izvodili u dogovorenom roku.

Dramatične su promjene u uvjetima poslovanja u sektoru u kojem oko 5 posto BDP-a nose javne investicije te u kojem je prijetnja da bi visoki troškovi mogli ‘pojesti’ očekivane učinke plana oporavka EU, a sve nakon što zadnjih 20-ak godina nije bilo značajnijeg porasta cijena (iznimka je čelika u razdoblju od 2008. do 2011.) sve do listopada 2020. kada je došlo do prvog poremećaja.

Nova situacija stvorila je potrebu da se posegne za tumačenjem zakonskih odredbi, a rješenje je došlo u obliku Vladinog Zaključka o postupanju radi ublažavanja posljedica poremećaja cijena građevinskog materijala i proizvoda i Posebnih uzanci o građenju, koji su razjasnili nedoumice i potaknuli naručitelje na reviziju ugovora.

No, kako navodi potpredsjednica HGK-a za promet i graditeljstvo Mirjana Čagalj, ono što je tu ključno kao rješenje cijena materijala i daljnje realizacije radova su indeksi cijena građevinskih materijala koje radi HGK. Naime, oni sukladno Posebnim uzancama o građenju (uzanca 19., st. 2.) prikupljaju podatke i rade analizu cijena građevinskih proizvoda i materijala kojima se mijenjala cijena na tržištu, a za koje Državni zavod za statistiku ne iskazuje podatke.

Indeksi cijena građevinskog materijala ključni su kao dio širokog zahvata s ciljem cjelovitog rješenja koje se za navedeni problem ‘brusi’ od prošle jeseni. S jedne strane, kako bi se adresirao sam problem koji je mnoge tvrtke mogao dovesti do bankrota, Vlada je na inicijativu HGK-a i HUP-a 30. rujna 2021. donijela navedeni Zaključak, a nakon toga Komora je u suradnji s Odvjetničkim uredom Ljubenko i partneri izradila te objavila Smjernice u kojima se javnim naručiteljima preporučuje kako riješiti problem porasta cijena pojedinih građevinskih materijala i proizvoda, primjenom čl. 627. Zakona o obveznim odnosima uz primjenu Zakona o javnoj nabavi. Pritom su obišli sve relevantne građevinske tvrtke, javne i sektorske naručitelje te kontrolna tijela kako bi dokument sagledao problematiku sa svih aspekata. Smjernice s popratnom metodologijom, ističu iz Komore, iako su neobaveznog karaktera, značajno olakšavaju postupanje u ovakvim slučajevima.

“Vlada je zadužila Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture za izradu metodologije priznavanja cijena budući da je najveći dio infrastrukturnih projekta kod njih. Uvažili su nas kao ravnopravne partnere za indekse cijena i izradu metodologije te je HGK dio Radne skupine Ministarstva koja će dati i smjernice i metodologiju, usuglašenu s našim smjernicama za indekse materijala”, pojašnjava Čagalj.

U međuvremenu cijene ne prestaju rasti tako da u dramatičnom opsegu raste bojazan i da će se usporiti realizacija dijela značajnih infrastrukturnih projekata upravo zbog nepriznavanja povećanja troška po cijenama pojedinih materijala, već samo za cijeli iznos ugovora.

Kako Čagalj pojašnjava, javni naručitelji nisu imali neku referentnu točku oko formiranja cijena i uostalom pravdanja EU sredstava, a HGK je uspostavila metodologiju i indekse kretanja veleprodajnih cijena građevinskog materijala.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

U kontaktu su s proizvođačima i trgovcima građevinskog materijala s ciljem prikupljanja najnovijih podataka i odaziv je, kao tvrde u Komori – odličan, posebno kod dijela koji vjeruje da će ovo potaknuti prodaju domaćih proizvoda.

Tako da će upravo ti indeksi koje je Komora pripremila, uvjereni su, omogućiti naručiteljima provedbu postupaka priznanja razlike u cijeni i nastavak provedbe infrastrukturnih projekata, pa iz Komore poručuju da će konačni rezultat Radne skupine biti dokument koji će Ministarstvo u vrlo kratkom roku iznjedriti i koji će biti “podloga za sve naručitelje za priznavanje razlike u cijeni”.

Što se tiče pojašnjenja metodologije, navode da se analiziraju materijali i proizvodi koji su prikupljeni od strane najvećih izvođača radova u Hrvatskoj i označeni kao oni kojima se cijena najdrastičnije mijenjala. Analiza podataka, odnosno cijena temelji se na metodi prosječne vrijednosti. Vrijednosti koje se analiziraju su veleprodajne cijene na hrvatskom tržištu.

Podaci se prikupljaju od odabranih dobavljača sa značajnim udjelom na tržištu u Hrvatskoj kako bi uzorak za analizu bio relevantan. Indeks cijena svakog proizvoda dobiva se kao prosječna vrijednost dobivenih realnih cijena od tri do pet dobavljača.

Za sada raspolažu podacima za oko 70 proizvoda i računaju da će se ukupno raditi o 100-tinjak proizvoda, što je naravno podložno promjenama, no kada će investitori krenuti s priznavanjem razlike u cijenu, kažu, ovisi o investitorima i zahtjevima izvođača.

“U slučajevima kada primjerice natječaj nije gotov, a ponuda je predana puno ranije – takvi slučajevi obrađeni su u Smjernicama HGK. Moguće su izmjene kroz ZOO i ZJN, no povećanje cijena traje od listopada 2020. i nema baš više ni opravdanja da klauzula o indeksaciji nije već u javnim nabavama i ugovorima.

Što se tiče procjene mjesečnog troška po ugovorima, naša okvirna procjena je 0,93 milijarde mjesečno ako se trend rasta cijena nastavi ovakvim tempom, no konačni iznos ovisi o tome hoće li izvođači potraživati i imaju li na to pravo. Malo tko može trenutno davati točne prognoze jer je situacija takva da je opcija ponude cijena materijala samo par dana i to onih kojih ima na skladištu, dok za robu koja se čeka ne postoji jamstvo roka isporuke ni cijene. Isporuka može biti primjerice tek za tri mjeseca”, napominje Čagalj.

Kako se građevinari u svojom poslovanju nose s kontinuiranim poskupljenjem materijala i energenata – može li se porast troškova ugraditi u cijene, te koliko raste ili će rasti troškovni pritisak, cijeli je niz pitanja na koja zbog faktora xy nepoznanica građevinarima je nezahvalno prognozirati, te potvrđuju da je stanje nikad kompleksnije. Kažu kako nemaju utjecaj na kontinuirani rast cijena i troškova, ali traže način na koji im se može priznati pravo na povećanje cijena zbog nastalih promijenjenih okolnosti kod projekata čija je realizacija u tijeku.

* Sadržaj omogućio HGK