Točno 411 menadžera upravlja Hrvatskim željeznicama (HŽ) i četirima društvima unutar holdinga, a za svoj rad primaju menadžerske plaće za koje se svakog mjeseca izdvaja gotovo 10 milijuna kuna.

Prema podacima kojima raspolaže Poslovni dnevnik, iščitava se da najvišu plaću u HŽ-u ima Davorin Kobak, predsjednik Uprave Holdinga, koji mjesečno zarađuje neto 24.500 kuna. Njegova se plaća veže uz koeficijent 5,00 koji se množi s prosječnom godišnjom neto plaćom isplaćenom u RH prošle godine. Plaće četiri predsjednika Uprava matičnih društava HŽ-a množe se s nešto nižim koeficijentom od 4,8. Tako Mijat Kurtušić, predsjednik Uprave HŽ Infrastrukture, Marijan Klarić, direktor HŽ Putničkog prijevoza, Oliver Krilić, direktor HŽ Vuče vlakova te Zoran Popovac, direktor HŽ Carga svakoga mjeseca primaju neto plaću od 23.500 kuna. Preostala dva člana Uprave HŽ Holdinga, Josip Stanković, koji je ujedno i direktor Poslova ljudskih resursa, pravnih i općih poslova, te Predrag Zekić, koji istodobno obavlja funkciju direktora-menadžera kvalitete, imaju nešto manja primanja – 21.600 kuna neto mjesečno. Njihov je koeficijent 4,5. No, to je samo sedam hijerarhijski najvažnijih menadžera. Na godišnjoj razini na plaće i razne doprinose čelnih ljudi u Upravi, raznih direktora i šefova unutar HŽ-a se izdvaja oko 120 milijuna kuna. U 10 društava ovisnih o HŽ-u zaposleno je još 189 menadžera za koje se mjesečno troši još 4 milijuna kuna ili 48 milijuna godišnje. Nadalje, posebno je zanimljivo da izdašne menadžerske ugovore, odnosno plaće koje se vezuju uz koeficijente primaju i 102 sindikalista koji predstavljaju 13.500 željezničkih radnika. Njihove plaće, zaslužene ili ne, stoje oko 1,5 milijuna kuna svakog mjeseca. Prema kojim kriterijima je, primjerice, 67 predstavnika sindikata i radničkih vijeća samo u HŽ Infrastrukturi zaslužilo uvrštavanje na listu takozvanih menadžerskih ugovora, potpuno je nejasno.Oni u prosjeku primaju oko 12.500 kuna neto, s tim da se proizvoljnom odlukom Uprave njihovi koeficijenti množe s osnovicom koja iznosi nevjerojatnih 8144 kune. Tko je odredio takav koeficijent za sindikaliste, također je nepoznanica. K tome, samo u sedam mjeseci ove godine broj “menadžera sindikalista” povećan je sa 74 na 102 osobe, tako da je kupovanje socijalnog mira Upravu samo na mjesečnoj razini stajalo vrtoglavih 800.000 kuna.

To bi moglo i objasniti nevoljkost sindikalista da zatraže smjenu nesposobne Uprave. Na željeznici i željezničkim društvima već dugi niz godina uopće nije bilo nikakvih natječaja. Jednostavna računica pokazuje da se samo na plaće čelnih ljudi u HŽ-u, jednog od najvećih državnih gubitaša, godišnje izdvaja 170 milijuna kuna koji, ako u samom holdingu ponestane sredstava, dolaze iz državnog proračuna. Ako izdvajanjima za menadžere jednog od najvećih hrvatskih gubitaša pribrojimo prosječnu bruto plaću radnika koja je prošle godine iznosila 7246 kuna, na 13.500 radnika u HŽ-u se svake godine na plaće potroši gotovo 1,3 milijarde kuna proračunskog novca, što je više od četvrtine iznosa koji svake godine HŽ dobiva od države. Inače, tih više stotina menadžera u HŽ-u pod krinkom racionalizacije troškova resornom je ministarstvu predložilo smanjenje plaće od pet posto. Tako bi samo u 4 mjeseca uštedjeli oko 2 milijuna kuna. Pri tome zaboravljaju spomenuti da su samo od prosinca prošle godine njihove plaće povećale za sedam posto, dok se broj menadžerskih ugovora povećao sa 336 na 411, ako se ne broje ovisna društva. Probleme HŽ-a, doduše, u ovom trenutku neće riješiti ni radikalno smanjenje direktorskih i inih radnih mjesta, kao ni rezanje njihovih plaća, iako je ono i te kako izgledno. No, isto tako racionalizaciju troškova ne može zajamčiti ni “štednja” na telekomskim uslugama ili ugašena svjetla diljem hrvatskih kolodvora, što je bila jedna od neobičnijih mjera ušteda koje je predlagala dobro plaćena Uprava HŽ-a.