Koliko god se naizgled beznačajnim činilo povećanje vlasničkog udjela sa 6,6 posto na 8,7 posto, čime je Nippon Steel za sada tek neznatno učvrstio svoju poziciju u vlasničkoj strukturi Nakayama Steelworksa, vijest je među investitorima automatski protumačena kao nastavak procesa strateške konsolidacije, osiguravši više nego solidnu izvedbu azijskih proizvođača čelika. Dionice potonje kompanije, čija se vrijednost sada gotovo isključivo procjenjuje kao potencijalna meta za preuzimanje, ostvarile su rast cijene od 6,6 posto, dok je Nippon Steel ubilježio rast od 2,6 posto dosegnuvši najvišu razinu od siječnja daleke 1990. godine, što je vrlo iznimno poticajno djelovalo i na ostatak sektora. Stoga ne čudi kako je JFE Holdings skokom od 1,5 posto, dogurao do svježeg all-time-high rezultata, dok je Japan Steel Works bio u plusu od 7,4 posto, a Sumitomo Metal Mining za 4,1 posto, stvarajući idiličnu sliku trenutno vrlo zanimljivog segmenta tržišta kapitala. Njima svakako valja pridodati i korejski Posco, čijim je dionicama cijena porasla za 2,4 posto, no sve to ipak nije bilo dovoljno i za pozitivne reakcije europskih ulagača, jer su tamošnji proizvođači čelika mahom bilježili pad cijene dionica. Što možda najbolje govori o ponešto drugačijem odnosu snaga (i blagoj premoći pesimista) tijekom jučerašnje trgovine na Starom kontinentu. Doduše, niti tokijski burzovni indeksi nisu bilježili značajnije pozitivne pomake, no tu je činjenicu relativno lako objasniti posvemašnjom nervozom uoči objave ishoda ovotjednog sastanka na kojem kreatori monetarne politike razmatraju opciju povećanja kamatnih stopa. I već su se našli u gubitničkoj poziciji, jer bi se izostanak bilo kakvih promjena u prvom redu protumačio kao rezultat pritiska vladajuće garniture, i kao takav bio bi veliki udarac na kredibilitet središnje banke, dok bi suprotnom opcijom monetarne vlasti na sebe zasigurno navukle bijeg korporativnog sektora i silne optužbe o gušenju gospodarskog oporavka.

Otud i silna nervoza među domaćim ulagačima, koji nisu bili odveć impresionirani niti ponudom za preuzimanje Nissan Diesela, čije su dionice skočile za čak 18 posto (na 523 jena). Iza ponude stoji Volvo (+1,3 posto), koji već kontrolira 19 posto vlasničkog udjela, a ponuda vrijedna 1,1 milijardu dolara (540 jena po dionici) već je dobila blagoslov Uprave, otvarajući švedskoj kompaniji prostor za agresivniju tržišnu ekspanziju u Aziji. Uostalom, to je za Volvo i jedini način osvajanja tržišta, jer bi sličan pokušaj u Europi vjerojatno bio blokiran od strane regulatora, kao što je to bio slučaj 1999. godine, kada je meta preuzimanja bila Scania. Optimistične reakcije investitora ipak nisu izostale na spomen strateške konsolidacije u slučaju proizvođača građevinske opreme, nakon što je Vulcan Materials obznanio preuzimanje kompanije Florida Rock (za 6,4 milijarde dolara), čime se nazire i poboljšana ponuda Cemexa za australski Rinker (aktualnu je Uprava ocijenila preniskom). Time se najviše okoristio Hanson, ostvarivši rast cijene dionica od 3,3 posto, dok je Lafarge porastao za 1,3 posto, a Holcim i St. Gobain za 0,4 posto. Novu ponudu za preuzimanje mogao bi uskoro zaprimiti i EMI Group, a usprkos skepsi s kojom je vijest dočekana među promatračima, dionice britanske kompanije porasle su za 5,4 posto. Problem leži u činjenici da se kao wannabee kupac ponovo pojavljuje Warner Music, koji je i prije pokušao realizirati preuzimanje, i zauzvrat dobio gotovo identičnu ponudu kojom je Uprava britanskog rivala jasno signalizirala svoj otpor (a saga traje već godinama).

Volkswagen jedna od rijetkih svijetlih točaka

Ostatak vijesti bio je rezerviran za poslovne rezultate, pri čemu su posve podbacile pivovare. Točnije, Carlsberg je neugodno iznenadio analitičare prezentiranim prognozama za tekuću godinu, zabilježivši pad cijene dionica od 7,3 posto, nakon čega je domino-efekt na negativan teritorij izgurao i ostale suparnike, kao što su Heineken (-2,3 posto), InBev (-0,7 posto) i Scottish & Newcastle (-4,1 posto). Poslovnim izvješćima nisu oduševili niti Barclays (-1,2 posto) i Clariant (-2,9 posto), a kao jedna od rijetkih svijetlih točaka bio je Volkswagen (+5,6 posto), zahvaljujući dramatičnom rastu prošlogodišnje dobiti (sa 1,1 na 2,75 milijardi eura), te optimističnim prognozama za ovu godinu i najavi povećanja dividende.