Investitori u dionice naftnih divova Exxon Mobila, Royal Dutch Shella i BP-a gube milijune dolara u, mogli bi reći, najboljoj godini što se tiče cijene nafte jer kontrolu proizvodnje nafte preuzimaju energetske kompanije u državnom vlasništvu. Kompanija Exxon, koja je po tržišnoj vrijednosti najveća svjetska kompanija, od početka godine pala je 7,6 posto na tržištu kapitala u New Yorku nakon što je Venezuela “istjerala” tvrku Irving, proizvođača iz Teksasa, iz južnoameričkog najvećeg naftnog polja – pojasa Orinoco. Shell je izgubio 4,6 posto na londonskom tržištu nakon što je Rusija preuzela kontrolu nad 22 milijarde dolara vrijednim izvorom nafte Sahalin-2, a BP se ove godine srozao 8,1 posto kada je ruska vlada najavila preuzimanje nalazišta plina u sibirskom Kovyktu koji Aziju može opskrbljivati prirodnim plinom idućih pet godina.

Snažan pad
Dionice naftnih kompanija redom bilježe velike padove iako je sirova nafta dosegnula najveću cijenu u povijesti od 142,99 dolara po barelu, a cijena prirodnog plina porasla je 76 posto na tržištu u New Yorku zbog sve veće potražnje rastućih svjetskih gospodarstava. Članice OPEC-a, od Saudijske Arabije do Venezuele, ove će godine od izvoza nafte zaraditi više od bilijun dolara, procjenjuje američka uprava za energetiku. “Naftne se kompanije međusobno natječu, kao i s državnim kompanijama, u dobivanju koncesija i pristupu eksploataciji nafte. Za BP i Shell je to otežavajuća situacija jer državne kompanije imaju pristup velikoj količini gotovine i kvalitetnijoj tehnologiji”, rekao je u jednom intervjuu Ivor Pether iz Royal London Asset Managementa, prenosi Bloomgerg. Borba za nova naftna polja doprinijela je rekordnoj cijeni barela jer su u vrijeme znatnog povećanja potražnje uskraćene dodatne zalihe nafte zemljama nečlanicama OPEC-a, a prošle je godine nakon desetljeća rasta pala proizvodnja u dvije najveće svjetske naftne kompanije, Exxonu i Shellu, kao i BP-u drugoj najvećoj europskoj kompaniji.

Prepreke poslovanju
Kako bi se pokušalo poboljšati situaciju, čelnik Exxona Rex Tillerson, saudijski ministar nafte Ali al-Naimi te njegov kolega iz Katara Abdulah bin Hamad al-Attiyah samo su neki od 600 govornika koji će na ovotjednom svjetskom kongresu o nafti u Madridu raspravljati o stanju naftnih rezervi, cijenama i strategiji te pokušati postići riješenje. Na temelju toga Rusija, Nigerija i Venezuela pravo prvenstva rezervama nafte i naftnim poljima daju domaćim naftnim kompanijama, a ne međunarodnim. Naime, prema podacima BP-a, naftne kompanije u državnom vlasništvu kontroliraju oko 80 posto utvrđenih svjetskih naftnih rezervi koje sadrže ukupno 1,3 bilijuna barela. Predsjednik Uprave Shella Jeroen van der Veer još je u siječnju izjavio kako se novi projekti eksploatacije odgađaju zbog “sve dužih pregovora s vladama”. Shell je, naime, pretrpio znatan gubitak kada je Gazprom kupio većinski udio u izvoru Sahlain 2, prepolovivši udjel Shella na 27,5 posto. Exxon je izgubio 425 milijuna barela utvrđenih naftnih rezervi kada je Venezuela nacionalizirala četiri izvora nafte. Cijene sirove nafte udvostručile su se zbog zabrinutosti da proizvodnja neće moći ispuniti zahtjeve Kine i Indije, a ministri financija G8 su upozorili kako je divljenje cijena zamijenilo kreditni “stisak”.

OPEC: Do kraja godine barel 170 dolara

Predsjednik OPEC-a Hakib Helil predviđa kako će zbog slabog dolara i političkih kriza cijena nafte do kraja godine narasti na 170 dolara za barel. “Očekujemo da će cijene nafte narasti na 170 dolara jer se povećava potražnja a dolar sve više pada”, izjavio je Helil. Politički pritisci na Iran i deprecijacija dolara uzrokovali su divljanje cijene nafte koje su se u 2007. udvostručile i u ponedjeljak dosegnule rekordnih 143 dolara.