Nekoliko je dana do Božića. Bankar želi što prije potpisati kredit, želi dati još jedan kredit u tekućoj godini i povećati bonus. Klijent više nego išta svom šefu želi reći da je pribavio kredit. Riješeno je, za blagdana se može posve opustiti. Želi se šefu dodvoriti i smanjenjem troškova, pa nije angažirao odvjetnika. Banka se i od bankara i od klijenata štiti uvjetima koji prethode povlačenju novca. Klijent misli, potpisao je ugovor, novac je tu, a onda shvati da mora ispuniti dvadeset stranica uvjeta da mu novac stigne na račun. Počinje se tužiti, svađati, zgražati što banka sve zahtijeva.

U takvim situacijama bančini pravnici, poput Morane Vučinić (31), prisile klijenta da konačno pročita ugovor, a najčešće banka mora angažirati svoje pravnike da rade i za klijenta, koji na kraju umjesto uštede ima dodatan trošak. Vučinić je od 2004. nešto manje od dvije godine radila u Ministarstvu financija. U tom je razdoblju među ostalim sudjelovala u nadzoru provođenja strukturalnih reformi u Hrvatskoj, kojima je bio uvjetovan zajam Svjetske banke. Iz Ministarstva je otišla u Europsku banku za obnovu i razvoj (EBRD), a prije dva tjedna prešla je u Pillsbury Winthrop Shaw Pittman, odvjetničku kuću s jedanaest ureda u Sjedinjenim Državama te po jednim u Londonu, Tokiju i Šangaju. Advokatura osnovana 1868. godine u Kaliforniji zastupa Bank of America, Morgan Stanley, Sanyo, Sharp, General Electric, Mitsubishi, Vodafone, Toshibu i druge. “Jedan od partnera koji je nedavno došao u tvrtku radio je s mojim kolegom iz EBRD-a. Ljudi su ključni. Odmah su mi se dopali njegov entuzijazam i energičnost. Veselim se i tome što ću raditi na širem dijapazonu instrumenata financiranja, uglavnom projekata iz područja energetike i infrastrukture.”

Što je bio Vaš posao u EBRD?
Poslovanje uglavnom s privatnim sektorom. EBRD je na granici između privatnog i javnog sektora. Uglavnom financira trgovačka društva, a samo manji dio posla je davanje zajmova državama dioničarima. Većina bančinih poslova je u Rusiji, a širi se dalje prema istoku te sve više posluje u zemljama kao što su Mongolija i Kazahstan. Moj najčešći posao bio je izrada i pregovaranje ugovora. Temelj za svako financiranje je, kako malog potrošača tako i golemog poduzeća, pa i čitave države, ugovor. Ljudi podcjenjuju ugovore jer misle da je to samo neugodna formalnost, napisana na dvadeset i pet stranica, sitnim fontom, i da na njih ne treba gubiti dragocjeno vrijeme koje se može provesti u ugodnom razgovoru. To je velika pogreška. Ekonomisti i bankari osmišljavaju poslovnu konstrukciju projekata na kojima rade, ali se pouzdaju u pravnika da detaljno pročita ugovor, da komentare, izmijeni ono što nije u interesu njegova klijenta te ispregovara najbolje moguće riješenje… Bit je u tome da pravo nije samo rješavanje sporova i odlazak na sud. U poslovnim transakcijama gotovo se nikad ne ide na sud. Ideja je da se stvori takav pravni okvir da nije potrebno ići na sud. To je dio prava koji se temelji na ugovorima, na poslovnoj praksi, arbitražnom izvansudskom rješavanju sporova. Vjerujem da bi mladi ljudi češće odabirali pravo da znaju da je njegova svrha pospješivanje poslovne suradnje, a ne samo parničenje. Pravnik u poslovnom kontekstu nije potreban kako bi se igrao čuvara zakona, nego kako bi pronašao način da se poslovna transakcija smjesti u pravni okvir. Pravnik je prometnik koji olakšava proces, pronalazi najbolje moguće rješenje, po mogućnosti jednostavno i isprobano u praksi da bi obje strane vjerovale da će funkcionirati, rješenje koje će ubrzati, pojednostavniti i pojeftiniti poslovni proces.

Za što su Vas konkretno najčešće angažirali?
Od trenutka stavljanja osnovnih uvjeta transakcije na papir bankar se savjetuje s pravnikom. Traži da mu pravnik predloži osnovnu pravnu strukturu transakcije, provjeri je li klijent dao minimalne potrebne podatke za izradu dokumentacije te identificira potencijalne pravne rizike u transakciji, odnosno procijeni bi li nešto moglo rezultirati tužbom ili nepovoljnom situacijom u budućnosti. U kasnijoj fazi slijedi pregovaranje ugovora kao temelja pravne strukture poslovne transakcije. Utvrdim li da postoji neki pravni rizik u transakciji, kao na primjer sporno vlasništvo nekretnine koja treba biti sredstvo osiguranja vraćanja zajma, moja je dužnost da o tome obavijestim bankara, koji će u suradnji s kontrolnim tijelima unutar banke odlučiti može li potencijalna dobit opravdati rizik. To je naravno jako pojednostavljeni opis složenog unutarnjeg procesa odobravanja investicija koji provodi svaka banka, a koji se zbog postojeće financijske krize još dodatno komplicira.

Koje pravne rizike ste najčešće prijavljivali u svojoj praksi?
Vrlo često sam se susretala s kompliciranim vlasničkim strukturama. Na primjer, vi ste zajmoprimac, ali vlasnik vam je u Nizozemskoj u kojoj su niži porezi, a krajnji vlasnik nizozemskog trgovačkog društva registriran je na Britanskim Djevičanskim Otocima. Britanski Djevičanski Otoci nalaze se u ovom scenariju najčešće isto iz poreznih razloga te nisu neka neobična jurisdikcija, ali kao pravnica u EBRD-u morala sam upozoriti na činjenicu da je krajnji “korisnik” sredstava u zemlji koja nije tranzicijska zemlja u koju EBRD može investirati. U takvim bi slučajevima bankar morao provjeriti nalazi li se “off-shore” jurisdikcija na nekom od popisa nepoželjnih jurisdikcija koje se koriste za pranje novca, i koje se povezuju s financiranjem terorizma te dodatno objasniti koji su razlozi investiranja u takve vlasničke strukture.

Na koji način zajmoprimci najčešće izbjegavaju platiti banci što joj pripada tražeći rupe u zakonu ili ugovoru?
EBRD je razvojna banka koja najviše radi u bivšem Sovjetskom Savezu. Ti zajmoprimci vrlo često nisu toliko sofisticirani da bi mogli pronaći rupu u samom ugovoru. Međutim, redovno krše odredbe ugovora. Naravno da je svakoj banci u interesu da novac dobije natrag, ali što jednostavnije. Pokušava se unaprijed razmišljati što ako zajmoprimac neće moći vraćati zajam. Na nerazvijenim tržištima, na primjer, često se ide na hipoteke gdje su zalog nekretnine jer je najsigurnije da će se taj ugovor moći primijeniti. Tako je barem bilo do ove posljednje financijske krize.

Koliko Vam često, ili Vašim kolegama, prijete?
Moram priznati da je bilo slučajeva. Ja to nisam doživjela jer sam za EBRD radila u Londonu i s klijentima sam komunicirala uglavnom preko bankara na terenu, ali moje kolege imale su loših iskustava. Prijeti se i u šali, čisto stvar lokalne (ne)kulture, ali to je sasvim dovoljno da profesionalcu pokvari dan, a ponekada i čitav projekt. Da se mene pita, ja bih u takvim slučajevima rado zamijenila ulogu prometnika ulogom čuvara reda i mira i takvim klijentima odmah otkazala suradnju. Nažalost to nije uvijek moguće jer su ipak i financijske usluge samo uslužna djelatnost.

Harvard otvara sva vrata

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Je li reputacija Harvarda zaslužena ili je previše reklamiran?
Vjerujem da ima škola na svijetu u kojima se možda može naučiti bolje i više, ali ništa se ne može mjeriti s brendom koji Harvard daje niti s “networkom” koji se tamo može stvoriti. Studij na tako renomiranoj instituciji treba gledati kao pravu investiciju, koja daje dobit. Naravno, problem je često početni kapital, ali za to postoje stipendije. Ja sam bila stipendistica Harvard Law School i Zaklade Ron Brown.