Vrlo brz rast cijena nafte i oštra deprecijacija dolara dvije su najznačajnije stvari koje su se dogodile prošle godine. Cijena nafte porasla je 85 posto tijekom proteklih 12 mjeseci, od 65 dolara na 120 dolara za barel. Tijekom istog razdoblja dolar je pao 15 posto u odnosu na euro i 12 posto u odnosu na jen. Za mnoge analitičar kombinacija pada dolara i rasta cijena nafte više je nego koincidencija.

No što povezuje ta dva događaja? Bi li nafta poskupjela manje da se njena cijena izražava u eurima umjesto u dolarima? Je li pad dolara uzrokovao rast cijene nafte? I kako je rast cijene nafte izazvao promjenu vrijednosti dolara? Kako je tržište nafte globalno, s cijenom koja je gotovo ista posvuda u svijetu, njena cijena odražava i ukupnu svjetsku potražnju i ukupnu ponudu iz zemalja koje je proizvode. Primarna potreba za naftom proizlazi iz transportnih potreba, s manjim količinama korištenima za grijanje, energiju i kao sirovina za petrokemijsku industriju, primjerice, industriju plastike. Rastuće potrebe za naftom iz svih zemalja, a naročito iz brzorastućih zemalja u razvoju poput Kine i Indije zbog toga su bile, i još uvijek su, važan faktor koji uzrokuje globalni rast cijene. Razmišljanje o pitanju bi li nafta manje poskupjela da se njena cijena izražava u eurima ide za ovim: pošto je dolar pao u odnosu na euro, taj bi pad zadržao rast cijene nafte. U stvarnosti valuta u kojoj se izražava cijena nafte nema veliko značenje i utjecaj na njenu cijenu, bez obzira bila ta cijena u dolarima, eurima, jenima ili nekoj drugoj valuti. Evo zašto. Tržište je sada u ravnoteži s cijenom nafte od 120 dolara. To je 75 eura po sada važećem tečaju od oko 1,6 dolara za euro. Ako bi se dogovorila da se cijena nafte izražava u eurima, ravnotežna cijena na tržištu i dalje bi bila 75 eura, dakle 120 dolara.

Bilo koja niža cijena u eurima prouzročila bi još veću globalnu potražnju, dok viša cijena ne bi kreirala dovoljno potražnje koliko bi zemlje proizvođači željele prodati. Naravno, stupanj povećanja cijena nafte u eurima tijekom proteklih godina bio je manji nego povećanje u dolarima. Cijena izražena u eurima u svibnju 2007. bila je 48 eura, dakle 56 posto ispod njene sadašnje cijene. No isto bi bilo da je cijena izražena u eurima. Koincidiranje pada vrijednosti dolara i rasta cijene nafte mnogim analitičarima znači da je pad valute prouzročio rast cijene nafte. To je točno samo djelomično ako razmišljamo o cijeni nafte u dolarima jer je dolar pao u odnosu na druge valute. Ali da je odnos dolar-euro ostao isti kao i prošloga svibnja, dolarska cijena nafte manje bi porasla. Ključ je u tome da bi cijena nafte u eurima bila ista kao i danas. A dolarska cijena porasla je 56 posto. Jedini efekt pada dolara promjena je cijene u dolarima u odnosu prema cijeni u eurima i ostalim valutama. Međutim, visoka i još rastuća cijena nafte pridonosi padu dolara jer povećani troškovi uvoza povećavaju trgovinski deficit SAD-a. U 2007. SAD je na uvoz nafte potrošio 331 milijardu dolara, što je 47 posto trgovačkog deficita koji iznosi 708 milijardi dolara. Da je cijena nafte ostala na 65 dolara za barel, cijena istog volumena uvoza bila bi samo 179 milijardi dolara, a trgovinski deficit bio bi 20 posto manji. Dolar pada jer samo konkurentan dolar može smanjiti trgovinski deficit SAD-a na podnošljivu razinu. Dakle, kako rastuće globalne potrebe podižu cijenu nafte, bit će sve teže smanjivati američki trgovinski deficit.

Martin Feldstein
* Autor je profesor ekonomije na Harvardu i bivši predsjednik ekonomskog savjeta predsjednika Ronalda Reagana te predsjednik Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja