Slijedom intenzivnog rasta protekloga tjedna (najbolji rezultat europskih burzovnih indeksa još od ožujka 2003. godine), korekcija na samom početku ovoga tjedna predstavlja u najmanju ruku očekivani, a po mnogima i poželjan scenarij koji bi trebao suzbiti kratkotrajnu euforiju i investitore spustiti čvrsto na zemlju, te tako spriječiti nastajanje provalu iracionalnog optimizma koja se obično poistovjećuje s terminom ‘speculative bubble’.
Doduše, stvari bi možda izgledale i ponešto drugačije da nekolicina poslovnih izvješća nije već na startu trgovine pokvarila raspoloženje ulagača, iniciravši blago povlačenje optimista pred nešto lošijim vijestima, u koje su svakako ubrajaju brojke što ih je objavila ABN Amro. I premda je nizozemska banka u drugom kvartalu ostvarila rast dobiti od 23 posto (na 1,22 milijarde eura), nadmašivši očekivanja analitičara (koncentrirana oko brojke od 1,1 milijardu eura), ulagače je zatekao podatak kako su rezervacije za rizične plasmane u promatranom razdoblju bile sedmerostruko više (430 milijuna eura), te je viša dobit u velikoj mjeri bila posljedica (jednokratne) prodaje aktive, što jednostavno nije bilo dovoljno za pozitivnu izvedbu. Baš kao niti vijest o novom programu otkupa vlastitih dionica (u visini 750 milijuna eura), te su dionice izgubile na vrijednosti 2,9 posto, pretvorivši se u jednog od najvećih blue-chip gubitnika. Istodobno, rastom dobiti od 44 posto (na 9,8 milijardi kruna) norveški Statoil nije uspio dohvatiti niti tržišni konsenzus, razočaravši pritom investitore i padom proizvodnje od čak 5 posto, te negativnom revizijom prijašnjih prognoza (također u kategoriji proizvodnje) za tekuću godinu. Pridodamo li tome i negativnu izvedbu dionica naftne industrije, nimalo ne čudi što se Statoil također prometnuo u istaknutog gubitnika, s padom cijene dionica od 2,2 posto. Doduše, početni su gubici u slučaju naftaša ipak donekle ublaženi viješću o havariji ruskog naftovoda (blizu granice s Bjerolusijom), koji predstavlja jednu od najvažnijih ruta za izvoz ruske nafte u Europu, makar još nisu poznate sve okolnosti događaja koji bi se mogao pretvoriti u ekološku katastrofu i donijeti nove glavobolje europskim potrošačima. Inače, paralelno s naftašima, i rudarske su kompanije postale žrtvom akumulacije profita, pri čemu je gubitnike predvodio BHP Billiton, s minusom od 1,6 posto, dok su se na začelju našli Antofagasta i Xstrata, ubilježivši minoran rast dionica.

Poslovnim se rezultatima nije proslavila ni britanska banka Alliance & Leicester (-0,9 posto), ali je zato njen znatno veći suparnik popravio gorak okus na početku tjedna koji će, između ostaloga, obilježiti i objava poslovnih rezultata niza kontinentalnih banaka. Naime, HSBC Holdings, najveća europska (i treća u svijetu) banka prema kriteriju tržišne kapitalizacije, u prvih je šest mjeseci ove godine povećala dobit za 15 posto (na 8,7 milijardi dolara), uvjerljivo nadmašivši prognoze na krilima odličnih rezultata odjela investicijskog bankarstva, što je dionicama donijelo rast od 0,8 posto. Za razliku od Europe, u Aziji je vladalo znatno bolje raspoloženje ulagača, potaknuto (između ostaloga) i snažnim rastom industrijske proizvodnje u Japanu (1,9% u lipnju), što je rezultiralo solidnim rastom vrijednosti regionalnih burzovnih indeksa, dok su u prvom planu dionice hi-tech industrije.

Spekulacije podigle Altanu
Trpajući je u kontekst potencijalne mete za preuzimanje, za koju je navodno zainteresirana danska kompanija Nycomed (iza koje pak stoje private-equity tvrtke), njemačko izdanje Financial Timesa je njemačkoj Altani omogućilo rast dionica od 3,3 posto, dok je TNT, koji se neko vrijeme također spominjao kao primamljiv zalogaj za konkurenciju, bio tek neznatno slabiji. Rast od 3,1 posto posljedica je špekulacija o skoroj prodaji jednog od odjela nizozemske tvrtke, ali i pozitivnih revizija Uprave za ovu godinu. Credit Suisse je pak bio zaslužan za divergentnu izvedbu Continentala (+2 posto) i Michelina (-1,1 posto), odašiljući različito intonirane procjene koje očito idu u prilog njemačkog proizvođača.